Politički robijaši

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Politički robijaši (režimski nekriminalni zatvorenici iz ideopolitičkih razloga): Politički zatvorenik je osoba koju je neki totalitarni režim bacio u zatvor zbog ideologije tj. političkog ili vjerskog uvjerenja ali nije osudjena zbog stvarnoga fizičkog nasilja ili materijalnih zlodjela, nego uglavnom zbog ideoloških "grijeha" krivog mišljenja, govora i pisanja. Politički zatvorenici su često u zatvoru bez ikakve službene presude ili su tek formalno osudjeni na temelju lažno-montiranih sudskih postupaka, po svjedočenju režimskih poltrona i doušnika, krivotvorenim dokazima ili prisilnim priznavanjem izmišljenih zločina nepolitičke naravi. Nakon toga često slijedi još tendenciozno kažnjavanje cijele obitelji gubitkom posla, inim maltretiranjima i prisilom na odlazak u diasporu. U 20. stoljeću su najbrojniji politički zatvorenici robijali u komunističkim koncentracijskim logorima SSSR-a, Jugoslavije i inih iztočno-komunističkih država. Danas najviše političkih robijaša u svijetu drži u zatvorima Kina, a u Europi se sada po nizu ideoloških zatvorenika najviše ističe Turska, pa Ukrajina i treća je po tomu Hrvatska.

Abstract

Political prisoners (non-criminal inmates of regime for ideologic-political motives): According to the Longman Dictionary of Contemporary English, a political prisoner is ‘someone who is in prison because they have opposed or criticized the government of their own country’. The term is used by persons or groups challenging the legitimacy of the detention of a prisoner. Supporters of the term define a political prisoner as someone who is imprisoned for his or her participation in political activity. If a political offense was not the official reason for detention, the term would imply that the detention was motivated by the prisoner's politics. Some understand the term political prisoner narrowly, equating it with the term prisoner of conscience (POC). Amnesty International campaigns for the release of prisoners of conscience, which include both political prisoners as well as those imprisoned for their religious or philosophical beliefs. To reduce controversy, and as a matter of principle, the organization's policy applies only to prisoners who have not committed or advocated violence. Thus, there are political prisoners who do not fit the narrower criteria for POCs. The most numerous political prisoners now occur in China, and within Europe chiefly in Turkey, Ukraine, and Croatia.

Politički jugo-robijaši

Nakon 1. svj. rata u kraljevskoj Jugoslaviji-SHS su glavne djelatnosti lova, mučenja i likvidacije nepoćudnih disidenata ponajviše Hrvata obavljali jugo-žandari pod pokroviteljstvom zloglasne ORJUNA-e (Organizacija Jugo-Nacionalista), što je ranija predhodnica i kadrovska osnova kasnije jugokomunističke UDBe. Nakon Drugog svjetskog rata i jugo-okupacije nad Hrvatskom, od 1945. su OZNA i UDBA pretežno bile zadužene za uhićenja, mučenja i smrtne likvidacije neistomišljenika i nepodobnih osoba koje su osumnjičene zbog neslaganja s diktaturom titoizma.

Zatim su ponovo nakon sloma 'Hrvatskoga proljeća' od 1972. uhićeni mnogobrojni nepodobni Hrvati i kao politički disidenti osudjeni su u lažno-montiranim političkim sudjenjima, a većina njih su odležali višegodišnje robije u jugoslavenskom konclogoru Stara Gradiška. Medju njima su poznatiji Franjo Tuđman, Bruno Bušić, Dražen Budiša, Šime Đodan, Mijo Jukić, Ćiril Kos, Mato Marčinko, Franjo Mikulić, Đuro Perica, Hrvoje Šošić, Zlatko Tomičić, Marko Veselica i još niz inih. Manje njih je odrobijalo još i u konclogoru Goli otok, npr. Joja Ricov, Dobroslav Paraga i niz nepodobnih studenata. Najduže su bili osudjeni hrvatski disidenti Marko Veselica i Zlatko Tomičić po 11 godina robije.

Politički robijaši danas

U 20. stoljeću su najbrojniji politički zatvorenici robijali u komunističkim koncentracijskim logorima SSSR-a, Jugoslavije i inih iztočno-komunističkih država. Danas najviše političkih robijaša u svijetu drži u zatvorima Kina, a u Europi se sada po nizu ideoloških zatvorenika ističu demagoške zemlje s lažnom prividnom "demokracijom" tj. najviše Turska, pa Ukrajina i treća je po tomu Hrvatska. Zbog HDZove pomirbe bez lustracije, nakon detudjmanizacije u općem razpadu uzdrmanoga hrvatskog sustava, u današnjoj novoj Hrvatskoj je neslužbeno iz podzemlja opet uskrsnula i reorganizirala se nova tajna "SUDBA" (= sinovi UDBe + unuci ORJUNe) koji već masovno razaraju državu i kroz rupe u sustavu iznova nam serijski proizvode i podmeću nove ideo-političke zatvorenike.

