Ludnica Vrapče

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ludnica Vrapče (= najčešći naziv), ranije austrougarski: Agramer Narrenhaus, domaće kajkavski: zagrebéčki Norhaus, službeno-formalno: Psihijatrijska klinika Vrapče, novije popularno: zagrebačka ludara. To je danas najveća i najstarija umobolnica u Hrvatskoj od 1879. godine, koja uglavnom služi za liječenje mentalnih bolesnika, ali se povremeno (1919.- 1990. i 1998.- 2011.) bar dijelom zlorabi i za ideološko zatvaranje i kažnjavanje nepodobnih disidenata.

Abstract

Vrapče madhouse (psychiatric hospital in Zagreb): Vrapče is a suburb of western Zagreb, the capital of Croatia, being administratively part of the district Podsused—Vrapče. In this area occurs the largest psychiatric hospital of Croatia and one of major ones in southeastern Europe. This biggest Croatian madhouse „Vrapče“ at Zagreb ('Psychiatric clinics Vrapče') partly encloses also ideological prisoners, and the worst European madhouse is the big psycho-lager Kampor on Rab island, similar to Stalin's „psyhushkas“ and recent Chinese ankangs.

Predgradje Vrapče

Vrapče je donedavno selo i danas zapadno predgradje u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. Ima oko 40.000 stanovnika po popisu iz 2001 godine, a prosječna starost stanovnika je 38 godina. Sastoji se od Donjeg Vrapča i Gornjeg Vrapča, gdje manje naseljeno gornje Vrapče pokriva 2/3 brdske površine Vrapča na jugozapadu Medvednice. Administrativno pripada zapadnoj gradskoj četvrti Podsused - Vrapče. Podsused-Vrapče je gradska četvrt i obuhvaća dio zapadni dio grada, sjeverno od Aleje Bologna u ustrojstvu Grada Zagreba, osnovana je Statutom Grada Zagreba 14. prosinca 1999. Po podatcima iz 2001. površina četvrti je 36,05 km2, a broj stanovnika 42 360. Južni nizinski dio četvrti uz prugu je gusto naseljen i u njemu se ističu naselja Gajnice, Podsused, Vrapče i dio naselja Stenjevec. Sjevernije na brdima leži niz slabije urbaniziranih gradskih naselja tj. donedavnih sela Perjavica, Borčec, Gornji Stenjevec, Bizek i Podsusedsko Dolje. Vrapče je također poznato po najvećoj psihiatrijskoj bolnici, pa je izraz Vrapče u Zagrebu i srednjoj Hrvatskoj pogrdni sinonim za ustanove tog tipa.

Povijest 'umobolnice'

Zavod za umobolne Stenjevec ili potom Psihijatrijska bolnica Vrapče, najstarija je i jedina u Hrvatskoj iz početka namjenski gradjena za mentalne bolesti. Njezinu gradnju su potakle slične umobolnice u Austrougarskoj, izgradjene u Beču 1861. godine i u Budimpešti god. 1868. Početak bolničke psihiatrije u Hrvatskoj je od godine 1804. kad je u Zakladnoj bolnici Male braće na Harmici u Zagrebu (sada Trg bana Jelačića) osnovan odjel br. 13 (tzv. «ludnički odjel») sa 30 kreveta za duševne bolesnike. Takodjer u Šibensku bolnicu izgradjenu 1807. godine su se primali i duševni bolesnici, a od 1893. je u Šibeniku izgrađen i Pokrajinski zavod za umobolne sa 84 kreveta. U bolnici u Dubrovniku je 1836. god. bilo osigurano i 30 kreveta za duševne bolesnike, a god. 1857. osnivaju se u riječkoj i 1879. u osječkoj bolnici psihiatrijski odjeli. Bolnica u Pakracu se otvara 1897. i u Popovači 1934. godine, na Rabu i Ugljanu 1955. godine, a zagrebački «Jankomir» se osamostaljuje 1958. godine.

Početni zavod za umobolne Stenjevec, potom u 20. stoljeću posebna Psihijatrijska bolnica Vrapče, izgradjena je, nakon 30-godišnjih rasprava i priprema 1878/79. godine na bolničkoj površini oko 6 hektara, uz cestu i prugu 6 km zapadno od grada u smjeru Podsuseda. Projekt je izradio arhitekt Kruno Waidmann, a nadzor gradnje je vodio ing. Gjuro Augustin, savjetnik Zemaljske vlade. U ulaznoj veži zavoda je stavljena ploča s natpisom: «Za kraljevanja Franje Josipa Prvog i banovanja Ivana Mažuranića bude ovaj hram čovječnosti uz dozvolu Hrvatskog sabora podignut godine 1878/9.» Iza glavne ulazne zgrade je izgrađeno još 8 manjih paviljona: 2 paviljona za «nečiste» bolesnike i bolesnice, 2 za «bjesneće» bolesnike ili bolesnice, zgrade za kuhinju, praonicu i strojarnicu, zgrada za epidemične bolesti, gospodarska zgrada i kapelica. Ubrzo je taj zavod planiran tek za 200–250 bolesnika, zbog priliva sve brojnijih bolesnika postao pretijesnim pa su vršene adaptacije, dogradnje i proširenja.

