Australija i Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Australija i Hrvati (hrvatski potomci u Australiji): Australija je otočna država koja zauzima najmanji kontinent Australiju, pa otok Tasmaniju i više manjih otoka u Tihom Oceanu na južnoj polutki. Susjedne su države Indonezija, Istočni Timor i Papua Nova Gvineja na sjeveru, pa Solomunski otoci, Vanuatu i Nova Kaledonija na sjeveroistoku i Novi Zeland na jugoistoku. Australski domorodci Aborigjini su nastavali taj kontinent najmanje 40.000 godina prije dolaska Europljana. Nizozemci su otkrili Australiju 1606., a Velika Britanija ju je osvojila 1770. Godine 1778. je osnovan Novi Južni Wales koji je isprva služio kao kažnjenička kolonija. Šest australskih kolonija se 1. siječnja 1901. ujedinilo u federaciju pa je stvoren Australski savez. Odonda Australije ima demokratsko političko uređenje, ali je ostala dijelom Commonwealtha. Dosad je broj stanovnika narastao blizu 22 milijuna, a preko 60% stanovništva je koncentrirano u obalnim gradovima od kojih su najveći Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth i Adelaide. Glavni grad je Canberra, koja leži u posebnom ozemlju australskoga glavnog grada. U Australiji dosad živi oko 78.000 iseljenih Hrvata koji su u izumiranju, jer imaju niži natalitet od domovinske Hrvatske.

Abstract

Australia & Croats (Croatian descendants in Australia): Australia, officially the Commonwealth of Australia is a country in the Southern Hemisphere comprising the mainland of the Australian continent, the island of Tasmania and some smaller islands in the Indian and Pacific Oceans. Neighbouring countries include Indonesia, East Timor and Papua New Guinea to the north, the Solomon Islands, Vanuatu and New Caledonia to the northeast and New Zealand to the southeast. For at least 40,000 years before European settlement in the late 18th century, Australia was inhabited by indigenous Australians, who belonged to one or more of roughly 250 language groups. After discovery by Dutch explorers in 1606, Australia's eastern half was claimed by Britain in 1770 and initially settled through penal transportation to the colony of New South Wales, formally founded on 7 February 1788. The population grew steadily in subsequent decades; the continent was explored and the additional 5 self-governing Crown Colonies were established. On 1 January 1901, the six colonies became a federation and the Commonwealth of Australia was formed. Since Federation, Australia has maintained a stable democratic political system and is a Commonwealth realm. The population is 22 million, with approximately 60% concentrated in and around the mainland state capitals of Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth and Adelaide. The nation's capital city is Canberra, in the Australian Capital Territory. Approximately 77% live on the mainland's east coast. Australia includes also nearly 78,000 Croatian immigrants.

Zemljopisni pregled

Australija (hrv.-ikav. Štralija, čakav. Polnêbje) je okružena s 2 oceana, Tihim i Indijskim, a ponekad se Australija naziva otočnim kontinentom jer je manja od inih kontinenata ali veća od svih otoka. Australija se pruža uključivo Tasmaniju, od sjeveroistočnog rta York na 10°S do tasmanskog South Cape na 45° južne zemljopisne širine, pa od 113° do 152° istočne dužine i cijelom je površinom na južnoj zemljinoj polutki. Obuhvaća kopno Australiju i otok Tasmaniju, uz niz manjih otoka na sjeveru i jugoistoku. S tri strane Australiju okružuju velike površine Tihoga (na istoku) i Indijskog oceana (na jugu i zapadu). Samo je na sjeveru nizovima otoka donekle povezana s Azijom. Zbog te prirodne izolacije, tj. udaljenosti od inih kontinenata geografski položaj Australije se često označava kao prometno nepovoljan, ali su se zbog te izdvojenosti u Australiji razvile posebne biljne i životinjske vrste i rodovi tj. brojni endemi. Dužina obala Australije zajedno sa svim otocima iznosi 36.735 km. Površinom je malo manja od Brazila i 136 puta veća od Hrvatske, a njena površina pokrila bi 3/4 Europe. Izim istočnog primorja je reljef Australije razmjerno jednoličan, pa se može podijeliti na 3 veće prirodne cjeline: istočno gorje, središnja nizina i zapadna zaravan.