Društva političkih zatvorenika

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika je udruga bivših političkih zatvorenika u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu. Cilj te udruge je okupiti bivše disidente kako bi se mogli zajedničkim snagama boriti za osudu svakog oblika totalitarizma, ukazivati na pojave koje bi mogle štetiti Republici Hrvatskoj te ukazivanjem poticati državna tijela radi poduzimanja odgovarajućih mjera. Društvo međunarodno djeluje zajedno s društvima i organizacijama iz bivših totalitarnih diktatura pri rješavanju zajedničkih interesa postizanja međunarodnih osuda komunizma kao zločinačke ideologije. Djelatnost obuhvaća i obilježavanja mjesta zločina nad hrvatskim narodom. Društvo se bavi izdvačkom djelatnošću tj. objavom brojnih knjiga i časopisa "Politički zatvorenik". Hrvatsko društvo političkih zatvorenika osnovano je 1990. godine i ima 21 podružnicu: u Zagrebu, Bjelovaru, Dubrovniku, Gospiću, Mostaru, Karlovcu, Kiseljaku, Koprivnici, Krapini, Osijeku Pazinu, Požegi, Rijeci, Sarajevu,Sisku, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Vukovaru i Zadru.

Ideološke psihorobije: ludnice

Izim gore prikazanih, "običnih" političkih zatvorenika fizički zarobljenih u klasičnim zatvorima, u novije doba i osobito od 2. svj. rata sve do danas se u istočnim totalitarizmima pa kod nas u Jugoslaviji i ponovo u Hrvatskoj odnedavna sve više primjenjuju sofisticirano-prikrivene psiho-robije tj. policijsko kidnapiranje u zatvorske ludnice i nove psihologore staljinsko-kineskog tipa protiv nepodobnih disidenata, osobito "krivomislećih" akademskih intelektualaca. Ovi psihozatvori i psihiatrijski konclogori (na kineskom ankang, na ruskom psyhuška) su specialni logori, gdje se medicinska psihiatrija zlorabi za prisilno 'izpravljanje' tj. duševne izmjene i ideološko brisanje političkih disidenata otrovnim psihofarmakima. Ranije su bili osobito razvijeni pod Staljinom u Sovjetskom Savezu, gdje je ispiranje mozga kroz staljinske "psyhuške" prošlo oko 300.000 ideoloških robijaša.

Nakon razpada SSSRa i propasti komunizma, u novijoj Rusiji su takvi psihologori dijelom zatvoreni ili su uglavnom vraćeni u pravu medicinsku uporabu psihiatrijskih bolnica. Ova je sovjetska praksa potom najviše kopirana u Kini, Rumunjskoj i Jugoslaviji. Nakon razpada SSSRa i Jugoslavije, neke nasljedne nove države su dielom preuzele ove loše tradicije sve do danas. Tako su sovjetske ideološke zloporabe staljinske "psihiatrije" dosad nastavljene i čak ozakonjene osobito u Ukrajini i Turkmenistanu, a iz bivše Jugoslavije ponajviše u Hrvatskoj i dielom u Srbiji. U Hrvatskoj je zbog križanja tih staljinskih istočno-komunističkih navika i novog eksperimentiranja farmaceutskim psihodrogama za multikompanije, nastala naša osobito pogubna kombinacija duple zloporabe psihiatrije, jedna od najgorih poznatih složenih psihotortura na svijetu. Vidi o tomu još pobliže: Psihostaljinizam u Hrvatskoj i Zloporabe psihiatrije.

Literatura

  • Whitehorn, Laura 2003: Fighting to Get Them Out. Social Justice, San Francisco; 2003. Vol. 30, Iss. 2; pg. 51.
  • Stephen M. Kohn 1994: American Political Prisoners. Westport, CT: Praeger. ISBN 0-275-94415-8
  • Barbara Olshansky 2002: Secret trials and executions; Military tribunals and the threat to democracy. Seven Stories Press, New York. ISBN 1-58322-537-4
  • Klaus-Dieter Müller (ed.) 1998: Die Vergangenheit läßt uns nicht los (Haftbedingungen politischer Gefangener in der SBZ/DDR und deren gesundheitliche Folgen). 2. Auflage. Berlin-Verlag Spitz, Berlin. ISBN 3-87061-812-4
  • Bloch, S.& Reddaway, P. 1977: Russia's political hospitals; the abuse of psychiatry in the Soviet Union. Gollancz,. 510 p., London; ISBN 057502318
  • Gittings, J. 2002: China sending dissidents to mental hospitals. The Guardian, August 13, 2002.
  • Koryagin, A. 1989: The involvement of Soviet psychiatry in the persecution of dissenters. British Journal of Psychiatry 154: 336-340.
  • Tomislav Dragun 2010: Hrvatska vlast otvara ludnice za nepoćudne političke protivnike. Glasnik Hrvatskoga uljudbenog pokreta 118, Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and enlarged by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo.