Hrvatske slovnice

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Hrvatske slovnice (dialektne, standardne i hibridne gramatike): Prva je hrvatska gramatika napisana prije četiri stoljeća (B. Kašić 1604.): Većinom nam je razumljiva i danas jer je hrvatski jezik u njoj čakavsko-štokavski stiliziran na ikavskoj šćakavici. Od tada do danas hrvatsko je gramatičarstvo razmjerno plodno: uključivo kajkavske kao i hibridne srbohrvatske gramatike, napisano je sedamdesetak izvornohrvatskih i poluhrvatskih gramatika s više ponovljenih naklada. Nakon okupacije pod Jugoslavijom u 20. stoljeću, od 1918.- 1939. i 1945.- 1990. već manje izlaze prave hrvatske slovnice, nego više hibridne polu-gramatike za umjetni srbohrvatski pidgin (jugojezik), a tek od 1939.- 1945. i 1990.-1999. još postoje novija nastojanja obnove izvornih hrvatskih slovnica.

Povrh toga, u nestručnim Wikipediama (hrvatska i English) lažno piše, kako navodno u zadnjih 2 stoljeća više nema nikakvih novijih dialektnih gramatika u kajkavici ni čakavici (što im je ideološki poželjno). Ipak su u stvarnosti izvan te ideološke jugo-promičbe, od domaćih područnih govora novije dialektne gramatike dosad razmjerno najbolje pismeno razradjene za kajkavski Varaždin, pa čakavski Trogir i otok Krk, a manje (u uvodu rječnika) još npr. za Zagreb, Sutlu, Vinodol, Cres i Rab, ter slabo ili nikako za ine lokalne govore izim njihovih abecednih rječnika i ponekih primjernih tekstova.

Abstract

Croatian grammars (dialectal, standardized, and hybrid pidgins): So far one published about seventy successive Croatian grammars. Among them more than a half or 3/5 grammars are on the Croatian litteral standard. Among others, a dozen treat the Serbo-Croat hybrid pidgin (or atificial ex-Yugoslavian language), and another dozen are the regional grammars of Croatian dialects i.e. Kaykavian and Chakavian.

Slovnice izvorne/jugohrvatske

Klasični ili izvornohrvatski jezik do 1890. (uključivo gradišćanski i doba 1939.-45.) se od Vukovoga novog jugohrvatskog (hrvaćanskog ili poluhrvatskog) razmjerno duboko razlikuju kao dva drugačija jezika, približno na sličnoj razini kao npr. u Europi češki / slovački, njemački / nizozemski, švedski / norveški, španjolski / katalonski i slični jezični parovi. Iako nam naši zlonamjerni vukovci podvaljuju kako su starohrvatski do 1890. i jugohrvatski vukopis od 1918. navodno vrlo slični tj. jedan isti jezik, - to je naprosto ideopolitička laž bez veze sa stvarnošću. Da nije tako ne bi trebalo stvarno prevoditi tj. jezično krivotvoriti klasične hrvatske pisce kao Šenou, Gjalskog, Kumičića i slične u nizu lažiranih naknadnih izdanja iz 20. stoljeća pod Jugoslavijom. Izim čak do 14.000 manjeviše različitih riječi (usp. pobliže V. Brodnjak 1991., Ž. Šikić 2010. i dijelom ovdje Tudjice u hrvatskom jeziku), - glavne su ine načelne medjujezične razlike u slovnicama (gramatici) izmedju klasičnoga izvornohrvatskog do 1890. (+ 1939.- 1945.) i lažiranoga Vukovog jugohrvatskog od 1918. vidljive kroz iduća obratna pravila:

  • 1. U izvornomu hrvatskom uglavnom ne postoje balkanski uzlazni jugonaglasi.
  • 2. U izvornohrvatskom većinom postoji naglasna tilda ( ~ ), kakve nikad nema u Vukovu jugohrvatskom.
  • 3. U izvornohrvatskom je naglasak dužih riječi većinom na predzadnjem slogu, nerijetko i na zadnjemu pri kraju oksitonih riječi (npr. kao francuski), - čega nikad nema u Vukovu jugohrvatskom.
  • 4. U Vukovu jugohrvatskom naglasak je većinom pomaknut na početak dužih riječi i nerijetko još prebačen naprijed na odvojenu proklitiku, - čega nikad nema u izvornohrvatskom.
  • 5. U Vukovu jugohrvatskom postoji novo turkoidno slovo i glas "" koje je nepostojeće i nepoznato u ranijemu izvornohrvatskom. Naprotiv - u izvornohrvatskom načelno nema bitnih izgovornih niti slovnih razlika izmedju novijih Vukovih slova tj. glasova "Đ" i "Dž", pa se izvorno oni pišu kao jedinstveno Gj, što se rabi i za strane riječi, - a polumeki izgovor toga je sličan kao za istočnoslavensko (Дзь) tj. približno kao "dzj".
  • 6. Izvornohrvatski na početku i kraju riječi uglavnom dobro čuva i izgovara slovo - glas "H", koji se u Vukovom jugohrvatskom često na početku i većinom na kraju proguta i izostaje.
  • 7. U izvornohrvatskomu uglavnom ne postoji Vukov balkanski oblik glagolskog aorista (kratko-prošlo vrijeme), pa se on izražava klasičnim perfektom - nasuprot postojećemu produženom imperfektu.
  • 8. Nasuprot Vukovu jugohrvatskom, u izvornohrvatskom ne postoji opisno balkansko dadakanje umjesto infinitiva, koji se izvorno uvijek rabi gdjegod je moguće umjesto opisnih konstrukcija.
  • 9. U izvornohrvatskom se particip sadanji na -êće i -ûće rabi gdjegod je prikladno, umjesto Vukova opisnog "kojakanja" kao u jugogohrvatskom: hrv. mislêći čovjek i sjedêće diete = jugo-Vuk. "čovjek koji misli" i "dijete koje sjedi", ...itd.
  • 10. Pomoćne čestice se, će, bi i slične uz glagole, u izvornohrvatskom stoje uvijek ispred pripadnog glagola, a u Vukovu jugohrvatskom su iza glagola.
  • 11. U izvornohrvatskomu načelno uglavnom ne postoje brojni jugo-turcizmi kao u Vukovu jugohrvatskom (jedina dopustiva i stara iznimka je rakija: turs. raki). Osim 'rakije', još su prihvatljivi i posebni nazivi za turko-islamske pojmove, većinom iz arabskoga. Inače npr. turs. "dućan" > hrv. prodavaona, "šećer" > hr. slador, "čarapa" > hr. nazuvka (ili bičva), "zanat" > hr. obrt, "kula" > hr. utvrda/toranj, ... itd.
  • 12. Najviše je gramatičkih razlika u mnogim nastavcima izvornohrvatski / Vukov srbohrvatski (što je dugo prešućivano i zanemareno - jer su to ine slovnice iz 2 jezika) npr.:
    • 12a) Vukov deminutiv na -če, plural -ad / izvornohrv. -ić, pl. -ići
    • 12b) Nazivi stanovnika: hrv. -an, ženska -anka / srb. -anin, žen. -inja
    • 12c) Muška zanimanja: hrv. -ar ili -ač / srb. -džija
    • 12d) Ženska zanimanja: hrv. -rica / srb. -rka (doktorica / doktorka,...)
    • 12e) Muški apelativ hrv. -u!, žen.apel.= kao nominativ / srb. vokativ: muški -e!, ženski -o!
    • 12f) Muški instrumental imenica: hrv. -om / srb. -em, npr. putom/putem, mužom/mužem, itd.
    • 12g) Muški dativ-lokativ pridjeva: hrv. -omu / srb. -ome
    • 12h) Posvojni pridjevi: hrv. -ov,-ova,-ovo / srb. -ev,-eva,-evo
    • 12i) Glagolske imenice: hrv. -ba, -e / srb. -enje, -njenje
    • 12j) Glagolski infinitivi: hrv. -ati, -irati / srb. -isati, -ovati

