Engleski i novohrvatski

Izvor: Metapedia

Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Engleski i novohrvatski (anglizmi u dialektima i standardu): Engleski jezik (ISO 639-3: eng; eng. English language, latin. lingua Anglica, fran. langue anglaise, njem. Englische Sprache, kajk. anglki jezik, primor.polučak. inglki jazik, otočno-bodul. gan-tudorni): To je jedan od dva jezika iz engleske podskupine zapadnogermanskih jezika kojim stalno govori preko 375 miliuna ljudi, pa je kao materinski to treći jezik u svijetu (nakon kineskoga i španjolskog). Poznaju ga kao pomoćni jezik oko 508.000.000 diljem svijeta, a uče ga i manjeviše razumiju oko 2 milijarde ljudi. Od engleskih govornika većina žive u SAD (210.000.000: 1984), V.Britaniji (55.000.000: 1984)), Australiji (15.682.000: 1987), Novom Zelandu (3.213.000: 1987), Irskoj (2.600.000: 1983), Zimbabve (375.490: 1969), Singapuru (227.000: 1985), Izraelu (100.000: 1993), Liberiji (69.000: 1993), itd.

Sadržaj

Summary

English and new Croatian (anglicizms in Croat standard and dialects): English language is the language created by tribes that moved from West Germany to Britain around 450 AD. The Germanic languages spoken by these tribes became Anglo-Saxon, or Old English. Modern English is spoken in many countries around the world. There are about 375 million native speakers (people with first language as English), which makes English the second most spoken language in the world. About 220 million more people speak it as a second language and there are as many as a billion people who are learning. English has changed, and has been changed by many different languages.

It is spoken as a first language by the majority populations of several sovereign states, including the United Kingdom, the United States, Canada, Australia, Ireland, New Zealand and a number of Caribbean nations. It is the third-most-common native language in the world, after Mandarin Chinese and Spanish. It is widely learned as a second language and is an official language of the European Union, many Commonwealth countries and the United Nations, as well as in many world organisations. Owing to the assimilation of words from many other languages throughout history, modern English contains a very large vocabulary, with complex and irregular spelling, particularly of vowels. Modern English has not only assimilated words from other European languages, but from all over the world. The Oxford English Dictionary lists over 250,000 distinct words, not including many technical, scientific, and slang terms.

Some coastal Croats at Adriatic, due to their oceanic sailings, learnt English yet from 18th century. Among inland Kaykavians in northern Croatia, this direct English impact was very later, almost since WW2 by modern media and numerous Kaykavians who recently learnt English; therefore many English loanwords recently entered in Kaykavian context, being well assimilated there. Prior to that, since WW1 English was there few known, and only rare citizens chiefly in Zagreb had a scarce insight in English. Before WW1, in northern Croatia English was only a far and exotic language, and Kaykavian villagers knew almost nothing on it. However surprisingly, in many remote Kaykavian hamlets at least 3 centuries ago persisted dozen specific Kaykavian words very reminding of English synonyms: e.g. dramiti (to dream), lukati (to look), ruflati (to ruffle), bljak (blackish), skunkač (skunk), grič (grike) ...etc. Their origin in early Kaykavian context now appears enigmatic.

Sustav i srodni jezici

Engleski jezik pripada zapadnoj grani germanskog ogranka indoeuropske porodice. Najbliži živi srodni jezik engleskom je Scots (Lalans), tj. zapadnogermanski jezik koji se govori u većem dijelu Škotske i Sjeverne Irske. Poput engleskog, škotski je izravni izdanak Staroga engleskog, takoder poznatog kao Anglo-saksonski. Nakon Scotsa, drugi najbliži srodni jezici su frizijski uz obale Nizozemske i Njemačke, pa nižesaksonski prvotno korišten u sjevernoj Njemačkoj. Ostali engleskomu manje srodni živi jezici su još nizozemski, afrikaans, njemački i skandinavski jezici. Veliki broj pisanih francuskih riječi su uglavnom razumljive engleskom govorniku (ali izgovori im ipak nisu uvek identični), jer je engleski preuzeo veliku količinu leksičkog blaga normanskog jezika nakon normanskih osvajanja, ipa i kasnije od francuskog u idućim stoljećima. Kao rezultat je značajan dio engleskog rječnika dosta sličan francuskomu, uz manje razlike u pravopisu (završetak riječi, uporaba starog francuskog pravopisa i sl.), kao i povremene razlike u značenju reči i najvoiše u drugom izgovoru.

Povijest i proširenje

Engleski jezik je nastao iz jezika germanskih plemena koja su se krajem antike naselila na jugoistoku Britanskih otoka. Kasnije sa širenjem britanskoga kolonialnog carstva, engleski je jezik u tim koloniama postajao dominantan i često službeni. U Sjedinjenim Američkim Državama na saveznoj razini formalno nema službenog jezika, ali je stvarno službeni jezik engleski u američkoj inačici. U Kanadi se također većinom govori engleski, osim Quebeca gdje je dominantniji francuski. Jezici indianskih plemena koja su živjela u Sjevernoj Americi su većinom izumrli, odkad su ova plemena preseljena u rezervate i pri tomu bitno reducirana, a uglavnom su svi njihovi pripadnici asimilirani u današnju civilizaciu. Slična prevlast engleskog je nastala u doba kolonizacie Južnoafričke Republike, Australije i Novog Zelanda sa jednakim posljedicama. Engleski je danas četvrti najrašireniji jezik na svijetu nakon kineskoga, španjolskog i hindu jezika.

Medju doseljenim su plemenima bili glavni Angli, Sasi, Juti i Frizijci. Prvotni germanski jezik Britanije je zatim još primio utjecaje od dva invazijska vala u srednjem vijeku: prvi val su bili sjeverni germanski govornici skandinavske grane (Vikingi), koji su kolonizirali obale Britanije u osmom i devetom stoljeću. Drugi val su bili Normani u 11. st., koji su govorili inačicom francuskoga. Ove dvije invazije su engleski učinili visoko „kreoliziranim“: hibridna kreolizacija nastaje iz suživota govornika različitih jezika, koji razvijaju prijelazni hibridni jezik za osnovnu komunikaciju. Suživot sa Skandinavcima je uvjetovao značajno gramatičko pojednostavljenje uz obogaćivanje rječnika anglo-frizijske jezgre engleskoga. Kasnija normanska okupacija je dovela do preslojavanja razradjenim slojem riječi iz romanske grane europskih jezika preko germanske jezgre, a ovaj drugi noviji sloj je ušao u engleski kroz uporabu u vlasti i na sudovima. Zato se engleski razvijao u 'posudjenički' jezik značajne gibljivosti i ogromnog fonda riječi.

Po Anglo-saksonskom ljetopisu približno oko 449 godine, kralj Britanskog otočja Vortigern je pozvao „Anglikansku lozu“ (Angli predvođeni Hengstom i Horsom) kako bi mu pomogli u odrani od ranijih domaćih Pikta, a zauzvrat je Anglima bilo dodijeljeno zemljište na jugoistoku. Potom je pozvana još dodatna vojna pomoć s kopna i u pomoć su došli Saksi, Angli i Juti. Ljetopisi takodjer pišu o daljoj naselidbi kolonistima koji su vremenom uspostavili sedam kraljevina: Nortumbria, Mercia, Istočna Anglia, Kent, Essex, Sussex i Vesex. Moderna učenja shvaćaju ovu priču kao legendarnu i politički-promičbeno obojenu.

Ovi germanski osvajači su prevladali nad izvornim keltsko-govornim pučanstvom, čiji su jezici ipak rubno preživili većinom u Irskoj, Škotskoj, Welsu, Cornwallu i na srednjem otoku Man. Dialekti osvajača stvorili su naglaske kasnije poznate kao staroengleski, koji podsjećaju na primorske dialekte u današnjoj Nizozemskoj i sjeverozapadnoj Njemačkoj. Kasnije je staroengleski ili Anglo-saksonski jeziku srednjem vijeku zbog skandinavskih osvajača dospio pod jači utjecaj severnogermanskog jezika Nors rabljenim od Vikinga, koji su većinom naselili severoistočno primorje Britanije. Noviji i stari doseljenici su pričali jezicima suprotnih grana germanske porodice. Veliki broj riječi su imali zajedničke leksičke korene i bile su manjeviše slične, dok im je gramatika bila udaljenija, uključivo prefikse, sufikse i izgovor velikog broja riječi. Zbog te sličnosti i raznolikosti jezika, nastala je hibridna kreolizacija jezika, koja se nastavila izostavljanjem većeg dijela staroengleske gramatike uključivo rodove i padeže, s iznimkom zamjenica, čime je jezik postao znatno jednostavniji. Najpoznatije književno djelo iz staroengleskog doba je epska poema Beowulf od nepoznatog auktora.

Kasnije nakon 300 godina od normanskih osvajanja 1066. godine su normanski kraljevi i plemstvo govorili inačicom francuskoga. Veliki broj normanskih riječi je asimiliran u stari engleski, uzrokujući dupliranje staroengleskih reči npr. ox/beef, sheep/mutton i slični parovi. Normanski utjecaj je pojačao stalnu evoluciju engleskog jezika kroz iduća stoljeća, proizvodeći sada bolje poznati srednji engleski. Medju važnijim promjenama je bilo širenje uporabe unikatnog aspekta engleske gramatike, tzv. 'kontinualnog' vremena dodatkom nastavka '-ing'. Najpoznatije djelo iz doba srednjeg engleskog su Priče iz Canterbury-a od Josepha Chosera. Kroz 15. stoljeće je srednji engleski dalje izmijenjen zbog velike promjene samoglasnika, uz proširenje standardnog Londonskog dijalekta u vladi i administraciji, uz standardizaciju tiskanja. Suvremeni engleski se može pratiti unatrag od doba Williama Shakespeare-a.

Zemljopisno prostranstvo

Engleski je danas najrašireniji jezik u svijetu: ukupno 600-700 miliuna ljudi redovito manjeviše rabe engleski. Za oko 377 miliuna ljudi je engleski prvi materinski jezik, a podjednak broj ljudi ga rabe kao drugi strani jezik. U širokoj je uporabi u javnom i privatnom govoru u više od 100 država diljem svijeta. Osim toga je engleski zauzeo prvo mjesto u medjunarodnim, strukovnim i poslovnim krugovima. Današnji status engleskog jezika se često uporedjuje s položajem latinskoga u prošlosti.

Engleski je službeni jezik u ovim državama: Australia (australijski engleski), Bahami, Barbados (karibski engleski), Bermudas, Dominica, Gibraltar, Grenada, Gvayana, Jamaica (jamajkanski engleski), Novi Zeland, Antigua i Barbuda, Sveta Lucia, Sveti Kitts i Nevis, Trinidad i Tobago, Velika Britanija (klasični britanski engleski), Američki Djevičanski otoci i SAD (američki engleski).

Engleski je takodjer jedan od glavnih jezika u ovim državama: Belize (zajedno uz španjolski jezik), Kanada (s francuskim), Indija (uz hindu i ostalih 21 službenih jezika), Irska (uz irski), Singapur, Filipini (uz filipinski) i Južnoafrička Republika (uz 10 inih jezika uključivo i jezik zulu). Npr. Hong Kongu je engleski službeni jezik i ima široku primjenu u poslovnim djelatnostima, a počinje se učiti još u obdaništu. U nekim osnovnim školama satovi se održavaju na engleskom, isto i u većini srednjih škola, a na fakultetima su sva predavanja na engleskom i velikom broju studenata je tu engleski materinski jezik.

Većina englesko-govornog pučanstva ili 67% do 70% žive u Sjedinjenim Državama. Pored toga što Federalna uprava SAD formalno nema službeni jezik, engleski je proglašen je službenim u 27 od 50 država, od kojih je većina engleski proglasila njihovim jedinim službenim jezikom. Havaji, Louisiana i Novi Meksiko takodjer imaju imenovane havajski, francuski i španjolski kao službene jezike zajedno s engleskim. U velikom broju država gdje engleski nije većinski glavni jezik, on je zbog opće važnosti ipak kao službeni jezik: Kamerun, Fidji, Federalne Države Mikronezie, Gana, Gambia, Kiribati, Lesotho, Liberia, Kenia, Namibia, Nigeria, Malta, Maršalski Otoci, Pakistan, Papua-Nova Gvineja, Filipini, Ruanda, Salomonski Otoci, Samoa, Sijerra Leone, Swaziland, Tanzania, Zambia i Zimbabve.

