Židovi
 |
|---|
Židovi (jidiš: Yid, hebrejski: Yehudi) su etno-vjerska skupina. Dijele se na Aškenaze, Sefarde i Mizrahime. Velika većina današnjih Židova su Aškenazi. Prema nekim tvrdnjama Aškenazi potječu od tursko-mongolskog plemena Hazara koji su usvojili talmudskih kult u srednjem vijeku. Druge skupine uglavnom potječu od mediteranskih i bliskoistočnih populacija. Postoji još i mala skupina Etiopljana koja tvrdi da su Židovi, no ultra-šovinistički rabini ih smatraju rasnim strancima i suočavalju se s diskriminacijom u Izraelu. Prema "službenim" podacima danas postoji više od 13 milijuna Židova. Žive u Izraelu, Sjedinjenim Američkim Državama, Europi, Kanadi i Južnoj Americi.
Uloga u svijetu
Uniformna su pojava u svijetu, a ona se odvija prema sljedećoj šhemi:
Početak: infiltriraju se u odredjenu državu, razmnožavaju se, ter obično uporno skrivaju svoje židovsko podrijetlo. Zatim se prepoznaju po neugodnom kamatarenju, ubojstvu dijece, pljuvanju po zemlji i naciji, rušenju kulture i morala, te stvaranju podjela, npr. "klasnih sukoba", "feminizma", useljavanju stranaca pod geslom "tolerancija" (npr. Velika Britanija, SR Njemačka) itd. Iniciraju revolucije i masovna ubojstva, pljačkanjem masa osiromašuju narod (inflacija), te uvode teroristički sustav "boljševizma" itd ... Na sve to narod ih potisne ili potjera. Zbog navodnih "potjera" kukaju, tuže i ucjenjuju. Kraj.
Svi židovski praznici (ima ih i dosta) podsjećaju na nešto od navedenog.
"Francuzka" Revolucija i invazija na Europu
18. stoljeće je u životu Židova donijelo velike promjene. Pod utjecajem prosvjetiteljstva pojavili su se pokreti za njihovu emancipaciju, te su se istovremeno počeli asmilirati u europsku kulturu (Mendelssohn). Ključni korak ka emancipaciji bila je "francuska" revolucija, koju su zapravo oni pripremili i proveli (Danton, Robespierre su bili Židovi), te su se zbila nemilosrdna istrebljenja, takodjer karakteristična za Židovstvo. Francuska Narodna skupština je 1791. godine donijela zakon o njihovoj gradjanskoj emancipaciji (Sjedinjene Američke Države su je donijele 1776). Napoleon je za dodjeljivanje gradjanskih prava i asimilaciju Židova sazvao "Veliko vijeće", te je emancipaciju proširio na sva područja, koja su došla pod njegovu vlast. Tako su s pojavom francuskih vojnika geta diljem Europe uglavnom nestali. Nakon pada Napoleona, Bečki kongres je ponovo ograničio moć Židova.
Emancipacija tj. podvrgavanje domaćeg stanovništva
Slobodna i revolucionarna kretanja 1848. godine su samo privremeno uvele emancipaciju, te su se ona stvarno dogodila najprije u Ugarskoj (1867.) i Austriji, zatim u Njemačkoj (1869.), Švicarskoj (1874.), Španjolskoj (1876.), itd.. U Europi su emancipaciju najkasnije uvele Portugal (1910.) Rusija (1917.) i Rumunjska (1918.) i time su zapravo narodi-domaćini dovedeni u nepovoljne položaje.