Sažete razlike slovnica

Dakle, gornje ponovo - ukratko sažeto:

  • Pravi izvornohrvatski ima: srednje Gj, uvijek izgovor H, ima naglas ~ i završni oksitoni naglas, apelativ mjesto vokativa, particip sadanji mjesto "kojakanja" + nastavci -ba, -uće, -rica, -ov(a), -irati; - Ali nema: , ne uzlazni naglas, nenaglašene proklitike, ne dadakanje, nema turcizme i ne: -če, -ad, -inja, -rka, -ev(a), -ome, -ija, -njenje, -ovati, -isati.
  • Vukov balkanski novohrvatski ima: glas/slovo , uzlazne naglaske, naglašene proklitike, opisno dadakanje i kojakanje, vokativ umjesto apelativa, manjeviše turcizme + nastavci: -če, -ad, -inja, -rka, -ev(a), -ome, -ija, -njenje, -ovati, -isati; - Ali većinom nema: srednje Gj, rijetko H (na kraju), bez naglasa ~, bez oksitonih naglasa na kraju i ne nastavke: -ba, -rica, -irati.

Čakavske slovnice

Izim prvoga B. Kašića 1604. na ikavskoj šćakavici, ina posebna i suvisla, veća čakavska gramatika kasnije donedavna većinom nije objavljena, izim djelomičnih uvida i manjih članaka. Ipak u prošlih dvadesetak godina kraći gramatički prilozi s par uvodnih stranica za lokalne čakavske govore se navode uz neke mjesne čakavske rječnike npr. za Trogir (N.Geić - M.S. Šilović 1994), Pag (N. Kustić 2002), Beli-Cres (N. Velčić 2003), itd.

  • Od tih novijih je razmjerno najveća podrobnija razrada poredbene čakavske gramatike iztočnog Kvarnera uz veliki enciklopedijski rječnik "Gan-Veyãn", knj. I: str. 211-339, Zagreb 2005 (prof. Mihovil Lovrić: Gramatika, fonetski sustav i leksički iskon), što je dosad ujedno i najdetaljnije izašla čakavska slovnica na 128 str.
  • Od inih posebnih gramatičkih knjižica iz Dalmacije je još važna npr. Duško Geić: Gramatika trogirskoga cakavskog govora, Matica hrvatska, sv. 2, Trogir 1998.

Kajkavske slovnice

Kajkavskih slovnica je napisano desetak + jedna najnovija, ali od sredine 19. stoljeća su se kajkavske gramatike većinom prestale pisati, jer je kajkavica odonda iz javnosti prisilno potisnuta Vukovom novoštokavštinom, pa odonda za rad na kajkavici i pripadnim slovnicama uglavnom nije više bilo sredstava ni većeg interesa. Osim naknadnih pretisaka iz ranijeg, zamalo jedina novija originalna iznimka od toga je ponovni pokušaj 'ex privata diligentia' posebne nove kajkavske slovnice koju je nedavno objavio Ž. Funda (2004).

  • Ivan Vitković: Gründe der kroatischen Sprache zum Nutzen der deutschen Jugend verfasst, Zagreb, 1779. (rukopis)
  • Ignacij Szentmartony: Einleintung zur kroatischen Sprachlehre für Teutschen, Varaždin, 1783.
  • Franz Kornig: Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlerner, Zagreb, 1790.
  • Josip Ernest Matijević: Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, Zagreb, 1810.
  • Josip Đurkovečki: Jezichnica horvatzko-slavinzka za hasen Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzkoga jezika narodov (Kroatisch-Slavische Sprachlehre zum Nutzen der Slavonier und Gebrauche der übrigen auswärtigen Nationen), Pešta, 1826., pretisak 2007.
  • Ignac Kristijanović: Grammatik der kroatischen Mundart, Zagreb, 1837.
  • Ignac Kristijanović: Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart enthalt eine Samlung der nothwendigsten Wörter in der Kroatischdeutschen und deutsch-kroatischen Mundart, Zagreb, 1840.
  • B.Jakolić - J.Horvat: Školska razlikovna gramatika kajkavske ikavice. Zbornik: Donjosutlanski govor i običaji, str. 221-242, Šenkovec 2007.
  • Željko Funda 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine). Gimnazija Varaždin, 59 str.

Korienske hrvatske slovnice

Polukorjenske i korienske hrvatske slovnice izradjene izmedju 1939.- 1948. su dosad uglavnom bila predzadnja nastojanja u oživljavanju izvornohrvatskog slovničarstva, nakon ukidanja i zabrane klasičnoga izvornohrvatskog pod jugo-okupaciom od 1918. Kasnije sve donedavna su se ta nepodobna djela ideopolitički žigosala i vulgarno odbacivala iz naše javnosti kao tzv. "klerofašističke pisanije" ili "ustašluk" i slično:

  • Petar Guberina i Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, Zagreb, 1940. (reprint: Liber Croaticus Verlag, Mainz 1977.)
  • Umberto Urbani: Grammatica della lingua croata, F. Zigiotti 1945., 149 str.
  • Blaž Jurišić: Nacrt hrvatske slovnice, I. Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb 1944.
  • Blaž Jurišić: Nacrt hrvatske slovnice, Tvorba imenica u povijesnom razvoju (rukopis završen 1948.), pretisak: Zagreb 1992.
  • F. Cipra, B. Klaić: Hrvatski pravopis. Hrvatska sveučilišna naklada 1943., reprint Zagreb 1992.
  • M. Samardžija: Jezični purizam u NDH (savjeti hrvatskoga državnog ureda za jezik). Hrvatska sveučilišna naklada, 150 str. Zagreb 1993.
  • Marijan Krmpotić: Hrvatski jezični priručnik. Kloštar-Ivanić, Agapa 2001.
  • Ivo Škarić: Kakav pravopis (između fonetike i fonologie). Govor 16/1: 33 - 64, Zagreb 2001.
  • Ivo Sučić (gl. ur.) i surad.: Gramatika gradišćanskohrvatskog jezika, Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov, Željezno, 2003.
  • Marijan Horvat-Mileković: Korieni. ITG, Zagreb 2006.

Što-hrvatske slovnice

Ovdje su kronološkim sliedom nabrojene pretežno hrvatske gramatike izradjene većinom na temelju štokavštine (poluhrvatske hibridne gramatike srbohrvatskog jugojezika su posebno izdvojene na kraju):

  • Bartol Kašić: Institutiones linguae Illyricae libri duo., Romae 1604. (Pretisci: Slavistische Forschungen herausgegeben von Reinhold Olesch, Band 21, Böhlau Verlag, Köln, Wien, 1977.; Most/The Bridge, Zagreb, 1990.; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.
  • Juraj Križanić: Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, Tobolsk, 1665. (Objavljeno transkribirano latinicom: Sabrana djela Jurja Križanića, knjiga 2, Juraj Križanić: Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, JAZU, Zagreb, 1894.)
  • Ardelio Della Bella: Instruzioni grammaticali della lingua illirica, Venezia 1728., Dubrovnik, 21785., (Oba izdanja u rječniku: Dizionario italiano, latino, ilirico.)
  • Ardelio della Bella: Principi elemetari della grammatica illirica, Dubrovnik, 1873.
  • Blaž Tadijanović: Svaschta po mallo illiti kratko sloxenye immenah, i ricsih u illyrski, i nyemacski jezik, koje sloxio Blax Thaddianovich, Magdeburg, 1761., Tropava.
  • Matija Antun Relković: Nova slavonska i nimacska grammatika. Neue Slavonische und Deutsche Grammatik, Zagreb-Wien, 1767.
  • Marijan Lanosović: Neue Einleitung zur Slavonischen Sprache mit einem nützlichen Wörter-und Gesprächbuche, auch einem Anhange verschiedener deutscher und slavonischer Briefe und einem kleinen Titularbuche versehen, Osijek, 1778.ž
  • Marijan Lanosović: Anleitung zur slavonischen Sprachlehre, sammt einem nützlichen Anhange mit verschiedenen Gesprächen, deutsch-slavonisch- und hungarischen Wörterbuche; Briefe, Benennung der vornehmsten geist- und weltlichen Würden, dann vorzüglichsten Festtage und anderern Personen versehen, Ofen, 1795.
  • Josephi Giurini: Grammatica Illyricae juventuti latino-Italoque sermone instruendae accomodata, Venezia, 1793.
  • Josip Jurin: Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti diackim illirickim i talianskim izgovorom napravglena, Mletczi, 1793.
  • Josip Voltić: Grammatica illirica, Wien 1803. (u rječniku: Ricsoslovnik (Vocabolario, Wörterbuch) illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika s'jednom pridpostavlienomm grammatikom ili pismenstvom: sve ovo sabrano i sloxeno od Jose Voltiggi Istranina)
  • Francesco Maria Appendini (Franjo Maria Appendini): Grammatica della lingua Illirica, compilata dal padre Francesco Maria Apependini delle scuole pie professore di eloquenza nel collegio di Ragusa, Dubrovnik, 1808., (2. izdanje) 1828., (3.) 1848., (4.) 1850.
  • Šime Starčević: , Trst, 1812. (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.)
  • Ignjat Alojzije Brlić: Grammatik der illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmatien, Slavonien, Serbien, Ragusa & c. dann von den Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird. Für Teutsche verfasst und herausgegeben von Ignatz Al. Berlich, Ofen, 1833. - Zweite durchgesehene und verbesserte Auflage, Agram, 1842. - Dritte Auflage. Agram, 1850.
  • Vjekoslav Babukić: Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga uredjena Věkoslavom Babukićem. Danica ilirska, II, 1836, br. 10, str. 37-40; br. 11, str. 41-44; br. 12, str. 45-48; br. 13, str. 49-52; br. 14, str. 53-56; br. 15, str. 57-60. - kao otisak s istim naslovom i iste godine 1836. tiskano u Zagrebu.
  • Rudolf Frölich: Grundzüge der Illirischen Grammatik, durchaus mit der neuen Ortographie, Wien 1839.
  • Ivan Kaznačić: Elementi della grammatica illirica secondo la nouova ortografia di Viekoslavo Babukić con una prefazione filologica di Rodolfo Frölich, Zara, 1846.
  • Vladislav Vežić: Fondamenti della grammatica illirica – u Ilirsko-nĕmačko-talianskom malom rĕčniku Josipa Drobnića, 1846. - 1849.
  • Vjekoslav Babukić: Ilirska slovnica, Zagreb, 1854.
  • Antun Mažuranić: Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike, Zagreb 1839.
  • Antun Mažuranić: Slovnica Hèrvatska za gimnazije i realne škole, Dio I: Rĕčoslovje, Zagreb 1859.
  • Rudolf Fröhlich Veselić: Anleitung zur Erlernung der vier slavischen Hauptsprachen, Wien 1847.
  • Rudolf Fröhlich Veselić: Theoretische-praktische Taschen-Grammatik der illirischen Sprache, Wien 1850.
  • Rudolf Fröhlich Veselić: Grammatik der illirischen Sprache, wie solche in dalmatien, Kroatien, Slawonien, Bosnien, Serbien, im südlichen Ungarn und einem Theile der Militärgrenze gesprochen wird, Wien.