Engleski je najšire naučeni i rabljeni jezik na svijetu, pa zato veliki broj lingvista smatraju kako više nije isključivi kulturni simbol „domaćih engleskih govornika“, već je to danas postao globalistički jezik koji prihvaća razne kulturne aspekte diljem svijeta, kako raste njegova uporaba. Drugi vjeruju kako ipak postoji granica dokle engleski može zadovoljiti komunikativne potrebe. Engleski se najviše naučava kao strani jezik u Europi (32.6 %), zatim tu slijedi francuski, njemački i španjolski. Takodjer je engleski najnaučeniji jezik u Japanu, Južnoj Koreji i Narodoj Republici Kini (Tajvan), gde je obvezatan u većini srednjih škola. Zbog te svoje široke govorne rasprostranjenosti se engleski često naziva „globalnim jezikom“. Iako engleski nije službeni jezik u većini država, on je najčešće drugi jezik koji se govori uz materinski jezik neke zemlje. On je takodjer po internacionalnim standardima službeni jezik u zrakoplovstvu. Njegova rasprostranjenost kao prvog ili drugog jezika je glavni pokazatelj njegove svjetske važnosti.

Postoje brojni argumenti za i protiv engleskog (ili bilo kojega inog jezika) kao globalnog. S jedne strane postojanje globalnog jezika pomaže u komunikaciji i povezivanju informacija. Medjutim engleski kao globalni jezik izključuje one koji ga iz nekog razloga tečno ne govore. On takodjer marginalizira ostale kojih materinski jezik nije taj „globalni“. Drugi razlog za zabrinutost je što širenje globalnih jezika (engleskoga, španjolskog i sl.) ima za rezultat nestajanje niza manjih jezika, većinom zajedno sa cijelim kulturama i religijama koje su preko tih jezika prenošene i zato je najviše engleski povezan s novijim nestankom brojnih manjih jezika. Mnogi od tih nestanaka su vodili prama gubitku kulturnih baština, a američki Indianci su bili najjače pogodjeni ovom pojavom.

Engleski dialekti i inačice

Ekspanzija Britanaca i Amerikanaca je proširila i uporabu engleskog jezika diljem svijeta. Sada je engleski drugi ili treći jezik po broju govornika, nakon prvoga mandarinskog kineskoga. Je li ima više onih kojima je materinski jezik engleski ili španjolski, nesigurno je i ovisi od toga kako i tko ih broji. Zato što se proširio diljem svijeta, engleski je dao veći broj dialekata, inačica i hibridno-kreolskih jezika baziranih na engleskomu. Glavne inačice engleskog jezika većinom sadrže i po više podvarianti, npr. cockney u britanskom engleskom, newfoundlandski engleski unutar kanadskoga engleskog i afro-američki engleski u američkom engleskom. U raznolikom i širokomu engleskom jeziku se nijedna njegova inačica službeno ne smatra jedinim standardom.

Zbog česte uporabe engleskoga kao drugog jezika, postoji mnogo različitih dialekata, na osnovu kojih se može može odgonetnuti koji je govornicima materinski jezik. U mnogo zemalja diljem svijeta su engleske riječi i fraze pomiješane s njihovim svakodnevnim govorom i tako nastaju jezične mešavine (pidgins). Glavni predstavnici ovih adhoc konstrukcija, koje se ne ubrajaju u kreolske jezike jesu Engrish, Vasei-eigo, Franglais i Spanglish. Europanto kombinira mnoge jezike, ali mu je osnova engleski.

Angloškotski (Scots)

Škotski je npr. jedan od izrazitih engleskih dialekata. Njegov izgovor, gramatika i leksik se razlikuju od standardnog engleskog, ponekad i drastično. Škotski dialekt ima i neke osobine njemačkog jezika, poput guturalnog izgovora.

Bazični 'Simple English'

Bazični engleski (Simple English) je pojednostavljena inačica za medjunarodnu uporabu onih kojima engleski nije materinski jezik. Proizvodjači zrakoplova i ine opreme često pišu upute za uporabu na tomu osnovnom engleskom. Neke škole engleskog na Dalekom istoku takodjer koriste ovu inačicu u početnim fazama obuke. Tzv. 'specialni' engleski je isto pojednostavljena inačica engleskog jezika koju koristi Glas Amerike, čiji rječnik se sastoji tek od 1.500 riječi. Reformirani engleski je rezultat zajedničkog doprinosa da se unapredi engleski jezik. Sispeak, erspeak i polyspeak su takodjer verzije zasnovane na ograničenom rječniku, a stvorio ih je Edward Johnson 1980-ih godina kao pomoćno sredstvo za medjunarodnu suradnju i komunikacije. Europski engleski je novija inačica engleskog jezika koja je zamišljena kao zajednički europski jezik, a razmjerno je najbliža anglo-irskomu.

Osnove engleske gramatike

Za razliku od hrvatskoga i većine slavenskih jezika, engleski je tijekom povijesnog razvitka zamalo izgubio rodove i deklinaciju imenica i pridjeva: množina pravilnih imenica se tvori dodavanjem nastavka -s ili -es, a praktično postoje tek dva padeža: nominativ i tzv. saksonski genitiv. Engleski za većinu riječi ima tzv. povijesni pravopis koji je uglavnom fiksiran u doba izuma tiskarstva pa je zbog kasnijih jezičnih promjena teško predvidjeti izgovor riječi na temelju zapisanog oblika. U engleskomu postoje neki glasovi kojih uglavnom nema u hrvatskom standardu i većini slavenskih jezika (ali dio tog imaju kajkavci), primjerice suglasnik /ð/ u riječi the i veći broj samoglasnika i dvoglasa kakvi se npr. dielom nalaze u starohrvatskim dialektima.

Engleska gramatika je uglavnom utemeljena na germanskim korijenima, iako su neki lingvisti kroz 17. i 18. stoljeće pokušali na to nametnuti latinsku gramatiku s malo uspjeha. Engleski je razmjerno manje izmjenjen nego većina indoeuropskih jezika. To nadoknadjuje stavljanjem više gramatičkih informacija u pomoćne riječi i u red riječi, kroz zadržavanje raznih dodataka kao:

  • Posesivni (nekad nazvan i saksonski) genitiv:

He is Alfredo's best friend. -'s

  • 3. lice jednine prezent:

Alfredo works. -s

  • Prošlo vrijeme:

Alfredo worked. -ed

  • Radno vrijeme sadanje:

Alfredo is working. -ing

  • Prošli particip:

The car was stolen. -en Alfredo has talked to the police. -ed

  • Gerund:

Working is good for the soul. -ing

  • Množina:

All your sigs are mine. -s

  • Komparativ:

Alfredo is smarter than Ricky. -er

  • Superlativ:

Alfredo has the bluest eyes. -est

Za razliku od mnogih indoeuropskih jezika, engleske imenice nemaju roda (osim 3. lica jednine kod zamjenica).

Engleski rječnik

Skoro bez iznimke su germanske riječi (koje sadrže sve osnove kao npr. zamjenice i konjunkcije) kraće i više neformalne. Romanske riječi se često smatraju više elegantnima ili edukativnima. Jedna od posljedica utjecaja francuskog jezika na engleski je što je engleski rječnik podijeljen na riječi germanskog podrijetla (uglavnom staro-engleske) i ine koje se nazivaju „Latinizmi" tj. izvedene su iz latinskog, uglavnom iz normansko-francuskog, ali neke i izravno iz latinskoga. Engleski jezik ima leksičku sličnost s njemačkim od 60%, s francuskim 27% i 24% s ruskim jezikom. Računalna analiza 80.000 riječi u staromu Kratkom Oksfordskom Riječniku (treće izdanje), auktori te analize su Thomas Finkelstedt i Dieter Wolf 1973, procijenila je podrijetlo engleskih riječi ovako:

  • Francuski, uključivo stari francuski i anglo-francuski: 28.3%
  • Latinski, uključivo moderni tehnički i znanstveni latinski: 28.24%
  • Stari i srednji engleski, stari nordijski i nizozemski: 25%
  • Grčki: 5.32%
  • Nepoznata etimologia: 4.03%
  • Izvedenice iz osobnih imena: 3.28%
  • Svi ini jezici doprinose manje od 1%

Sustav pisanja

Engleski jezik koristi latinski alfabet i ortografija engleskog je povijesna (tj. korienska) a ne fonološka, pa se engleski izgovor i pisanje značajno razlikuju. U engleskomu postoje odredjene riječi koje koje se pišu s naglašenim akcentom i ove su riječi uglavnom preuzete iz drugih jezika, najviše iz francuskoga.

Novohrvatski anglizmi

Od germanskih jezika je još donedavna kroz niz stoljeća najjači utjecaj na Hrvate imao njemački jezik, iz kojega je do 1.svj. rata u hrvatski ušao veliki niz germanizama, najviše u gradskim govorima: vidi pobliže Njemački i starohrvatski. Zatim su pod Jugoslavijom u 20. st. većina tih euro-kulturnih germanizama zbog jugo-panslavizma izbačeni iz javne uporabe, pa su ih vukovci masovno zamijenili balkanskim srbizmima i jugo-turcizmima čak i u zapadnim jugo-krajevima koji do 19. st. uglavnom nisu bili pod Turcima pa prije Jugoslavije većinom nisu rabili turcizme ni ine balkanizme.

Medjutim, krajem 20. st. i sada početkom 21oga, amero-engleski neumoljivo postaje glavnim svjetskim jezikom, kojega globalni utjecaji preko svjetskog gospodarstva, interneta i inih medija sve više masovno preplavljuju i našu Hrvatsku. Tu noviju svjetsku poplavu anglizama preuzima osobito u našim gradovima hrvatska mladež, pa nova tehnička inteligencija i prekomorski povratnici. Iako se u većini inih posebnih uljudbi diljem svijeta, taj masovni prodor i prevlast engleskoga većinom smatraju razmjerno štetnim za buduće održanje domaćih jezika i kultura, ipak je Hrvatska jedna od rjedjih država gdje ova anglo-globalizacija u uljudbeno-jezičnom pogledu možda može biti koristna ili čak poželjna.

Naime, kod nas je kulturno-jezični balkanizam nakon okrutne jugoslavenske okupacije iz 20. st. već toliko duboko ukorijenjen, pa izgleda kako sami više nismo sposobni izvući se iz toga zagušljivog jugo-balkanskog 'zagrljaja'. U tu svrhu nam za spašavanje iz nametnutoga balkanskog jugojezika i srbohrvatskog vukopisa, ubuduće od ponajveće pomoći može biti baš taj globalistički engleski, - iako se to čini nevjerojatnim, - ali u stvarnoj praksi ipak već djeluje vrlo učinkovito iz dva glavna i najjača razloga:

  • U dvomilenijskoj povijesti Hrvata od Tanaisa pa sve do danas, nakon mnogostoljetnih uzastopnih nametanja raznojezičnih tudjica vojnopolitičkom silom ranijih stranih režima, ovi novi anglizmi su konačno prve strane posudjenice koje većina današnjih Hrvata (osim srboidnih vukovaca i jugo-mješanaca) ipak preuzimaju dobrovoljno i demokratski kao riječi iz nove svjetske uljudbe.
  • Uz podršku interneta i anglizirane globalne ekonomije s mnoštvom proizvoda označenih na engleskom i poslovnih medjuodnosa pretežno na engleskomu, sada kod nas taj engleski već djeluje kao neumoljiva "željezna metla" koja vrlo brzo i učinkovito izbacuje iz dalje uporabe brojne ukorjenjene srbo-balkanizme i većinom ih zamjenjuje prestižnim anglizmima.
  • Zato takva zamjenska anglizacija u Hrvatskoj može biti vrlo koristna i čak poželjnija od dosad uporne balkanizacije iz 20. stoljeća. Pritom danas cijeli rojevi nametnutih jugo-balkanizama, velesrbizama i naknadnih jugo-turcizama, u bijegu pred tom navalom anglizama odlaze u karavanama za "vječna lovišta" uz uzaludnu galamu naših izdajničkih vukovaca i zaglušni vrisak crnomanjastih jugo-lektorica koje su tu većinom došle "izBosne" (pa izvorno nisu domaće Hrvatice). Tako je za dugoročnu budućnost Hrvata možda ipak bolje govoriti takav poluenglesko-novohrvatski, negoli dosad zagušljivi balkanski jugojezik sa čobanskim pravopisom iz Vukovih Bileća. Zaključak: bolje i novi anglohrvatski - negoli Vukov srbohrvatski (ako nam je već od 1891/1918. u Jugoslaviji ukinut i zabranjen izvorni starohrvatski).