  • Na području jugoistočnog gorja su najviše Australske Alpe (čakav. Sinjehlâmi). U poredbi s inim visokim planinama u svijetu je australsko gorje razmjerno niže i najviši planinski vrh cijele Australije je Mt. Kosciusko visine 2.228m (kao naša Čvrsnica), dok manji vrhovi središnje, sjeveroistočne i sjeverozapadne Australije dosežu tek po 1.200-1.500m. Istočna obalna zaravan završava pješčanim plažama i stjenovitim klifovima, a na istočnoj obali pada najviše kiše u Australiji. To je glavni razlog zašto je plodnije jugoistočno područje od Brisbanea do Melbournea najgušće naseljeni dio Australije. Na većim nadmorskim visinama se nalaze brdske zaravni. Neke ove ravni imaju plodno tlo i rabe se za usjevne kulture, dok su druge pod pašnjacima i šumom. Šume su česte na istočnom gorju, ali su većinom iskrčene, osim dalje na sjeveru, zbog poljoprivrednih površina i gradova.
  • Srednja nizina je najniži prostor u Australiji, pa tu u krajoliku uglavnom prevladava jednolična niska ravnica, osim izoliranoga Australskog sredogorja McDonell s vrhom Mt Liebig (aborigin. Iwupataka), 1.528m što je drugo veće australsko gorje nakon najviših Australskih Alpa na jugoistoku. U polupustinjskoj sušnoj unutrašnjosti Australije jedino to poluvlažno sredogorje prima oskudne oborine i oko njega su neke vlažnije oaze s izvorima vode uz pustinjski gradić Alice Springs. Veći dio te srednje nizine je vrlo suh i prevruć za usjeve i zbog toga je nužno navodnjavanje poljoprivrednih ploha. U zapadnom dijelu se prostire pješčana pustinja, a u rubnim dijelovima bliže sjevernoj i južnoj obali je tlo zaraslo grubom travom ili grmljem (bush) i ovi se prostori rabe za ispašu stoke. Na sjeveru je nisko muljevito primorje većinom obraslo močvarnim mangrovama (poluslane poplavne šikare). Na jugu središnje nizine gdje ima više oborina se sije pšenica. Na tom srednjem prostoru nema većih gradova, pa 2 najveća grada Mount Issa i Broken Hill imaju tek oko 30.000 stanovnika, što su zapravo dva rudarska gradića.
  • Zapadna zaravan zauzima pola Australije i to je područje nešto više od Središnje nizine, ali je većinom zapravo uzdignuta ravnica oko 200-600m, osim na sjeverozapadu gdje je tu jedino više brdo Hamersley Range s vrhom Mt Bruce, 1.235m. Središnji sušni dio Zapadne ravni je polupustinja i pustinja. Prama primorskom jugu i brdskom sjeverozapadu ove polupustinje postupno prelaze u polusušne travnjake i grmlje. Većina ovih prostora se rabe za ispašu stoke i mjestmice niže gorje također su pašnjačko područje. Najviše kiše pada na krajnjem sjeveru i jugozapadu, što tu omogućava razvitak poljodjelstva. Najugodnija je tu mediteranska klima jugozapadnog primorja s blagim i kišnim zimama uz tvrdolisne šumice mallee nalik našoj dalmatinskoj makiji.

Australske Alpe

Australske Alpe (ili Great Dividing Range, čakav. Sinjehlâmi), je najvažniji gorski lanac u istočnoj Australiji. Staročakavski naziv toga markantnog gorja kod naših ranijih pomoraca iz doba jedrenjaka je bio Sinjehlâmi (= 'Modro gorje'), a novija administrativna oznaka u australskoj geodeziji je i "Great Dividing Range" ('Veliko razvodno gorje'). Pruža se na istoku i jugoistoku kontinenta uzduž pacifičkih obala, kroz savezne države Queensland, New South Wales i Victoria, a na njemu se uzdiže najviši vrhunac Australije, Mt Kosciuszko 2.228m. To je izdužen planinski lanac koji se pruža u priobalnom luku, od poluotoka York na sjeveroistoku Australije uzduž pacifičke obale sve do Melbourna na jugoistoku. Prosječna je nadmorska visina toga gorja 1.500-2.000m. Gorjem prolazi hidrografska razvodnica izmedju Indijskog i Tihog oceana u Australiji (po njoj je to gorje dobilo i novije administrativno ime). Istočno od gorja su kratke rijeke koje se slijevaju u Tihi Ocean, a puno veći prostor zapadno od gorja pripada slijevu Indijskog Oceana. Unutar planinskog lanca postoje mnoge prostrane planine, npr. Blue Mountains (The Blues), Snowy Mountains (Snowies) itd.

Zapadne su padine polusušne, a istočne primaju najviše oborina u Australiji, pa na vlažnijim istočnim padinama ima mnogo dubljih kanjona i kratkih rijeka. Na jugoistoku unutar gorja leži i australski glavni grad Canberra. Na gorju se nalazi 36 nacionalnih parkova, pa je veliki njegov dio pod posebnom zaštitom. Australske Alpe su staro paleozojsko gorje koje je nekoć bilo više ali je dosad dosta sniženo dugotrajnom erozijom, a gradjene su uglavnom od pješčenjaka, škriljevaca, kvarcita i magmatskih stijena. Najjače su izdignute pri staroj Hercinskoj orogenezi u doba karbona i perma pred nekih 350 milijuna godina. Istočne i vlažnije strane su im strmije s brojim stijenama, a zapadne su sušnije, širje i blaže položene. U hidrografiji ovo gorje tvori glavnu razvodnicu između Indijskog Oceana i nutarnjeg zapadnog prostora Australije. Po izgledu, gradji i rudnom bogatstvu su razmjerno slične istodobnom Uralu koji je takodjer hercinskog iskona. Može se izdvojiti nekoliko zasebnih gorskih masiva koji se ističu većim visinama npr. New England Mts. ('Novoengelske planine' 1.615m), Blues ili Blue Mountains ('Plave planine'), Snowies ili Snow Mountains (Snježne planine) i dr. New England i Blues su ispresecane dubokim kanjonima, a Snowies obiluju brojnim špiljama.