  • Ilija Rukavina Ljubački: Abänderungs- und Abwandlungs-Formen nebst den Regeln der Aussprache und Rechtshreibung, Ein Leitfaden für Lehrer und Lernende im Köningreiche Kroatien, Slavonien, und Dalmatien, so wie in den angränedzen Provinzen: Istrien, Serbien und Bosnien grammatikalisch verfasst, Trieste, 1843.
  • Lavoslav Fürholzer: Horvatsko-slavonska slovnica za početnike, Varaždin, 1847.
  • Andrija Stazić: Grammatica della lingua illirica ad uso degli amatori nazionali e stranieri che bramano d'impararla, Zadar, 1850.
  • Andrija Stazić: Grammatica illirica pratica secondo il metodo di Ahn e di Ollendorf, Split 1855., (2. izdanje) 1861.
  • Jerolim Šutina: Principi di grammatica illirica, u rječniku Voccaboli di prima necessita, Zadar 1850.
  • Fran Volarić: Ilirska slovnica za početne učionice, Terst, 1854.
  • Andrija Torkvat Brlić: Grammatik der illyrischen sprache wie solche im Munde und Schrift der Serben und Kroaten gebräuchlich ist, Wien, 1854.
  • Ivan Danilo: Grammatica illirica, Zadar, 1855.
  • Vinko Pacel: Oblici književne hrvaštine, Karlovac, 1865.
  • Ivan Danilo: Slovnica za srednja učilišta nižega reda. Uredio po Budmanijevoj. Zadar, 1873.
  • Andrea Stazich (Andrija Stazić): Grammatica illirica practica, secondo il metodo di Ahn e di Ollendorff, spiegata dal maestro della III. classe nella Scuola normale di Zara, 1855.
  • Adolfo Veber Tkalčević: Skladnja ilirskoga jezika za srednja učilišta, Beč, 1859.
  • Adolfo Veber Tkalčević: Slovnica hèrvatska za srednja učilišta, Zagreb, 1871.
  • Paul Pierre: Abrégé de grammaire française-croate et de dictionnaire français-croate, Agram, 1868.
  • Josip Vitanović: Slovnica hèrvatskoga jezika za nižu realku, Osĕk, 1872.
  • Josip Vitanović: Gramatika hrvatskoga jezika za škole i samouke, Osiek, 1880.
  • Dragutin Parčić: Grammatica della lingua slava (illirica), Zadar, 1873., 21878.
  • Mirko Divković: Hrvatske gramatike I. dio. Oblici., Zagreb 1879.
  • Mirko Divković: Oblici hrvatskoga jezika za srednje škole, Zagreb.
  • Mirko Divković: Hrvatske gramatike II. dio. Sintaksa za školu., Zagreb, 1881. - Hrvatska sintaksa za školu, Zagreb: Nauka o izreci za školu, Zagreb. Rečenica za školu, Zagreb.
  • Mirko Divković: Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika za srednje škole, Zagreb.
  • József Margitai: Horvát Nyelvtan, Nagy-Kanizsa, 1884.
  • Rudolf Strohal: Hrvatska slovnica za srednje i nalike im škole, Bjelovar, 1893.
  • Josip Florschütz: Gramatika hrvatskoga jezika za ženski licej, preparandije i više pučke škole, Zagreb 1905.
  • Josip Florschütz: Hrvatska slovnica, Zagreb 1916. (izdanje 2002. je pretisak 2. izdanja)
  • Jozo Dujmušić: Repetitorij hrvatske slovnice, Zagreb, 1933.
  • Petar Guberina i Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, Zagreb, 1940. - reprint: Liber Croaticus Verlag, Mainz,; pretisak uvoda u časopisu Jezik, god. 44., br. 5. 1977., str. 162.-191. pretiskan je I. dio.
  • Umberto Urbani, Grammatica della lingua croata, 1945.
  • Blaž Jurišić, Nacrt hrvatske slovice, I. Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb, 1944., 21992. - dio 2: Nacrt hrvatske slovnice, Tvorba imenica u povijesnom razvoju (rukopisno je završen 1948.) a tiskan u Zagrebu 1992.
  • Stjepko Težak - Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika, Školska knjiga, Zagreb (u Londonu je 1974. u nakladi Nove Hrvatske izašao fototipski pretisak, a izišao je i jedan pretisak londonskoga izdanja bez naznake izdavača, godine i mjesta izdanja) = tzv. "Londonac".
  • Stjepko Težak - Stjepan Babić: Gramatika hrvatskoga jezika - Priručnik za osnovno jezično obrazovanje, Školska knjiga, Zagreb.
  • Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1979. - Gramatika hrvatskoga književnog jezika, - Hrvatska gramatika.
  • Stjepan Babić: Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb 1986.
  • Radoslav Katičić: Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, Zagreb 1986.
  • Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Milan Moguš, Slavko Pavešić, Ivo Škarić, Stjepko Težak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1991.
  • Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika, Zagreb, 1997.
  • Sanda Ham: Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002.
  • Ivo Sučić (gl. ur.) i surad.: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov, Željezno, 2003.
  • Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Ivo Škarić, Stjepko Težak: Glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 2007.

Srbohrvatske jugoslovnice

Ovdje su posebno izdvojene hibridne balkanizirane jugo-gramatike s Vukopisom umjetnoga srbohrvatskog jugojezika, tj. Vukova jugoslavenskog pidgina, preko kojega je novonametnuti javno-službeni jezik u Hrvatskoj silom prebačen u Balkanski Sprachbund (o ovima i sličnima vidi još pobliže pod Srbohrvatske jugoslovnice). Niže su kronološki nanizane važnije poluhrvatske (tj. hrvaćanske) gramatike balkaniziranoga srbohrvatskog jugojezika tj. njegove tzv. "zapadne varijante", koje su manjeviše protivne i uglavnom različite od pravoga klasičnog izvornohrvatskog do 1890./1918.

Stoga su ove naše jugoslovnice najviše ideopolitički služile stručnoj zatorbi, uništavanju i izkorjenjivanju pravoga izvornohrvatskog jezika iz domovinske Hrvatske - osobito u školama kroz niz naraštaja mladih Hrvata. Krajnji cilj toga je bila kulturno-jezična asimilacia hrvatske mladeži i i uglednih Hrvata u katoločke Srbohrvate, po poželjnom uzoru na jugojezičare Milana Rešetara, Peru Budmanija i Vatroslava Jagića - koji su sebe sami javno proglasili "katoličkim Srbima".

  • Pero Budmani: Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), Beč, 1867.
  • Vinko Pacel: Slovnica jezika Hrvatskoga ili Srbskoga, I. diel. Nauka o prieslovu. Zagreb, 1860.
  • Dragutin Parčić: Grammaire de la langue Serbo-Croate, Paris 1877.
  • Frane Vuletić: Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole, Nauka o glasovima i oblicima, Sarajevo, 1890.
  • Josip Florschütz: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za srednje i slične škole, Zagreb 1916.
  • Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Zagreb, 1899., 2. izd. 1931.
  • Tomo Maretić: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Zagreb, 3 izd. 1963.
  • Karl Kokolj: Grammatik der kroatischen (serbischen) Sprache, Pula, Buchdruckerei und Buchbinderei J. Krmpotić & co., 1904.
  • Milan Rešetar: Elementar-Grammatik der kroatischen (serbichen) Sprache, Zagreb, 1916.
  • Juljusz Benešić (Julije Benešić): Gramatyka jezyka chorwackiego czyli serbskiego, Instytut Wydawniczy "Bibljoteka Polska", Warszava 1937.
  • Ivan Brabec, Mate Hraste, Sreten Živković: Gramatika hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb 1952.
  • Stjepko Težak - Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika za osnovne i druge škole, Školska knjiga, Zagreb, 1966.
  • Josip Hamm: Kratka gramatika hrvatskosrpskog književnog jezika za strance, Zagreb 1967.
  • Slavko Pavešić i Zlatko Vince: Gramatika - Jezični savjetnik s gramatikom, Zagreb 1971.
  • Josip Silić – Ivo Pranjković: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Zagreb, 2005. (unatoč lažnom naslovu: novosadski srboidno-vukovski !)

Poveznice

Reference

Elaborated and enlarged by GNU license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.