Najveća takva anglizirana skupina Hrvata su odnedavna anglokajkavci, iako manje podgrupe anglohrvatskih govornika još postoje medju ikavcima i čakavcima, a najmanje medju katoličkim jekavcima. Razmjerno je najmanje hrvatskih anglojekavaca najviše zato, jer je ijekavica od djetinjstva izvorni materinski govor tek za 7% - 12% Hrvata (oko Dubrovnika, Slunja i Osijeka), dok ini brojniji materinski nejekavci u Hrvatskoj taj Vukov standard većinom nauče za javnu uporabu tek naknadno nakon škole (a s obitelji i prijateljima i dalje pričaju po domaću manjeviše nevukovski). Medju hrvatskim nekajkavcima približno podjednake udjele imaju angloikavci i angločakavci, ali su oboje zajedno ipak manje brojni od anglokajkavaca. Naši čakavci i kajkavci fonetski ipak znatno lakše nauče dobar izgovor engleskoga negoli balkanski štokavci, zato jer u svojim domaćim dialektima već od starine i sami govore raznolike dodatne nevukovske glasove koje nemaju novoštokavci: vidi srbo-fonetske izpise anglizama u Vukopisu.

Angloikavci i anglojekavci

Za štokavske angloikavce su dostupni količinski i vremenski podatci oskudniji i manje pouzdani nego za anglizirane kajkavce i čakavce, a tek približna brojnost im je donekle slična kao za angločakavce i puno ih je manje od anglokajkavaca. U domovini je njihova najveća zajednica mladih angloikavaca u danas najvećemu ikavsko-štokavskom gradu Splitu s oko 20.000 aktivnih angloikavaca. Još približno toliko mladih angloikavaca žive ukupno po inim obalnim ikavskim gradovima: Šibenik, Zadar, Pula, itd. Najviše do desetak tisuća hrvatskih angloikavaca žive još i u gradićima zapadne Hercegovine i jugozapadne Bosne, pa tek par tisuća mladih angloikavaca u Slavonskom Brodu i inim gradićima južne Slavonije (donja Posavina). Takodjer i medju novijim povratnicima iz Amerike je oko pedesetak tisuća sredovječnih i starijih angloikavaca, većinom doseljenih u dalmatinske gradove i Zagreb. Stoga je ukupni broj angloikavaca kod nas oko 110.000. Za starije prekomorske angloikavce u Americi nisu dostupne bliže brojčane procjene i poznato je tek da ih ima najviše u USA (jamačno preko 100.000 ?), a Kanadi nekih 40.000, pa oko 30.000 u Australiji uglavnom Sydney i Melbourne, 3.000 na Novom Zelandu i još približno toliko u Južnoj Africi.

Za hrvatske (katoličke) anglojekavce, kod starijih prekomorskih iseljenika nema zamalo nikakvih približnih brojčanih naznaka. U domovini se razmjerno veće grupe mladih anglojekavaca, približno dvadesetak tisuća njih nalaze u Novom Zagrebu i desetak u Dubravi, pa desetak oko Dubrovnika i Osijeka, a možda još dvadesetak tisuća razasuto drugdje po Hrvatskoj, pa je njihov ukupni broj domaćih mladjih anglojekavaca negdje oko 70.000. Zajedno sa 110.000 domaćih angloikavaca, pa oko 50.000 domaćih angločakavaca i 230.000 domaćih anglokajkavaca je ukupni broj svih anglohrvatskih korisnika u domovini oko 460.000. To je zajedno 12 posto jezično angliziranih Hrvata, od čega su oko polovice anglokajkavci.

Angločakavci doma i vani

Postanak i razvojni put naših zapadnih angločakavaca su dosta slični kao kod sjevernih anglokajkavaca, a najviše ih je na zapadu Hrvatske u Rijeci i Istri, manje u Dalmaciji. Razvitak angločakavskog pidgina je po podjednakom modelu kao i anglokajkavci, tj. tu najviše sudjeluju izvorni mladji čakavci u gradovima i anglizmima se većinom zamjenjuju čudni turcizmi i dijelom noviji talianizmi, ali manje stariji i uvriježeni srednjovjeki romanizmi latinskog iskona. Razmjerno najveća domaća zajednica novijih angločakavaca sada živi oko najvećega polučakavskog grada Rijeke s oko 20.000 mladih angločakavaca, a približno još toliko ih ima najviše u zapadnim obalnim gradovima Istre. Naprotiv u Dalmaciji zbog štokavske doselidbe iz zaledja sad više nema većih čakavskih gradova na kopnu, pogotovo ne medju mladima jer su preostali kopneni čakavci dalmatinske obale još većinom starci sa slabim znanjem engleskoga. Stoga ukupno na dalmatinskim otocima i nekim obalnim gradovima ima najviše desetak tisuća mladih angločakavaca, a ukupno u Istri + Kvarneru + Dalmaciji živi oko pedesetak tisuća mladjih angločakavaca.