Južnija Tasmanija je geološki nastavak Australskih Alpa i u doba pleistocena je bila zahvaćena oledbom, a njen je najviši vrh Mt Ossa visok 1.617m. Klima australskog gorja i Tasmanije je planinska na većim visinama, uz slojanje umjerene klime na padinama sve do subtropskog podnožja. Srednje temperature su u rasponu od 10-25°C, ovisno od visine i geografske širine, pa oborine isto zato variraju. Brojne rijeke izviru na tom razvodnom gorju kao Fitzroy, Darling, Murray i ine. Biljni i životinjski svijet je tu raznolik i najbogatiji unutar Australije, a zbog iznimnog značenja i prirodnih ljepota je ovdje oblikovano 35 nacionalnih parkova. Australske Alpe su u prošlosti naseljavala brojna plemena australskih Aborigjina, koja su se bar dijelom tu održala do danas. Duž istočnog podnožja su se razvili najvažniji gradovi kao Brisbane, Sydney i ostali. Gospodarstvo je tu dobro razvijeno s brojim rudnim nalazištima: opal, nafta, plin, srebro (Tasmanija), ugljen (Blues), željezo (Iron Range), olovo-cink, zatim mangan, boksit, uran i dr. Hidroenergetski potencial je najviše iskorišten u slivu rijeka Murray i Darling.

MtKosciusko (Sinjavâr)

Mount Kosciusko (aborigin. Muniong, čakav. Sinjavâr) je najviši vrh Australije, koji je već domaćim Aborigjinima odprije poznat kao Muniong, pa je i našim staročakavskim pomorcima iz doba jedrenjaka tamo bio važan orijentacijski vrh Sinjavâr. Sa svojih 2.228m (poput naše Čvrsnice) je to najviši vrh australskog kontinenta. Ozgora ne izgleda osobito jer je to široki zaobljen vrh zgodan za skijanje, dok je blizu drugi najviši i oštro-stjenoviti vrhunac Mt Townsend, 2.209m. Na njega se prvi popeo poljski planinar Paweł Edmund Strzelecki 1840. godine. Nazvao ga je po poljskomu nacionalnom junaku Tadeuszu Kościuszku koji je jedan od simbola borbe Poljaka za neovisnost jer je Poljska u to doba podijeljena (ne postoji kao država). Mt Kosciuszko je smješten na jugoistoku Australije uz granicu saveznih država Victoria i Novi Južni Wales, gdje leži na najvišem grebenu gorja Snowies ili Snowy Mountains (= 'Snježniki'), što je južniji najviši dio istočnih Australskih Alpa. Prostor oko tog vrha i susjednoga Mt Townsend je proglašen za Nacionalni park Kosciuszko i unutar tog parka su glavna australska skijališta. Nacionalni park je raznjerno blizu Sydneya, Melbourna i Canberre, pa puno izletnika i skijaša dolaze iz tih i inih jugoistočnih gradova Australije.

Otok Tasmanija

Tasmanija (engl. Tasmania, čakav. Mićapolnèb), je otok površine 67.800 km² na jugoistoku Australije odvojena od australskog kontinenta Bassovim tjesnacom, gdje tvori granicu izmedju Indijskoga i Tihog oceana. To je australska savezna država koja uz najveću Tasmaniju obuhvaća 333 otoka i otočića, a važniji su Flinders, King, Bruny, Macquarie, Hunter Islands, Furneaux Group i dr. Istočni dio otoka ima uobičajeni reljef silikata, dok je na zapadnoj polovici oštriji bijeli reljef jer je taj dio gradjen od vapnenačkog krasa sa špiljama, kanjonima i sedrenim slapovima. Stoga je Tasmanija najjužnije veće područje pravog krasa u svijetu, dok je sjevernije još veći izraziti kras visokih Papuanskih Alpa na Novoj Gvineji. U tasmanskoj fauni je najznačajniji mesojedi tobolčar 'tasmanski vrag' (Sarcophilus harrisii) danas na rubu izumiranja. Nizozemski pomorac Abel Tasman je 24. studenog 1642. godine kao prvi Europljanin otkrio otok Van Diemenovu zemlju, koji je kasnije po njemu preimenovan u Tasmaniju. Do doselidbe Europljana su na Tasmaniji su živjela plemena Tasmanskih Aborigjina, s vlastita nazivom Lutrawita i Trouwunna, ali su britanske vlasti potom napravile pravi genocid nad njima, tako da su dosad preživili samo njihovi polubijeli mješanci.

