U tijeku je reorganizacija hrvatskog odjela Metapedije.

Stjepan III. Dobroslav

Izvor: Metapedia

Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan III. Dobroslav
Hrvatski kralj
Vladavina 1035. - 1056.
Predhodnik Krešimir III. Surina
Nasljednik Petar Krešimir IV.
Obitelj (dinastia)
Vladarska obitelj Trpimirovići
Otac Krešimir III. Surina
Supruga/-e Hicela (Jascella) Orseolo
Djeca Tišemir (Častimir), Petar Krešimir IV.
Osobni podatci
Materinski jezik starohrvatski (čakavica)
Vjeroizpovied kršćanin
HrvatGrb.png

Stjepan III. Dobroslav (Stjepan "I. Krešimirović" kod jugoistoričara), bio je srednjovjeki hrvatski kralj iz dinastije Trpimirovića, koji je vladao od 1030. do 1056., kao jedan od najmoćnijih hrvatskih vladara svih vremena, s prostranom državom do Drima, Drine, Dunava, Mure i Raše (zato je dosad prešućen i nepodoban).

Sadržaj

Ime i rodbina

To je sin kralja Krešimira III. (999-1030) godine, oženjen Mlećankom Hicelom Orseolo i imao je 2 sina: mladjeg Tišemira (Častimir) koji je umro 1075. i Petra Krešimira koji ga je naslijedio kao kralj 1056.- 1073. Značajno je da je starohrvatska dinastija Trpimirovića na čelu Kraljevine Hrvatske imala čak 4 uzastopna vladara pod imenom Stjepan: Stjepan I. Miroslav (945-949), Stjepan II. Držislav (969-995), Stjepan III. Dobroslav i Stjepan IV. (naš zadnji kralj 1089-1091). Iako su još prije njega kraljevi Stjepan Miroslav kao i Stjepan Držislav već nosili takva imena „Stjepan“, Dobroslav ga nije primio po krunidbi kao Miroslav i Držislav (što je običaj većine srednjovjekih vladara da pokažu svoje kršćanstvo), nego mu je to ime dano na rođenju. Zato ga naši pristrani jugoistoričari ovlaš zovu novokovanicom Stjepan "I. Krešimirović", a izostavljaju njegovo pravo osobno ime Dobroslav - za kaznu što je na istoku zavladao Srijemom, Bosnom i vazalnom Dukljom. Za svoje vladavine vratio je upravu nad cijelom Bosnom i Dalmacijom, osim Zadra koji je podpao pod mletačku vlast, dok mu Duklja postaje vazalnom banovinom. Također se za njegova vladanja prvi puta 1042. spominje poseban hrvatski biskup kao sufragan splitskog nadbiskupa.

Povijest vladavine

Stjepan Dobroslav je jedan od najjačih i najsposobnijih hrvatskih kraljeva uz Tomislava i Petra Krešimira, koji je baš zato naknadno u jugo-komunizmu bio uglavnom ideološki omalovažen kroz 20. stoljeće kao idejno nepodoban i u našoj lažnoj jugo-istoriji je zato donedavna većinom prešućen. U to doba najmoćnijega hrvatskog kralja Dobroslava je najveće hrvatsko kraljevstvo dosezalo na istoku sve do Srijema na Dunavu i kroz Bosnu do Drine, pa na sjeveru preko Drave do Medjimurja, a na jugu do Dubrovnika i na zapadu do pola Istre oko Raše, a i Duklja mu je bila vazalna banovina sve do Drima. Kralj Dobroslav se najprije posvetio obnovi hrvatske pomorske snage i već 1032. god. poslao je svoje brodove u pomoć bizantskoj mornarici u njihovom ratu protiv Arapa. Naime, sukobi između Bizanta i Arapa su ekslirali nakon što muslimani u Jeruzalemu zatvorili baziliku Svetog groba. Ovim činom je Stjepan želio učvrstiti bizantsko-hrvatske veze i istodobno onemogućiti bizantsku pomoć Mlečanima koji su željeli okupirati hrvatsku obalu.