Druga veća iseljenička grupa su stariji prekomorski angločakavci, koji se u Kaliforniji pojavlju već najmanje pred 2 stoljeća, pa su oni tamo ujedno i najstariji poznati jezični Anglohrvati. Danas ih je najviše u primorskim gradovima sjeverne Amerike, gdje su naše najveće angločakavske zajednice po desetak tisuća iseljenika uz luke San Pedro, New Orleans i Vancouver: vidi još pobliže Los Angeles i Hrvati, New Orleans i čakavci, Vancouver i čakavci. Još po desetak tisuća inih naših angločakavaca žive razasuti drugdje po USA i u Kanadi, pa je ukupan broj angločakavaca u Sjevernoj Americi sada oko 50.000. Osim tih američkih, postoji još par tisuća angločakavaca oko luke Capetown u Južnoj Africi, pa dvadesetak tisuća sličnih u Australiji tj. po 5.000 njih u Perthu, Sydneyu, Melbourneu i ostali razasuti drugdje u Australiji. Stoga medju našim prekomorskim iseljenicima ima ukupno oko 80.000 pretežno starijih angločakavaca, a zajedno s mladima u domovini ima na svijetu oko 130.000 angločakavaca. Iako najviše čakavskih iseljenika (preko milijun) žive diljem Južne Amerike, ondje ipak nema većih grupa angločakavaca jer su tamo dominantni španjolski i ini romanski jezici.

Kajkavski anglizmi i pidgin

Moguće još neistražene jezične veze izmedju naših kajkavaca i engleskog jezika postoje jamačno od srednjega vijeka najmanje pred pola tisućljeća. Još pred koje stoljeće bez novijih svjetskih medija, neuki seoski kajkavci izvan većih gradova sve do 1. svj. rata uglavnom nisu imali pojma o Englezima i engleskom jeziku, o čemu su većina načuli tek po bitkama od tog rata. O postojanju engleskog jezika su zbog prekomorskih plovidbi u ranijim stoljećima kroz pomorstvo najviše znali jadranski čakavci, a tek neznatno ili ništa ostali Hrvati kopnenog zaledja. Tada još daleki i za naše kopnene "žabare" egzotični engleski jezik, u doba Austrougarske od 19. st. je kod nas tek loše znao neznatni broj učenih kajkavaca u većim gradovima sjeverne Hrvatske, a zamalo nitko po kajkavskim selima.

Unatoč takvoj stvarnosti, po zabačenim kajkavskim selima i sitnim zaselcima već najmanje kroz 4 stoljeća se svakodnevno kao obične riječi u podjednakom obliku i sličnom značenju odavna rabi bar dvadesetak naših prastarih "anglizama" (bold = položaj naglaska): npr. dramiti (= to dream), lukati (to look), ruflati (to ruffle), fukati (to fuck), bljak (black), skunkač (the skunk), grič (a grike), ...itd. Svi upitani kajkavski seljaci su čvrsto uvjereni kako: "Tega nesmo nigdâr nafčili, nek so to naše domâče reči ot navêk" (= Ovo nismo nikad naučili, nego su to oduvijek naše domaće riječi !). Neke od tih u kajkavskom kontekstu se i pismeno nalaze od 18 stoljeća, kad je inače engleski u kajkavskim krajevima uglavnom nepoznat. Njihov raniji iskon i način kako su ušle u kajkavicu je zasad još nepoznat, ali su one danas kao oduvijek prirodno integrirane u kajkavici i jasno nam dokazuju, kako se razni ini anglizmi lako asimiliraju u "jezični duh" naših kajkavaca.

Gradski anglokajkavci

Anglokajkavski novogovor zagrebačke mladeži: Gradski novogovor mladih kajkavaca medju prvima dijelom spominje Sabljak (2001), ali je zbog svojih jugounitarnih predrasuda (iz mješovite obitelji), u svojemu rječničkom popisu nekritički ispremiješao i pobrkao raznorodne neštokavske govore kao navodni šatrovački slang: Ondje su bez naznake nabacane riječi romske (ciganske) manjine, kajkavski i čakavski arhaizmi, romanizmi, germanizmi i europski klasicizmi, pa pravi kriminalni slang i gradski omladinski govor školaraca, dok naprotiv njemu bliske balkanizme, turcizme i ine istočne barbarizme smatra pravilnim književnim oblicima. Anglokajkavski danas u Zagrebu već govori blizu 100.000 pripadnika gradske mladeži približno od 10 – 30 godina tj. pretežni dio autohtonih mladih Zagrepčana.

Vrlo sličan anglokajkavski novogovor mladeži već je bar dijelom vidljiv i u inim polukajkavskim gradovima sjeverozapadne Hrvatske, npr. u Varaždinu (Lipljin 2002), ali još takodjer i medju starijim kajkavskim iseljenicima u Americi i Australiji. Po svojoj fonetskoj i gramatičkoj osnovici je to nova modernizirana polukajkavica, gdje su glavni pojmovi i oblici ostali izvornohrvatski, ali su pritom domaća mladež i prekomorski iseljenici, po intuitivnom osjećaju većinu naknadno nam nametnutih i čudnih nekajkavskih barbarizama tj. balkanizme, turcizme, srbizme i germanizme spontano zamijenili suvremenim globalnim anglizmima ili općim europeizmima klasičnog iskona: Ovo može biti i dogledna budućnost slobodnoga hrvatskog jezika bez daljneg tutorstva i ograničenja od jugo-balkanskih vukovaca.

Anglokajkavski razvitak

Nametnuti balkanski vukopis zagrebačke administracije + doseljenika iz Bosne i Vojvodine je kreolski pidgin protivan našemu većinskom genomu i kulturnopovijesnoj baštini Hrvata, tj. zapravo strani kolonialni jezik nametnut nam u Jugoslaviji vojnopolitičkom prisilom slično kao engleski, španjolski i ruski u bivšim afroazijskim kolonijama. Srednjodobni konformisti kod nas zbog pragmatičnih sinekura često prihvaćaju tu jugoslavensku kreolizaciju (tzv. zagrebačka štokavština ili "štokajski") jer im služi kao balkanska lingua franca, ali mnoštvo mladih već intuitivno odbijaju učiti taj lažno-nametnuti “materinski” jugojezik kao najmrskiji školski predmet (Vl. Paar, 2004), uz istodobni znakoviti prihvat brojnih anglizama u sada već vitalni anglokajkavski novogovor naše mladeži (dosad lažno-ideološki skrivan kao šatrovački slang). Prvom stvaranju ranoga anglokajkavskog već pred 130 godina su znatno pridonijeli kajkavski iseljenici u Americi, od kojih su njih desetak tisuća sada medju povratnicima u domovini. Unatoč otporu starih vukovaca, slobodnim demokratskim izborom anglizama naša mladež + povratnici ustvari napuštaju vojnopolitičkom silom nametnute nam balkanizme, turcizme i germanizme. U tomu sudbinskom sudaru s prisilnim vukopisom, uz prestižnu podršku kulturne globalizacije i diaspore, mladi kajkavci kroz anglizaciju spontano i dobrovoljno ukidaju našu jezičnu balkanizaciju, što odsad obećava novu dugoročnu budućnost hrvatskoj kajkavici i izvornomu hrvatskom jeziku mimo kolonialnoga srbohrvatskog hibrida dosad. Integriranost i vitalnost toga anglokajkavskog novogovora je sad već toliko jaka da bi u bliskoj budućnosti kod nas mogao postati puno jačim i trajnim konkurentom dosadanjeg balkanskog vukopisa, negoli što je to bio kratkoročni 'Korienski pravopis' iz NDH. Razlozi tomu su složeni i mnogostruki:

  • 1. Novi anglokajkavski većinom prenose mladji naraštaji na kojima počiva budućnost Hrvatske.
  • 2. Dio povratnika iz američke diaspore su takodjer anglokajkavci (desetak tisuća).
  • 3. Vrlo sličan anglohrvatski u praksi već rabe financijski moćni i nacionalno svjesni naši prekomorski iseljenici, osobito u Americi, Australiji i dr.
  • 4. Medju izvornohrvatskim dialektima u 20. st. je kajkavica bila razmjerno stabilna i kulturno najotpornija spram balkanske vukovštine, ali je u Jugoslaviji najviše potiskivana i prešućena.
  • 5. Zbog jače napučenosti sjeverne Hrvatske, tu je razmjerno slabija doselidba inojezičnih balkanskih došljaka.
  • 6. S raspadom Jugoslavije je balkanski vukopis odnedavna uglavnom izgubio svoj ekonomsko-politički prestiž i njegove dugoročne perspektive u Hrvatskoj su neizvjesne.
  • 7. Promicatelji vukopisa su danas ostarjeli jugolingvisti s već sumnjivim ugledom, osobito kod mladih.
  • 8. Za naše dialektne govornike i nadasve za kajkavce, koji su se stoljećima razvijali u kulturnomu srednjoeuropskom okružju, balkanizmi i turcizmi su većinom neprobavljivo strano tijelo.
  • 9. Zbog suvremenih svjetskih zbivanja i međunarodnih ekscesa, ovi balkanski turcizmi se spontano i podsvjesno sve jače povezuju s istočnim terorizmom i ekstremizmom.
  • 10. Iza tog proširenja anglizama je snažna premoć globalizacije, financijske moći i interneta.
  • 11. U engleskom kao i u klasičnom kajkavskom postoji mnoštvo zajedničkih europskih klasicizama iz antičkih rimskih izvora, pa je ovo samo zamjena za slične anglizirane inačice.
  • 12. Engleski je kao germanski jezik razmjerno sličan njemačkomu, a od svih naših dialekata je gradska kajkavica već odprije najbogatija germanizmima, pa zato dodatak sličnih anglizama tu nije problem.
  • 13. Po objektivnoj i neutralnoj prosudbi inozemnih slavista (npr. Juhani Nuorloto 2003), srbohrvatski tj. “srednjojužnoslavenski” sustav je neprirodna umjetna tvorba koja mora propasti, čim prirodno odumru njezini vukovski tvorci.

Kajkavski primjer anglizama

Ranije su najviše turcizama imali oni slavenski jezici, čije su okupirane zemlje bile stoljećima u Otomanskom carstvu. Potom su kroz 20. st. turcizmi diljem Balkana nestajali tj. većina su izbačeni iz službenih standarda i pretežno su vraćeni slavenski nazivi, dok je u Hrvatskoj bilo baš obratno. Ranija Hrvatska je većinom bila pod Austrougarskom i tu su u javnomu izvornom jeziku do 1918, turcizmi bili uglavnom nepoznati osim u lokalnim pograničnim govorima uz Bosnu od Imotskog do Županje. Zato su u javnomu hrvatskom pred stotinjak godina do 1918. još obilno korišteni izvorni slavenski arhaizmi umjesto novonametnutih jugo-turcizama(novi zamjenski anglizmi su u zagradi), npr.: kotlić (= boiler), meta (goal), most (bridge), mukte (gratis), nazdravica (party), nazuvka ili bičva (sock), obrtnik (craftsman), popis (list), postelja (bed), pričati (speak), prodavaona (shop), prostirač (carpet), prozor (window), puce (button), slador (sugar), sok (juice), stranka (client), suradnik (partner), trupac (trunk), tržnica (market), ugal (corner), uzorak (pattern), vrelo (spring), vrt (garden), zajam (credit), zvonik (tower), žganica (brandy), ...itd. Većina tih riječi su nažalost nakon 1946, pa sve do danas lažno stigmatizirane kao tzv. "ustaške novokovanice" pa se zato kao nepodobne izbjegavaju u javnosti i naši vukovski lektori (većinom su iz Bosne), dosad ih uporno brišu iz tiskanih tekstova, pa uglavnom zamjenjuju uvoznim turcizmima i inim balkanizmima.

Premda je do 1.svj. rata Tursko carstvo na Balkanu već propalo, tek zatim se u Jugoslaviji kroz novu Vukovu štokavštinu iz Hercegovine nameću u Hrvatskoj dotad nepoznati turcizmi i orjentalizmi, umjesto slavenskih arhaizama (istim redom kao gore): kazan, nišan, ćuprija, djabe, tulum, čarapa (turs. čorap), zanatlija, ćitaba, krevet (turs. kevter), divaniti, dućan (turs. dukkan), ćilim, pendjer, dugme (turs. dogme), šećer (turs. šeker), boza, mušterija, ortak, balvan, ćošak, pazar, kalup, česma, bašća, veresija, kula, rakija ...itd. Standardni Vukovci u Hrvatskoj od kojih su preko polovice rodom iz Bosne, sve dosad čuvaju te naknadne turcizme jer da su im navodno "lijepi i milozvučni te općeprihvaćeni i nezamjenjivi". Naprotiv većinu gornjih slavenskih arhaizama oni odbacuju kao 'zastarjele i nestandardne' ili ih čak lažno proglašuju za "ustaške novokovanice", pa te naše stigmatizirane slavizme balkanski lektori uporno brišu iz javnih emisija i tiskanih tekstova.