Ini australski otoci

Osim najveće Tasmanije sa susjednim otočićima, oko Australije leži još mnoštvo manjih otoka i otočića, od kojih su većina priobalni blizu kontinenta. Na sjeveru je kod luke Darwin najveći tropski otok Melville, veličinom drugi uz Australiju nakon Tasmanije. Na jugu uz luku Adelaide se najviše ističe Klokanov otok (Cangaroo Island) spojen s novim mostom, koji je zato od manjih otoka najviše naseljen, a drugi je veći otok Flinders u Bassovom tjesnacu (Tasmania-Victoria). Na istoku je najveći otok Fraser sjeverno od luke Brisbane. Oko Australije se još nalazi niz manjih priobalnih otoka i otočića, a duž sjeveroistočne obale Queenslanda je Veliki koraljni greben (Great Barrier Reef). Još istočnije na pučini jugozapadnog Pacifika je izdvojeni otok Lord Howe i najistočniji australski otok Norfolk sjeverno od Novog Zelanda. Najjužniji australski otok je hladni Macquarie jugozapadno od Novog Zelanda na pučini Južnog Oceana (Antartičko more).

Priroda, flora i fauna

Zbog prostorne izdvojenosti morima, Australija obiluje raznolikim i osobitim biljnim i životinjskim vrstama i cijelim grupnim rodovima kojih nema nigdje drugdje u svijetu. Australske biljke i životinje su se razvile u odvojenosti od drugih dijelova svijeta, otkad se predhistorijski kontinent Gondvana raspao pred približno 160 milijuna godina. Australija se potom spojila s Antarktikom i zaplovila prama Južnom polu. Kroz proteklih 45 milijuna godina se Australija opet počela odmicati od Antarktika i gibati prama ekvatoru, pa je postala sve toplija i sušnija. Pred nekih 35 milijuna godina u svježije doba tercijara su tu nastale posebne šume raznih velikih eukalipta, pa današnji australski eukalipti tvore preko polovice ukupnih eukaliptovih šuma u svijetu. U fauni se ističu stariji australski tobolčari, koji imaju drugačiju gradju kromosoma od svih inih mladjih sisavaca u svijetu, a za njih je značajno da svoje nerazvijene mladunce doje u tobolcu. Od tih tobolčara su najpoznatiji veliki klokani, jedan od simbola Australije. Poput eukalipta, tobolčari su se na različite načine prilagodili ekološkim uvjetima Australije, pa postoje znatne razlike u njihovoj veličini i načinu prilagodbe. Prvi tobolčari (praklokani) su se pojavili pred nekih 15 milijuna godina. Sjeverniji tropski klokani žive na granama drveća, dok se južnije većina inih svojom izdržljivošću prilagodila životu u suhom grmlju.

Globalnim zatopljenjem nakon glacijala je nastalo otapanje ledenjaka i okolni ocean se počeo podizati na sadanju razinu, pa je došlo je do odvajanja Nove Gvineje i Tasmanije od Australije. Ravnu obalu su prekrile kolonije koralja stvarajući Veliki koraljni greben na sjeveroistoku u Queenslandu. Još uvijek se u divljini istočne Australje može naći brojne predhistorijske biljke. Veliko pradavno drveće “antarktičke” paprati Dicksonia uglavnom raste u vlažnim i sjenovitim usjecima južnih grebena. Cycadne palme rastu u podsloju ispod eukalipta uz jugoistočnne obale. Rijetki ostaci prastarih stijena iz najranijih geoloških razdoblja se mogu naći u malim posebnim staništima poput napuštenih kanjona. U zadnjih 200 godina je poljoprivreda uništila brojna rijetka prirodna staništa, a nove su pošasti poput unesenih lisica i zečeva uzrokovale izumiranje nekih endemskih vrsta. Australija se danas na temelju znanstvenih činjenica i postojećih zakonskih odredbi uspješno bori s ovim problemima, jer Australci brinu o svom jedinstvenom okolišu, iako je za mnoge već uništene i nestale vrste, rodove i cijele ekosustave to možda već prekasno.

Australski Aborigjini

Aborigjini (latin.& engl. Aborigines, jugosrb. Aboridžini, čakav. Polnebjâne) su australski domorodci koji tu žive tisućljećima od prije dolaska Europljana.Anglizirana romanska riječ "aborigjin" (iz latin. ab origine) znači "od početka", a sami Aborigjini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti prije nekih 40.000 god. preko Indonezijskog otočja stigli iz Azije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domorodci imali zaseban razvojni put, pa su još dosad očuvali kulturu iz kamenog doba. Arhaični Aborigjini imaju osobine najranije ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. Koža im je tamno smedja, a imaju bujnu kosu i bradu. Još nemaju poljodjelstva ni stoke i prvotno se hrane prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im koplje i bumerang kao neobično zakrivljeno drvo za bacanje koje se u lučnom letu, ako promaši cilj, vraća natrag u ruku bacača. Poznato je njihovo narodno glazbalo diggeri-doo kao veliki drveni rog. Izvorno u prirodi nemaju odjeće. Medju ovim domorodcima je razvijeno više starih jezika, pa se često međusobno ne razumiju, a vjeruju u posebni nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana su potisnuti u suhu neplodnu unutrašnjost i na tropski sjever, u današnje rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao.

