Sredozemlje (Mediteran)
Sredozemlje ili medjunarodno Mediteran (engl. Mediterranean, njem. Mittelmeer, fran. Méditerranée, ital. Mediterraneo, rus. Sredizemnomorje, grč. Mesogaios, turs. Akideniz): Sredozemlje je primorsko zemljopisno područje južne Europe, sjeverne Afrike i jugozapadne Azije (Levanta), tj. krug zemalja koje izlaze na obale Sredozemnog mora. Od inih krajeva Europe, Azije i Afrike se Sredozemlje izdvaja osobitim podnebljem (mediteranska klima), posebnom vegetacijom (tvrdolisne makije) i dijelom zajedničkom romanskom ili poluromanskom kulturom. Kod nas zbog kontinentalnih tradicija vladaju prilično zbrkane popularne predočbe o mediteranskoj klimi i vegetaciji (odraz toga su i južnoslavenske Wikipedije s vrlo malo i loših podataka o Sredozemlju).
Sadržaj
Abstract
Mediterranean areas (sea, climate, vegetation, culture): The Mediterranean Sea is a sea connected to the Atlantic Ocean surrounded by the Mediterranean region and almost completely enclosed by land: on the north by Anatolia and Europe, on the south by North Africa, and on the east by the Levant. The sea is technically a part of the Atlantic Ocean, although it is usually identified as a completely separate body of water. The Mediterranean Basin comprises the lands around and surrounded by the Mediterranean Sea. In biogeography, the Mediterranean Basin refers to the lands around the Mediterranean Sea that have a Mediterranean climate, with mild, rainy winters and hot, dry summers, which supports characteristic Mediterranean forests, woodlands, and scrub vegetation. As a rule of thumb, the Mediterranean Basin is the Old World region where olive trees grow. A Mediterranean climate is the climate typical of most of the lands in the Mediterranean Basin as part of subtropical climate. Worldwide, this is where the largest area of this climate type is found. Beyond the Mediterranean area, this climatic type prevails in much of California, in parts of Western and South Australia, in southwestern Africa, in isolated sections of Central Asia, and in coastal parts of central Chile. The Mediterranean climate is most readily associated with the areas around the Mediterranean basin, where viticulture and winemaking first flourished on a large scale due to the influence of the Phoenicians, Greeks and Romans of the ancient world.
Sredozemna sušna klima
Sredozemno podneblje kontinentalnim laicima je popularno poznato po blagim toplijim zimama, što zapravo i nije neka osobitost samog Sredozemlja, jer slične blago-toplije zime imaju još npr. Portugal, Irska, zapadna Francuska, Florida i ine obalne oceanske zemlje koje ipak nisu mediteranske. Stvarna osobitost mediteranske klime je zapravo posebni sezonski režim oborina, tj. maksimum kiše je ujesen i zimi, dok su ljeta manjeviše sušna kroz više najtoplijih mjeseci.
Tvrdolisna vegetacija
Kontinentalni laici takodjer pogriješno smatraju da je za Sredozemlje navodno tipična tzv. "zimzelena" vegetacija, iako takva zapravo raste tek južnije, u sušnim subtropima sjeverne Afrike, Arabije i južne Azije gdje drveću i grmlju otpada lišće u proljeće, pri ljetnoj suši su grane gole i ponovo pupaju ujesen s kišama: takva prava zimzelena tj. ljetopadna vegetacija - engl. wintergreen, kod nas raste jedino na pučinskim otocima Sušac i Palagruža. Stvarna mediteranska vegetacija je zapravo tvrdolisna, engl. evergreen tj. trajnozelena ili starije vazdazelena (a ne navodna "zimzelena"). To su većinom poznate tvrdolisne šikare ili makije (Quercetea ilicis ampl.) koje pokrivaju većinu sredozemnih i jadranskih otoka, te kopnene obale Španjolske, južne Francuske, Italije, Dalmacije, Grčke, Turske, Sirije, Libanona, Tunisa, Alžira i sjevernog Maroka (uz manje plohe u Portugalu, južnoj Istri, Albaniji, Izraelu, Libiji, itd.).
Romanska kultura Sredozemlja
U antičko doba je oko Sredozemlja kroz pola tisućljeća vladalo Rimsko carstvo, čija su kultura, gradnje, jezik i životni stil ostavili manjeviše vidljive tragove u sredozemnim zemljama sve do danas. Npr. u većini južnoeuropskih zemalja dosad prevladavaju razni romanski jezici izvedeni iz klasičnoga latinskog, a pojedini romanizmi su asimilirani i u slavenskim, arapskim i inim neromanskim zemljama uz Sredozemlje, koje tako tvori manjeviše povezani civilizacijski krug.
Mediteranoidni krajevi svijeta
Osim toga prvotnog pravog Sredozemlja u užem smislu izmedju Europe i Afrike, slični mediteranoidni krajevi prirodno nalik Sredozemlju sa sezonskom sušom i tvrdolisnom vegetacijom, mozaično se nalaze još i drugdje u svijetu većinom na granici subtropa, ali nigdje izvan pravog Sredozemlja nemaju toliko prostorno prostranstvo niti duge povijesne tradicije s posebnom civilizacijom. Takva su ina veća mediteranoidna klimatsko-vegetacijska područja još jugozapad USA (California), srednji Čile, južna Afrika (Capeland) i jugozapadna Australija (Perth-Adelaide), a manje mediteranoidne enklave su još npr. južni Krim, granica Avganstan/Pakistan (Tribal area), sjeverozapadni rt Novog Zelanda i dr. Slične tvrdolisne makije se tamo nazivaju: chaparral u Kaliforniji, fynbosch u južnoj Africi, mallee u Australiji, itd.