Ludnica u 20.stoljeću

Prvotna umobolnica je planirana za smještaj oko 250 bolesnika, no već za par godina ih je morala zbrinuti dvostruko više. Kasnije je u 20. st. broj dnevno opskrbljenih pacijenata ponekad bio i 1500-2000 pacienata, ali to povećanje broja umobolnika nije pratila dovoljna dogradnja. Zato su se do god. 1958. u Vrapču rabile i provizorne "slamarice" na kojima su noću bolesnici spavali, a koje su se preko dana pospremale kako bi dnevni boravci i hodnici bili slobodni. S vremenom je početna umobolnica Vrapče prerasla u jednu od najvećih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. Na stotu obljetnicu god. 1979. je u Vrapču bilo zaposleno 768 osoblja od čega 50 liječnika, a kapacitet bolnice bio je 1175 kreveta. U svojih 130 godina je Bolnica Vrapče kao prva psihiatrijska ustanova kod nas, uvela novije terapije inzulinskim komama 1935. i elektro-konvulzivnu terapiju 1942., god. 1961. otvaranje EEG laboratorija a od 1953. u njoj su prvo kod nas primijenjeni svi otkriveni psihofarmaci: antipsihotici, antidepresivi, anksiolitici i antiepileptici. Od 1994. je tu započela nastava iz psihijatrije Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1998. otvoren gradski Centar za prevenciju ovisnosti, itd. U toj Bolnici je izrađeno na tisuće sudsko-psihiatrijskih ekspertiza. Na čelu bolnice kroz njezinih 130 godina je bilo 17 ravnatelja. Neki su od njih (Žirovčić, Herceg, Julius) svojim radom posebno zadužili Bolnicu, a radna i organizacijska prilagodba bolnice tadanjim psihiatrijskim težnjama je ovisila o društveno-socialnim i političkim prilikama.

Psihobolnica Vrapče danas

Psihijatrijska bolnica Vrapče u Zagrebu, naša je najveća i najstarija psihiatrijska ustanova sa stotrideset godišnjom povijesti i tradicijom, a jedina je u Hrvatskoj iz početka namjenski građena za mentalne bolesti. Nakon dvogodišnje gradnje otvorena je 15. studenog 1879. godine. Bila je planirana za oko 300 bolesnika, no njihov broj je brzo rastao pa je broj kreveta povećan na više od 1000. U jednom razdoblju u Bolnici je bilo preko 1500 bolesnika. U Vrapču je dosad liječeno više od 150.000 bolesnika. U umobolnici su se liječili najteži i komplicirani psiho-bolesnici. Nema ni jedne skupine psihiatrijskih bolesnika uključivo sudsko-psihiatrijske, koje ta bolnica nije obradjivala iz Zagreba i Hrvatske. Ta bolnica danas ima blizu 900 kreveta u 11 bolničkih odjela (službi) tj. kliničkih odjela i zavoda. Uz njih su i 2 dnevne bolnice, pa ambulantno-poliklinička služba. Psihijatrijska klinika Vrapče je stoga najstarija i najveća psihijatrijska ustanova u Hrvatskoj: po broju bolničkih kreveta i brojem zaposlenog stručnog osoblja, ter po broju 11 raznih stručnih službi i odjela kako niže slijedi:

Klinički odjeli

  • Klinički odjel opće psihijatrije
  • Klinički odjel za forenzičku psihijatriju
  • Klinički odjel za psihofiziologiju
  • Klinički odjel za psihosomatske poremećaje i RTG

Bolničke službe

  • Služba za urgentnu psihijatriju
  • Služba integralne psihijatrije muška
  • Služba za produženo liječenje muška
  • Služba integralne psihijatrije I ženska
  • Služba integralne psihijatrije II ženska
  • Služba za produženo liječenje ženska
  • Služba za liječenje psihoneuroza
  • Služba za psihogerijatriju
  • Centar za alkoholizam i druge ovisnosti
  • Polikliničko-dispanzerska služba
  • Dispanzer za mentalno zdravlje djece i mladeži
  • Odjel socijalne zaštite

Bolnički centri

  • Centar za forenzičku psihijatriju
  • Centar za poremećaje spavanja
  • Centar za prevenciju ovisnosti Grada Zagreba
  • Centar za resocijalizaciju