Uzroci zamalo potpunog uništenja su bili sukobi s došljacima, alkohol i nove zarazne bolesti, ali i opijum što je došao s prvim Kinezima. Početkom 20. stoljeća gospodarski razvijena Australija već mijenja odnos spram tih domorodaca, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od 1967. godine postali su i ravnopravnim gradjanima, a vraćen im je tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove kulture i tradicije kroz državne medije, televiziju i radio. Aborigjini su već složili i vlastiti barjak sa 3 boje: donja crvena je simbol zemlje i gornja crna je simbol naroda Aborigjina, a srednji žuti krug je simbol Sunca. Autohtonih Aborigjina je u doba prvih bijelih doseljenika bilo oko 300.000, a prama popisu iz 1996. ih ima 353.000, a od toga ih je 45.000 očuvalo svoje izvorne jezike i bar dio običaja. Velika većina ih životari na dnu društvene ljestvice, a najveći su problemi siromaštvo, nizak stupanj naobrazbe i slabo zdravstveno stanje uz rašireni alkoholizam. Australsko državljanstvo dobili su tek od 1967., a od 1973. imaju svoj parlament. Još od 1930. se Aborigjine pokušavalo "integrirati" u australsko društvo, ali većinom neuspješno. Tek su se 1976. zakonom potvrdila prava starosjedilaca na zemlju i dio nekadašnjih plemenskih područja je vraćen pojedinim plemenima.

Tasmanci

Tasmanci ili Tasmanski Aborigjini je naziv za potomke domorodaca na otoku Tasmanija. U 20.st. se većinom smatralo kako su Tasmanci izumrli sa smrću Truganini godine 1876, ali se u zadnje vrijeme to osporava. Današnji Tasmanci su potomci izvornih Tasmanaca koji su se miješali s bijelim doseljenicima i kojih po nekim procjenama ima oko 10.000, a tvrde da potječu od 2 skupine:

  • Palawa su potomci kćeri poglavice Mannalargenne;
  • Lia Pootah su potomci neimenovane tasmanske Aborigjinke koja je za partnere imala britanske vojnike, farmere i doseljenike.

Tasmanci su se u Tasmaniju doselili iz Australije prije 40.000 godina, a pred 10.000 godina je s krajem ledenog doba nestao kopneni spoj između Australije i Tasmanije, pa su Tasmanci ostali izolirani od ostalog svijeta sve do dolaska Europljana u 19. st. Tasmanci su bili organizirani u 9 glavnih plemena po 40-50 ljudi. Nakon dolaska Europljana, od 1802.- 1833. godine je populacija Tasmanaca, bilo zbog oružanih sukoba ili zbog bolesti, od 8.000 ljudi svedena na 300. Preživjeli su nasilno deportirani na otok Flinders odakle je na Tasmaniju godine 1847. vraćeno samo njih 60, od kojih je većina umrla do 1870tih. Nestanak čistih Tasmanaca je izvor stručnih kontroverzi, a mnogi su ga čak nazivali jednim od prvih dokumentiranih genocida.

Kratka povijest

Zasad su poznate još vrlo nesigurne indicije, kako bi možda prvi sredozemni otkrivači na sjeveroistoku Australije mogli biti stari Feničani, što se temelji na još provizornim uvidima njima sličnih arheonalaza npr. lokacije Sartina, Logan i sl. Nakon njih se ipak s nešto više vjerojatnosti predpostavlja da su do Australije vjerojatnije prvi doplovili srednjovjeki Kinezi, najkasnije do 15. st. pod admiralom Zheng-He u doba cara Zhu-Zhanji. U medjuvremenu se u Europi već u staromu i srednjem vijeku smatralo, kako u južnim morima postoji kopno koje su srednjovijeki geografi latinski nazivali Terra australis incognita (Nepoznata južna zemlja), odakle je nastao naziv Australija. Spram Europe je Australija na suprotnoj strani Zemljine kugle tj. antipodno kopno, pa je odatle najudaljeniji dio svijeta i kraćim plovnim putom preko Sueza je sad još udaljena od Europe 20.000 km.

Prvi sigurni Europljani koji su stigli do Australije su bili Portugalci i Španjolci krajem 16. stoljeća. Djelomična istraživanja njenih obala je izvršio nizozemski pomorac Tasman u 17. st., po kojem nazvan južniji otok Tasmanija, ali su tada Nizozemci već držali veliku koloniju Indoneziju, pa se nisu previše zanimali za korištenje toga novonadjenog kopna. Godine 1770. je engleski pomorac James Cook istražio obale Australije i proglasio ju posjedom Velike Britanije. Ubrzo nakon tih istraživanja J. Cooka, blizu današnjeg grada Sydneya je utemeljio prvo britansko naselje, gdje su poslani kažnjenici iz V. Britanije. S vremenom su se počela osnivati ina naselja slobodnog pučanstva, prvo od osuđenika koji su odslužili kazne, pa od stražara i oficira koji su završili službu i od inih doseljenika iz Evrope, većinom Britanaca.

Prvi doseljenici su se najviše bavili stočarstvom, koje ne traži puno radne snage već samo prostrane pašnjake. Za merino ovce uvezene iz Španjolske su se prostrane australske stepe pokazale iznimno prikladnima. Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom 19. stoljeća britanska kolonijalna vlast se proširila na cijeli kontinent. U to vrijeme se ovdje oblikuju mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani V. Britanije odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje, pa je australsko kopno bilo uglavnom pošteđeno ratnih razaranja, iako su Japanci 1942. bombardirali Darwin na sjevernoj obali. Australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, a protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi. Danas je Australija u članstvu Commonwealtha, a država ima Predstavnički dom Senata i britanske Krune. Australija je federalna država i svaka država ima guvernera. Glavne su stranke Australska laburistička stranka, Liberalna stranka Australije, Nacionalna stranka Australije, ...itd.