Pri sadanjem jezičnom metežu u javnosti, prosječni pismeni Hrvati (izim izvornih štokavaca) većinom više ne slušaju te čudne i neuvjerljive lektore, nego to češće rješavaju po pučkoj intuiciji. Osobito mladji ispod 30 godina, skoro sve te sumnjive riječi koje im po duhu jezika djeluju čudno i neeuropski, izbacuju i spontano zamjenjuju globalizmima. Kako su im slavenski arhaizmi većinom već nepoznati ili su čak javno stigmatizirani kao 'ustaške novokovanice', to mladji umjesto nametnutih jugo-turcizama sada već masovno uvode novije fonetske anglizme. Iako to standardni Vukovci žestoko osudjuju i protestiraju, umjesto niza turcizama je sad u nestandardnom hrvatskom tj. najviše kod kajkavaca (i čakavaca) odjednom naglo urastao niz engleskih sinonima, pa najviše tehničari i mladji Hrvati već često rabe (istim redom kao gore - pisano fonetski): bojler, gol, bridj, gratis, parti, sokna, master, lista, bed, spikati, šop, karpet, vindov, buton, šugar, djus, klijent, partner, trunk, korner, market, patern, spring, garden, kredit, tauer, brendi, ...etc.

Ovi anglofili drže kako su to sada konačno po prvi put u našoj povijesti slobodno primljene svjetske posudjenice, dok su nam raniji turcizmi, germanizmi, romanizmi i ini barbarizmi nametnuti silom tadanjih režima, pa su zato ti novonametnuti jugo-turcizmi kao bumerang postali najjačim povodom novoj anglizaciji Hrvatske. U Hrvatskoj još dosad koriste turcizme standardni Vukovci, kompromisna srednja generacija, doseljenici iz Bosne, iz miješanih brakova i pristalice obnove Jugoslavije. Naprotiv turcizme tu odbacuju i ne rabe: starci (jer znaju arhaizme), mladji od 30 god., tehnički intelektualci, kajkavci i čakavci, povratnici iz emigracije, pa većina iseljenih Hrvata, itd.

Brojnost i rasprostranjenost

Dogmatski jugoslavisti idejno još ne žele priznati postojanje toga novog anglohrvatskog polujezika (anglohrvatski pidgin), nego sebe i javnost i dalje uporno obmanjuju kako je to tek mladenački hir i pomodnost, pa samo privremena i ograničena pojava u užem krugu. Ipak u stvarnosti najmanje kroz 2 desetljeća već postoje na stotine tisuća tih anglohrvatskih jezičnih korisnika: Njihov broj ubrzano raste tj. udvostručuju se svakih 5 - 6 godina i danas ih već ima blizu pola milijuna tih govornih Anglohrvata (npr. slično kao Crnogoraca), od čega su preko polovice anglokajkavci - jer su ovi bili najviše potisnuti u Jugoslaviji (sve do danas).

Anglokajkavci u Hrvatskoj

Kod nas se taj novi anglokajkavski govor bar pred 3 desetljeća pojavio u polukajkavskim gradovima sjeverozapadne Hrvatske, a najviše i najranije u Zagrebu gdje danas anglokajkavski manjeviše rabi bar povremeno i prigodno oko 100.000 pripadnika zagrebačke mladeži + još desetak tisuća anglokajkavskih povratnika iz diaspore, sada pretežno naseljenih oko Zagreba. Još toliko ili više mladih anglokajkavaca ima u inim našim sjevernim kajkavskim gradićima: Velka Gorica, Sesvete, Koprivnica, Varaždin, Čakovec, Samobor i dr., tako da u Hrvatskoj danas postoji ukupno oko 250.000 domaćih mladjih anglokajkavaca.

Prekomorski anglokajkavci

Tim domaćim mladim anglokajkavcima vrlo sličan anglokajkavski pidgin postoji već najmanje kroz proteklo stoljeće i kod iseljenih prekomorskih kajkavaca iskonom iz sjeverozapadne Hrvatske. Najveća i najstarija anglokajkavska zajednica oko 20.000 prekomorskih iseljenika dosad živi u gradu Kansas City (USA - Midwest) oko avenije StJohns Street i osobito u zapadnomu kajkavskom predgradju Strawberry Hill. Tu dominiraju naši kajkavski iseljenici pretežno iz Gorskog Kotara i ovo je prvo u svijetu naše anglokajkavsko naselje staro već oko 130 godina: vidi pobliže Kansas i kajkavci. Još najmanje toliko inih anglokajkavaca su razasuti u manjim grupama drugdje po USA i Kanadi, pa zato u Sjevernoj Americi sada živi oko pedesetak tisuća anglokajkavaca. Ovi američki anglokajkavci stari preko stoljeća nam jasno i nesporno dokazuju kako ti anglokajkavci nisu tek neka privremena i prolazna pojava što nam poželjno tvrde dogmatski jugolingvisti. Stoga po istoj logici treba realno očekivati kako će sadanja mlada anglokajkavska zajednica i u sjevernoj Hrvatskoj slično potrajati barem do 22. st. (a možda i duže ?).

Druga naša značajna i oko stoljeće stara anglokajkavska zajednica postoji u australskom Perthu, danas s oko 5.000 starijih kajkavaca iskonom pretežno iz Medjimorja: vidi pobliže Perth i Hrvati. Još tolike zajednice novodoseljenih anglokajkavaca takodjer žive i na jugoistoku Australije, osobito oko Sydneya i Melbournea, tj. ukupno se u Australiji nalazi bar oko 15.000 naših anglokajkavaca, a par tisuća sličnih još ima i u Južnoj Africi. Zato danas ukupno izvan domovine postoji najmanje 80.000 prekomorskih anglokajkavaca, a zajedno s domaćima u sjevernoj Hrvatskoj je to ukupno oko 330.000 anglokajkavaca u svijetu.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.

Osobni pribor