Ideološke zloporabe Vrapča

Tijekom svoje povijesti preko 13 desetljeća, popularna "ludnica Vrapče" je pretežno doista služila u medicinske svrhe, ali je kroz pola tog razdoblja bar dijelom zlorabljena od tadanjih moćnika sve do danas i za ideološke obračune, tj. za prisilno zatvaranje nepodobnih intelektualaca i disidentskih aktivista kao lažnih 'političkih ludjaka', po ugledu na staljinske "psyhuške" i danas kineski 'Ankang'. Zbog toga je u Zagrebu već dugo poznata zlokobna uzrečica "strpali ga u Vrapče !". To se manjeviše zbivalo osobito u doba obje Jugoslavije, približno od 1919.- 1990, pa opet odnedavna u procesu tzv. 'detudjmanizacije' od 1998.- 2011. Razmjerno normalna medicinska uporaba Vrapča uglavnom bez tih ideoloških ekscesa je trajala od osnutka do 1. svj. rata (1879.- 1918.) i opet donedavna od 1990.- 1997. Od 1920. pa do danas su čelnici Vrapča većinom bili podobni režimski poltroni, koji su sve dosad dio te ludnice spremno zlorabili kao ideopolitičku tamnicu za nepoćudne disidente.

Tijekom Titovog režima u komunističkoj Jugoslaviji, njegove zgrade su uz prave umobolnike, dielom još zlorabljene i za kazneno zatvaranje antikomunista i disidentskih intelektualaca, što je uglavnom prestalo nakon Titove smrti i u doba Tudjmana kroz osamdesete i devedesete godine. Potom u sadanjem desetljeću s dolazkom na vlast liberala u Hrvatskoj i drugdje, sve više se opet obnavlja i njegova zloporaba kao kaznenog psiho-zatvora za duševne prerade otrovnim psihofarmakima nepodobnih političkih disidenata i desnih nacionalista u porastu do danas. Nakon već punih 9 desetljeća (od 1918) u zloporabi psihiatrije se Vrapče već jednom mora radikalno reorganizirati i čim prije staviti pod neovisnu prisilnu upravu izvan kruga psihomafije, dokle god se ne vrati u pravu bolničko-medicinsku funkciju kao prije 1918, jer se odonda do danas manjeviše uzastopno zlorabilo dijelom kao ideološki psihozatvor i kazneno mučilište nepodobnih. Od niza sličnih kriminalnih slučajeva prisilnog "liječenja" po krivotvorenim uputnicama za Norhaus Vrapče koji su osobito česti nakon 2007, najpoznatije su takve novije psiho-podvale npr. Mirjana Pukanić (2008.), Tomislav Dragun, Tomislav Pensa (2008.) i još ini slični. Vidi još pobliže: Psihostaljinizam u Hrvatskoj.

Dr.sc. Tomislav Dragun

Dr.sc. Tomislav Dragun je kod nas izraziti i najtipičniji noviji primjer ideopolitičke zloporabe psihiatrije od režimskih struktura. Kao profesionalni i iskusni financijski revizor je pronašao dugi niz mnoštva zloporaba i pronevjera u našim vladajućim strukturama i u povezanim tajkunskim grupama pri vlasti, što je dokumentirano podnio nadležnim organima. Umjesto da oni to provjere i postupaju po zakonu, dotični režimski umreženi organi su žestoko okrenuli protiv njega kao glavnoga državnog neprijatelja, tim više što je inače javno i pismeno izražavao svoje desno-nacionalne stavove. Kako korumpirani režim nije imao inih stvarnih protudokaza, silom su ga proglasili neodgovornim kao da je poludio i politički ga uputili na tzv. "psihiatrijsko liječenje" u ludnicu Vrapče. Zbog upornosti režima da ga psihiatrijski onemoguće tj. likvidiraju iz javnosti, nakon svih tih dvoličnih maltretiranja je bio napokon prisiljen skloniti se u inozemstvo u susjednoj pravnoj državi Sloveniji: Zato tamo živi već par godina u političkom azilu izvan svoje bespravne domovine koja ga ucjenjuje zloporabom psihiatrije, što je medjunarodna sramota za novu Hrvatsku i našu ideopolitički prostituiranu "psihiatriju". Zbog uporne nepopustivosti te naše psihomafije spletene s balkanskom UDBom, time je ovaj problem već eskalirao do medjunarodne razine i najvjerojatnije će se morati uskoro razriješti ozgora iz EU, ako/kad udjemo u Europsku Uniju. Vidi o tomu još pobliže dokumentarno T.Dragun: Hrvatska vlast otvara ludnice za nepoćudne političke protivnike.

Gđa Mirjana Pukanić

To je kod nas medijski najpoznatiji kontroverzni slučaj zloporabe psihiatrije u novoj Hrvatskoj. Na temelju izmišljene uputnice brzopletog liječnika hitne pomoći, koji bolesnicu nikada nije ni vidio niti pregledao, u travnju 2008. je policijski prisilno bačena u ludnicu Vrapče, gdje je odležala tjedan dana, nakon čega se uspostavilo da tu "nešto" nije u redu, pa je nakon medijske buke ipak puštena iz psiho-robije i vraćena kući. Slučaj M. Pukanić je važan kao naš "psiho-Rubikon" nakon kojeg su svi konačno shvatili (osim birokrata) kako je naš zakon o umobolnima očito staljinski i moralo ga se mijenjati što nije učinjeno. Zato su zakonodavci (HDZ) odgovorni za sve iduće posljedice tog nestručno-zlonamjernog zakona. Taj očito kriminalni slučaj je ubrzo izazvao i u hrvatskom Saboru javne zahtjeve oporbe za izmjenu ili ukidanje totalitarnog Zakona o tzv. "zaštiti" (tj. kidnapiranju i mučenju) navodno umobolnih osoba - ali je sve te izmjene stopirao moćni dr. Andrija Hebrang u ime vladajućeg HDZa. Rezultat toga je taj, da su se slične zloporabe i kidnapiranja nepodobnih lažnih "ludjaka" nakon toga još i dalje nesmetano ponavljali bar desetak puta dosad.

Tomislav Pensa

Nakon te saborske blokade izmjena, prva javno poznata iduća kopija slučaja Pukanić je sličan slučaj Tomislava Pensa iz Vinodola, koji je prvotno započeo na psihijatriji Rijeka da bi opet završio u zloglasnom Vrapču. T.Pensu je oklevetala rodbina da bi mu do danas prigrabili njegovu vlastitu kuću u Vinodolu, a nakon više kraćih hospitalizacija na psihiatriji Rijeka, potom je pod vrlo sumnjivim okolnostima na inzistiranje gramzljive rodbine prisilno osudjen 2008. na dužu psiho-robiju koja je završila oslobadjanjem iz zagrebačkog Vrapča. Izvornik: vidi sve pobliže http://www.antipsihijatrija.hr. Isti je da bi spriječio slične buduće žrtve u našoj uzastopnoj zloporabi psihijatrije, početkom god. 2011. predao i zahtjev Ustavnom sudu RH za ukidanje dosadašnjega totalitarnog zakona koji omogućuje te masovne zloporabe, s prijedlogom neka se ukine i kopira sličan puno bolji zakon iz Italije - ali dosad Ustavni sud po našem običaju još nije reagirao (dok se ne dogode idući još gorji slučajevi zloporabe ?).

Novi psiho-mrtvac: N.N.

Najnoviji vrlo sumnjivi primjer mrtvaca u tom nizu institucionalnih psiho-ubojstava je stanovita 'N.N.', čiji se slučaj i identitet do daljega u javnosti službeno taje (zbog poluslužbene zaštite naše psihomafije). Dotična (34 god.) je odnedavna liječena u "bolnici" Vrapče kao vanjski lakši psiho-bolesnik i bila je uglavnom povučena i neagresivna. Kad je u srpnju 2012. trebala biti na zadnjem promatranju, odjednom je od 17. 6. 2012. netragom "nestala". Nakon toga je obitelj alarmirala javnost i službene "organe", pa je poslije 4 dana dne 21. 7. 2012. slučajno pronadjena dolje u zaključanoj podrumskoj kotlovnici ludnice Vrapče - i to gola i mrtva. Taj slučaj u nizu se kao i raniji slični, sada nastoji prikriti i zamagliti, vjerojatno opet bez posljedica za stvarne počinitelje. I tu se ponovo kao i ranije uporno i očito ponavlja isto načelo: "Psychiatry kills (in Croatia) !" Dokle će se to tako u nedogled nastavljati s poluslužbenim prikrivanjem i kada će već jednom naša psihomafija napokon početi stvarno odgovarati i snositi posljedice za sav taj niz zlostavljanja i zlodjela ?!?

Literatura

  • Tomislav Dragun 2010: Hrvatska vlast otvara ludnice za nepoćudne političke protivnike. Glasnik Hrvatskoga uljudbenog pokreta 118, Zagreb.
  • Tomislav Dragun 2008: Nisam lud nego znam previše. Narodni list, Zadar 15. 2. 2008.
  • Tomislav Pensa 2009: Antipsihijatrija. Etic - Čakovec / Bribir, 128 str. ISBN 978-953-56009-0-9

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original condensed compilation, enlarged and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ludnica_Vrapče&oldid=11896"