Gospodarstvo i promet

Do 2. svjetskog rata je Australija bila većinom poljoprivredna zemlja. Poslije investicija SAD-a i V. Britanije počinje veći razvitak industrije i inih gospodarskih grana, pa danas Australija spada među 10 najrazvijenih zemalja. Zlato se izvozi u Japan, Singapur i Švicarsku, a Zapadna Australija je prostor znatnih rezervi dijamanata i željezne rude. Australija je u svijetu vodeći proizvođač boksita i aluminija, a znatna je i proizvodnja urana. Najveći rudnici ugljena su u Qeenslandu i Novom Južnom Walesu. Skoro sva rudna proizvodnja je namijenjena izvozu. Australija zadnjih godina ima jedno od najuspješnijih gospodarstava u svijetu. Odlikuje ga visok rast, nizak stupanj inflacije, ekonomija temeljena na niskim kamatnim stopama, pa se očituje živost kao nikad prije. Državna administracija je učinkovita, postoji fleksibilno tržište radne snage i konkurentan poslovni sektor. Zbog obilja prirodnih bogatstava je Australija uživala visok životni standard još od 19. stoljeća. Razmjerno je mnogo uloženo u društvenu infrastrukturu, uključivo naobrazbu, zdravstvo i promet. Važnije morske luke za međunarodni promet su Adelaide, Brisbane, Cairns, Darwin, Devonport, Fremantle, Geelong, Hobart, Launceston, Mackay, Melbourne, Sydney i Townsville. Na području radne snage je vidljiv napredak u zadnjih deset godina, što je dovelo do povećanja proizvodnosti tijekom devedesetih godina. Složen i centraliziran industrijski sustav utemeljen na načelima nagrađivanja, razvio se u decentraliziran sustav u kojemu brojni radnici sklapaju radne ugovore čime se postižu sve bolji rezultati rada.

Pučanstvo Australije

Australija je poput SAD, klasična zemlja useljavanja i starosjedioce su doseljenici potisnuli u negostoljubivu unutarnjost. Do kraja 2. svjetskog rata je tu bilo 90% doseljenika iz Velike Britanije, poslije su do 1970. prevladavali useljenici iz Srednje i Istočne Europe, Italije i Grčke, koji su se zaposlili u sve jačoj industriji. Od 1965. do 1975. doselilo se mnogo ljudi s Bliskog istoka i iz Indije, a kad je poslije 1973. napuštena selektivna politika "bijele Australije" počeli su prevladavati useljenici iz Oceanije, jugoistočne Azije i Kine. Nakon 1945. se ukupno doselilo 4.750.000 ljudi. God. 1996. je bilo 4.670.000 Australaca (26,1%) rođenih u inozemstvu, od toga 1.120.000 Britanaca (6,3%), pa 1.160.000 iz kopnene Europe (6,5%), 796.000 iz Azije i 291.000 s Novog Zelanda. Po novijem "Zakonu o useljavanju" (1986.) je Australija 1996. prihvatila 97.000 useljenika, a prednost imaju članovi obitelji već doseljenih, poduzetnici i oni deficitarnih zanimanja. Većinu pučanstva sada čine Europljani 93%, Azijci 5% i Aborigjini tek 2%. U svakodnevnom životu većina pučanstva govori engleski 75%, pa talianski njih 367.000, kineski 324.000, grčki 259.000, arapski 162.000, vietnamski 134.000, njemački 97.000, španjolski 87.000, makedonski 68.000, hrvatski 67.000, filipinske jezike 67.000, poljski 61.000 i ini manje.

Po vjerskoj pripadnosti su najbrojniji protestanti 44% i to najviše pripadnici Australske anglikanske crkve (24%), Ujedinjene australske crkve (8%), prezbiterianci (4%), baptisti i metodisti. Ostali su katolici 27%, pravoslavci 3%, budisti 1% i muslimani 1%. Australija je u prosjeku najrjeđe naseljen kontinent sa 2,5 stanovnika/km i s vrlo nejednakom rasporedom naseljenosti, pa 2/3 australskog pučanstva živi na jugoistoku tj. Novi Južni Wales, Victoria i Južna Australija, a preostalih je manje u gradovima na istočnoj obali Queenslanda i u široj okolici Pertha na jugozapadu zemlje. Sjeverozapadno primorje i unutrašnjost je jako rijetko naseljena, donekle s iznimkom rudarskih gradova i velikih stočnih farmi. Prostrani nutarnji pustinjski predjeli su posve nenaseljni. Australija je visko urbanizirana zemlja, pa 86% stanovništva živi u gradovima. Veliki gradovi na jugoistoku su tradicionalni cilj većine useljenika, a u 5 najvećih gradova živi 60% Australaca, većinom u prigradskim naseljima koja naglo rastu. Veći su gradovi (2000.) Sydney sa 4,08 milijuna, Melbourne 3,47 mil., Brisbane 1,63 mil., Perth 1,38 mil., Adelaide 1,13 mil., pa Newcastle (483.000), Gold Coast-Tweed (404.000), Canberra (311.000), Wollongong (264.000), Hobart (194.000), Geelong (158.000)

