Luksemburgizam
Luksemburgizam je marksističko gibanje Rose Luxemburg i Karla Liebknechta (suosnivača Spartakističke lige) karakterizirano odbijanjem militarističke vizije stranke što su ju pripisivali Lenjinu. Polazište ideje luksemburgizma je bila rečenica Karla Marxa: „Emancipacija radnika mora biti djelo samih radnika”.
Luksemburgistička struja je izvorno bila lijevo krilo Socijaldemokratske stranke Njemačke i imala je relativan utjecaj na poljske (s Leom Jogichesom) i nizozemske stranke (preko Antona Pannekoeka). Tijekom Prvog svjetskog rata se pojavljuje pojam spartakizma, što je bio naziv za protjeranu frakciju Socijaldemokratske stranke Njemačke kojoj su, uz Luxemburg i Liebknechta, također pripadali Franz Mehring, Clara Zetkin i ostali što su sudjelovali u Njemačkoj revoluciji 1918. godine i u osnutku Njemačke komunističke stranke iste godine.
Nakon uspješnog gušenja Spartakističkog ustanka u siječnju 1919. godine, Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht su bili pogubljeni, a nedugo nakon njih Leo Jogiches i Franz Mehring. Zahvaljujući domoljubnom djelovanju frajkora, luksemburgistička struja je bila desetkovana i kao takva je prestala postojati.
Luksemburgizam su 1930-ih u Njemačkoj posebno zastupali Paul Frölich i dio Socijalističke radničke stranke Njemačke, a u Francuskoj René Lefeuvre i nakladnička kuća Éditions Spartacus.