Sredozemno more
Sredozemno more se nalazi izmedju južne Europe, sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, a spojeno je s Atlantskim oceanom kroz Gibraltarski tjesnac na zapadu, pa na sjeveroistoku sa Crnim morem preko Bospora, dok je odnedavna umjetno povezano i na jugoistoku sa Crvenim morem i Indijskim oceanom preko prokopanoga Sueskog kanala. Države koje izlaze na Sredozemno more nazivaju se zemljama Sredozemlja i cijeli okolni prostor primorskih zemalja je područje Sredozemlja.
Površina tog mora iznosi 2,509 miljuna četvornih kilometara, ssrednja slanoća je 38 promila, najveća dubina 5.121 metara (jugozapadno od Peloponeza) a ukupni volumen vode je 3,7 milijuna kubnih kilometara. Sredozemno more ima negativnu bilancu pritoka vode: ljeti ispari 4.690 kubnih kilometara, a s oborinama i riječnim pritokama prima samo 1.830 kubnih kilometara vode. Procenjuje se kako bi bez bez stalnog dotoka vode iz Atlantskog oceana kroz Gibraltar, Sredozemlje posve presušilo za nekih 1.500 godina.
Sredozemno more je zajedno s Indijskim oceanom i Karibskim morem preostali dio mezozojskog praoceana Tethys koji se raspao u oligo-miocenu, izdizanjem gorja Alpinske orogeneze zbog približavanja afričke i eurazijske kontinentalne ploče. Tektonska aktivnost na Sredozemlju je još uvijek izražena: u Italiji su npr. aktivni vulkani Etna, Vezuv, Stromboli i dr., a u Grčkoj Santorin, te niz vulkana u Turskoj.
Ina mora u Sredozemlju
Satelitska pobočna mora na širem području Sredozemlja su:
- Alboransko more: najzapadniji dio Sredozemlja izmedju Gibraltara i otoka Alboran
- Azovsko more: krajnji sjeveroistočni ogranak Crnog mora izmedju Krima i Kavkaza
- Crno more: sjeveroistočni ogranak Sredozemnog mora spojen preko Mramornog mora
- Egejsko more: akvatorij izmedju Turske, Grčke i otoka Krete
- Jadransko more: najsjevernije Sredozemlje izmedju Italije, Hrvatske i Albanije
- Jonsko more: akvatorij izmedju južne Italije i Grčke (južno od Otranta)
- Levantsko more: jugoistok Sredozemlja od Cipra do Egipta (uz Izrael, Siriju i Libanon)
- Ligursko more: sjeverozapadni dio Sredozemlja, sjeverno od Korzike
- Mramorno more: izmedju Egejskoga i Crnog mora (od Bospora do Dardanela)
- Tirensko more: središnji dio Sredozemlja između Italije, Sardinije i Sicilije.
Veći sredozemni otoci
Navode se najveći i ini važniji otoci Sredozemlja: redom naš naziv (pa izvorni domaći), pripadno more i država
- Baleari (Baleares): Španjolska
- Brač (Broac): Jadransko more, Hrvatska
- Cipar (Kypros): Levantsko more, otočna država Cipar
- Cres (Cryš): Jadransko more, Hrvatska
- Djerba (Džerbas): zaljev Gabeš, Tunis
- Eubeja (Evboia): Egejsko more, Grčka
- Hvar (For): Jadransko more, Hrvatska
- Korzika (Corsica): Ligursko more, Francuska
- Kreta (Kriti): Egejsko more, Grčka
- Krk (Kark): Jadransko more, Hrvatska
- Lezbos (Mytilini): Egejsko more, Grčka
- Malta (Malta): srednje Sredozemlje, otočna država Malta
- Marmara (Marmara): Mramorno more, Turska
- Rodos (Rodhos): Egejsko more, Grčka
- Sardinija (Sardegna): Tirensko more, Italija
- Sicilija (Sicilia): Tirensko more, Italija
Sredozemne zemlje
Prave mediteranske države, koje imaju direktni izlaz na obale Sredozemlja:
- Albanija
- Alžir
- Bosna i Hercegovina
- Cipar
- Crna Gora
- Egipat
- Francuska
- Grčka
- Hrvatska
- Izrael
- Italija
- Libanon
- Libija
- Malta
- Maroko
- Monaco
- Sirija
- Slovenija
- Španjolska
- Tunis
- Turska
Rubne polusredozemne zemlje
Susjedne polusredozemne države koje nemaju izravni izlaz na Sredozemno more, ali su manjeviše pod utjecajem mediteranske klime i kulture, pa bar manjim dijelom sadrže i južnu mediteransku vegetaciju:
- Andorra
- Bugarska
- Gruzija
- Jordan
- Makedonija
- Portugal
- San Marino
- Srbija
- Ukrajina (Krim)
- Vatikan
Literatura
- Attenborough, David 1987: The First Eden; the Mediterranean World and Man. Little Brown and Company, Boston.
- Suc, J-P. 1984: Origin and evolution of the Mediterranean vegetation and climate in Europe. Nature 307 (5950): 429–428.
- Dallman, Peter F. 1998: Plant Life in the World's Mediterranean Climates. California Native Plant Society, University of California Press, Berkeley, California.
Poveznice
Reference
Enlarged and elaborated by GNU-license almost from Adriatic-Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.