Australski Hrvati

Dok su npr. u većinu država obje Amerike tijek doselidbe i današnje stanje Hrvata bar približno ili pobliže poznati, u Australiji se zbog poznatih engleskih utjecaja spram Hrvata, na tomu nije puno nastojalo. Sve do kraja 20. st. i raspada Jugoslavije se u Australiji o Hrvatima službeno nije znalo zamalo ništa, pa su svi formalistički tek grupno iskazani kao tzv. 'Austrougari', Austrijanci, 'Jugoslaveni' i slično. Zato sve do kraja 20. st. nema ni približnih procjena o doselidbi i ranijem broju Hrvata, pa dosad jedino od 1990tih godina postoje bar neki suvisli podaci o novijem broju australskih Hrvata. Po tim podatcima bi dosad u Australiji živjelo bar 78.000 hrvatskih potomaka, a medju ovima njih 67.000 u privatnom životu (društvu, obitelji i sl.) sada bar povremeno rabe hrvatski jezik. Iako nema ni suvislih javnih podataka pobliže o smještaju tih Hrvata po Australiji, procjenjuje se kako ih je razmjerno najviše u velikim gradovima na jugoistoku, osobito u Sydneyu i Melbournu gdje su većina naših doseljenika kopneni štokavci. Naprotiv u zapadnom Perthu većinom prevladavaju dialektalni Hrvati pa je tu najviše kajkavskih iseljenika iz Medjimurja, a druga su polovica naših u Perthu čakavci iz Dalmacije, vidi pobliže: Perth i Hrvati. U inim australskim gradovima je znatno manje Hrvata i o njihovom iskonu nema bližih pokazatelja. Stoga je brojnost Hrvata u Australiji osrednja, približno slična kao u Kanadi ili Brazilu, a mnogostruko manja negoli u SAD, Čileu i Argentini.

U demografskom pogledu je znakovito, za razliku od američkih Hrvata, da ovi u Australiji imaju krajnje nizak prirast i slabi natalitet koji je podjednak ili još niži od domovinske Hrvatske, pa su većina australskih Hrvata sad već u zrelijoj dobi izmedju 50 - 60 godina. Zbog toga je u poredbi s inim iseljeničkim zemljama u obje Amerike gdje takodjer žive naši iseljenici, broj novijih povratnika iz Australije u slobodnu Hrvatsku izrazito najniži. Obzirom da tamo prevladavaju srednjodobni i stariji iseljenici koji se teže vraćaju, dosad je u Hrvatskoj kroz zadnjih dvadesetak godina poznato jedva oko 1.000 povratnika iz Australije. Nadalje je u našoj javnosti nastao krivi šablonski dojam, kako su Hrvati u Australiji navodno najbrojniji medju južnoslavenskim iseljenicima (iz bivše Jugoslavije), što većinom važi za obje Amerike. Po stvarnim novijim popisima u Australiji ima približno podjednako Srba, Hrvata i Makedonaca, tj. najbrojniji su australski Makedonci za desetak tisuća više od Hrvata, dok je tamo Srba za 1/4 manje od nas. Svih zajedno južnoslavenskih iseljenika je tamo oko 250.000, a najmanje je Crnogoraca i islamskih Bošnjaka čiji je broj u Australiji neznatan, dijelom i zato što se većina doseljenih iz Bosne i Crne Gore tamo spontano izjašnjavaju bilo Hrvatima ili Srbima.

Osim tih najnovijih pokazatelja o stalno naseljenim Hrvatima u Australiji, za ranija stoljeća prije 1990tih nema jasnih službenih podataka o mogućem dolasku Hrvata u Autraliju ili barem o njihovim povremenim brodskim posjetama australskih obala. Ipak u tom smislu postoje drugi istosmjerni pokazatelji iz ranijih naših razdoblja prekooceanskih drvenih jedrenjaka prije otvaranja Sueza, koji su jamačno bar povremeno plovili ne samo do obje Amerike i Indije, nego ponekad i do Australije. Jedan pokazatelj su kod nas na Jadranu stare pomorske legende čakavskih otočana koje govore o ranijim plovidbama naših jedrenjaka oko Afrike i Indijskog oceana sve do Australije, npr. na Kvarneru (Krk) slikovita čakavska "Legenda o Indiji gdje rastu pršuti" (izvornik: Povêda ud Ýndrah kadý parsjùte res), o tom vidi pobliže: Veyske Povede i Starohrvatska Oceanija.

