Cisterciti

Cisterciti
Cisterciti.png
Opći podatci
Moli i radi
Službeni naziv	Ordo Cisterciensis
Osnivač(ica)	Robert od Molesmea
Podredovi i pripadnici reda
Roditeljski red	Benediktinci

Cisterciti (Ordo Cisterciensis) je muški katolički crkveni red. Utemeljili su ga sv. Robert, sv. Alberic i sv. Stjepan (Etienne) Harding, a ne kako se pogrešno misli sv. Bernard, reformiranjem benediktinaca, 1098. godine, u Citeauxu. Najznačajniji doprinos za širenje Reda u Europi dao je sveti Bernard iz Clairvauxa u 12. stoljeću.

O redu

Red je nastao krajem 11. stoljeća, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dvadesetak monaha napustio svoju opatiju Molesme (Francuzka) i osnovao novi samostan u Citeauxu, želeći provoditi monaški život što vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux ova grupa monaha je po mjestu boravka prozvana cisterciti. Novi Red ispočetka se nije brzo širio. Tek dolaskom mladog Bernarda Red dobiva zamah i širenje, a Bernard postaje opat u Clairvauxu i pod tim imenom ulazi u povijest kao jedna od najznačajnijih osoba prve polovice 12. stoljeća. Cisterciti se više puta na dan okupljaju u crkvi na koralno pjevanje časoslova - službe časova. Rad prvih cistercita u srednjem vijeku bio je ispunjen teškim fizičkim poslovima na polju i u šumi. Bilo je i takvih koji su se bavili pisanjem i naukom. Povijesne prilike u prošlim stoljećima utjecale su na uključivanje cistercita u odgojne i pastoralne aktivnosti. Lectio divina - duhovno čitanje, jedan je od putova prema osobnoj molitvi. Čitanje se isprepliće s razmišljanjem i molitvom. Svaki njihov samostan (opatija) je autonoman, a predstojnik se naziva opat. Generalni opat se nalazi u Rimu. Opatije se ujedinjuju u kongregaciju koje su često ne samo internacionalne nego i interkontinentalne. Cisterciti djeluju pod benediktinskim geslom Moli i radi, a jedini su katolički monaški red koji se razvio u 11. st. iz benediktinskoga reda. Odijelo im se sastoji od bijelog habita i crnog škapulara. Kad sudjeluju u korskoj molitvi i zajedničkoj liturgiji oblače bijelu široku kukulu.

Cisterciti u Hrvata

U Hrvatsku su došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., ter u Topuskom osnovali cistercitsku opatiju. U 13. stoljeću još su osnovane opatije u Kutjevu i u Zagrebu na Dolcu. Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju iz hrvatskih krajeva. Od 1982. do 2007. godine postojala je cistercitska zajednica u franjevačkom samostanu u Jastrebarskom, pod pokroviteljstvom cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz Bregenza na Bodesnkom jezeru u Austriji.

Cisterciti se javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Madjarski povjestnik Istvan Katona smatra da je opatija u Monoštoru bila cistercitska. . Od hrvatskih cistercita najpoznatiji je Dubrovčanin Juraj Kružić, opat i trebinjski biskup. Jedan od posljednjih hrvatskih cistercita bio je Stjepan Teplotz koji je bio profesor na bogosloviji u Pragu. Za ponovni dolazak cistercita u Hrvatsku zaslužni su pokojni kardinal Franjo Šeper i o. Bruno Trusić, sadašnji prior samostana. 2005. godine bila je svečana proslava 800. obljetnice dolaska cistercita u Hrvatsku.

Cistercitsko graditeljstvo

Cisterciti su umnogome utjecali na razvoj crkvenoga graditeljstva. Uza strogost života uveli su stroga pravila i u umjetnost: dekorativna je plastika svedena na najmanju mjeru, a pojednostavnjuje se i tlocrt. Crkve sagrađene u najstarijim svetištima reda (Cîteauxu i Clairvauxu) čine varijantu gotičke arhitekture, koja je postala uzorom za sve cistercitske gradnje (element šiljastog luka). To su bile trobrodne presvodjene bazilike s transeptom i ravnim završetkom, kojemu se, poslije, prigrađuje apsida s ugrađenim vijencem kapela; konstrukciju čine dvokatni lukovi u glavnom brodu, a odnos je glavnoga i sporednih brodova 2 : 1. Prozori, koji daju svjetlo glavnome brodu, skromno su urešeni (olovna armatura stakala sa sivim cvjetovima). Pred pročeljem je trijem, zvonik se dokida (poslije se grade masivni zvonici, a dopušta se i nešto ukrasa). Uz crkvu se gradi samostan oko kvadratična klaustra. Cistercitskom reformom uklonjeni su posljednji istočnjački tragovi u europskoj arhitekturi (centralni tlocrt, kupola). Poznati su cistercitski kompleksi: Cîteaux, Fontenay i Pontigny u Francuskoj, Chiaravalle i Fossanova u Italiji, Ebrach i Maulbronn u Njemačkoj, Stams u Austriji i dr.

Statistika

Br.	Godina	Broj članova
1.	1973.	1,490
2.	1963.	1,648
3.	1954.	1,607
4.	1931.	1,322
5.	1910.	1,016
6.	1898.	968