Staročakavski mjestopis

Drugi važniji i bogatiji pokazatelj nazočnosti oko Australije naših ranijih oceanskih pomoraca (kulàpni navakýre) je iz doba velikih jedrenjaka u prošlim stoljećima za područja oko Australije njihovo osobito čakavsko nazivlje, posve drugačije od novijega medjunarodnog, koje se kod otočnih staraca na Kvarneru dijelom očuvalo sve do 20. st. Za Australiju (Polnêbje) te okolna mora i otoke je u staročakavskom mjestopisu poznato dvadesetak takvih ranohrvatskih toponima (i tridesetak za Oceaniju-Australasia). Znakovito je kako za sjeverozapadne i jugozapadne obale Australije nemamo nijednoga poznatog staročakavskog toponima i najzapadniji su do granice Carpentaria-Nullarbor, što bi vjerojatno značilo da naši jedrenjaci prije željeznih parobroda još nisu plovili uz srednju ni zapadnu Australiju (ili bar oni koji bi tamo zalutali se više nisu vraćali na Jadran). Niže se prvo navodi pripadni staročakavski naziv, pa novohrvatski prijevod i (u zagradi) medjunarodni engleski sinonim:

  • Sionkulàp: Tihi Ocean (Pacific)
  • Kulàp-Yndrân: Indijski Ocean (Indian Ocean)
  • Polnèbne-mori: Tasmansko more Tasmanija-Novi Zeland (Tasmanian Sea)
  • Šadrýnje-mori: Koraljno more (Coral Sea)
  • Polnêbje: Australia
  • Kraýna-Polnèbna: Australski kontinent (Australian continent)
  • Velapolnèb: Novi Zeland (New Zealand)
  • Mićapolnèb: otok Tasmania (island)
  • Meypolnèb: otok Nova Gvineja - Papua (New Guinea island)
  • Warhe-Polnèbne: Papuanske Alpe - Maoke (mountains & Papuan Alps)
  • Skopje-Yndrâne: Indonezija (Indonesia)
  • Skopje-Polnèbne: Melanesia
  • Sinjehlâmi: Australske Alpe (Australian Alps)
  • Sinjavâr: najviši vrh Australije (Mt Kosciusko)
  • Zdolnãrta: južni rt Tasmanije (South Cape of Tasmania)
  • Zgornãrta: sjeverni poluotok York (northern York Peninsula)
  • Krajpolnèb: istočna Australija (New South Wales)
  • Zdolna-Polnèb: jugoistok Australije (Victoria & Australian southeast)
  • Zgorna-Polnèb: sjeveroistok Australije (Queensland & Australian northeast)
  • Planapolnèb: australska srednja ravan (Mid-Australian plains)
  • Polnèbne-Pustòši: južna Australija (Nullarbor & South Australia)
  • Valâda-Polnèbna: zaljev Carpentaria (gulf)
  • Šadrýni-Polnèbne: Koraljna bariera (Great Coral Reef)
  • Buke-Polnèbne: tjesnac Tasmanija-Victoria (Bass Strait)

Ljudi, flora, fauna

  • Štraliâni: bijeli Australci (white Australians)
  • Polnebjâne: domaći Aborigjini (Australian Aborigines)
  • Polnebnýce: domaće Aborigjinke (she-Aborigines)
  • klokûne: australski klokani (cangaroes, Macropodinae)
  • polnèbne-pavûni: rajske ptice (Paradiseidae)
  • polneby: australska ptičurina emu (Dromaeus)
  • sionorýh: kokosov orah (Cocos nucifera)
  • velapýpa: smokvenica - baniana (Ficus sycomorus)
  • šćulýni: obalne mangrove (Rhizophoraceae)
  • tamarýni: tropske kazuarine (Casuarinaceae)
  • paprutýni: stablaste paprati (Dicksoniaceae)
  • šadrýna: kameni koralj-atol (reef corals - atoll)
  • ... i prôć: ... itd. (... etc.)

Literatura

  • David Horton (ed.): The Encyclopaedia of Aboriginal Australia: Aboriginal and Torres Strait Islander history, society and culture. Aboriginal Studies Press, Australian Institute of Aboriginal and Torres Strait Islander Studies, Canberra 1994. ISBN 0-85575-234-3
  • Donald Denoon & al. 2000: A History of Australia, New Zealand, and the Pacific. Blackwell, Oxford. ISBN 0-631-17962-3.
  • James Jupp 2001: The Australian people; an encyclopedia of the nation, its people, and their origins. Cambridge University Press. ISBN 0-521-80789-1
  • Stuart Macintyre, A Concise History of Australia, Cambridge University Press 2004, ISBN 0-521-60101-0
  • J.M. Powell 1988: An Historical Geography of Modern Australia. The Restive Fringe, Cambridge University Press. ISBN 0-521-25619-4.
  • G.M. Robinson & al. 2000: Australia and New Zealand; economy, society and environment. Arnold, London: ; ISBN 0340720336.
  • Russell Ward: Australia – A Short History. Ure Smith, Sydney 1979, ISBN 0-7254-0473-6
  • Albrecht Hagemann: Kleine Geschichte Australiens. C. H. Beck, München 2004, ISBN 3-406-51101-5
  • Robert Hughes: Australien. Die Besiedelung des Fünften Kontinents. Droemer Knaur, München 1992, ISBN 3-426-04866-3
  • Johannes H. Voigt: Australien. C. H. Beck, München 2000, ISBN 3-406-44783-X

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.