Trgovina i gospodarstvo su najviše procvale za kralja Dobroslava, pa se već razvija hrvatska aristokratska buržoazija u južnim gradovima kao npr. Zadar, Biograd, Knin, Split i inim obalnim gradovima. Također je vrlo vjerojatno kako su u to vrijeme i sjevernije izrasli hrvatski kopneni gradovi u Slavoniji osobito na rijeci Savi, jer je pučanstvo imigriralo na sjever i iztok u potrazi za obradivom zemljom. Najveći su sjeverni kopneni gradovi u to vrijeme bili Zagreb i Sisak. O njegovom savezu s koruškim vojvodom Adalberonom (1035.) protiv cara Konrada II. nema detaljnijih podataka. No zabilježeno je kako kralj Dobroslav iste godine šalje svog rođaka Dobronju u Carigrad da se pokloni bizantskom caru Mihajlu IV. Paflagoncu. Kako je Dobroslav ratovao s najvećim bizantskim saveznikom - Mletačkom Republikom, Dobronja je bio stoga zatočen i naposljetku je preminuo u Carigradu.

Proširenje ozemlja

Taj naš prostorno najmoćniji kralj Stjepan Dobroslav je ujedinio u velikoj Kraljevini Hrvatskoj zamalo sve zemlje i pokrajine u kojima su još prije Turaka većinom nastavali srednjovjeki Hrvati. Za njegove vladavine su se jugoistočni Hrvati (i manjim dielom Srbi) u Duklji, Travunji i Zahumlju 1034. god. pokušali osloboditi bizantske vlasti pod vodstvom dukljanskog kneza Stjepana Vojislava. U tomu i uspjevaju, pa je 1042. god. Stjepan Vojislav osnovao samostalnu državu Duklju. Iste godine na vlast u Carigradu dolazi Konstantin IX. Monomah i bizantska politika prama Hrvatskoj se mijenja. Kako bi očuvao dijelove Dalmacije, car je imenovao hrvatskog bana Stjepana Prasku za „carskog protospatora“ (počasni zapovjednik carske vojne ispostave). Ovaj je tek formalno radio za Bizant i stolovao je u Zadru, ali je isposlovao da ostali obalni gradovi dođu pod hrvatsku vlast kralja Dobroslava. U Zadru je Dobroslav zajedno sa suprugom Marijom, darivao posjedima samostan sv. Krševana 1042. god.

Kao odraz svoje snage i samostalnosti, kralj Dobroslav je u Kninu 1040. god. osnovao veću hrvatsku biskupiju, koja je na sjeveru dosezala sve do rijeke Drave. Kninski biskup je tada nosio naslov »hrvatski biskup« (episcopus Chroatensis), a prvim biskupom u Kninu 1042. god. navodi se biskup Marko. Promjena se ponovno dogodila 1046. god. kada je iz Ugarske morao bježati kralj Petar Mlečanin, sin bivšeg mletačkog dužda Otona Orseola i nećak kralja Stjepana Dobroslava. Povodom toga je sam Dobroslav potom provaljivao i na sjeveru ratovao po Ugarskoj, a na istoku je proširio svoju vlast sve do Drine. Ove prilike su izkoristili Mlečani kao razlog za ponovno obsjedanje dalmatinskih gradova. Mletački dužd Domenico Contarini je tada poveo krvavi rat protiv Hrvatske, u kojemu je god. 1050. uspio osvojiti grad Zadar.

Istodobno s vladavinom Dobroslava, u južnoj Italiji je Robert Guiscard osnovao nezavisnu normansku državu, što će kasnije imati utjecaja na hrvatske prilike za idućega našeg kralja Petra Krešimira IV. Kralj Dobroslav je 1050. god. kao vladar Bosne i Dalmacije izdao potvrdu kojom daruje zemlju od Zatona do grada Dubrovnika (oko 16 km) ovom gradu, čime mu osigurava izvor svježe vode iz dubrovačke rijeke Omble što se nalazi u darovanom području. Ova darovnica je također obuhvatila i luku Gruž, koja je odonda postala dosad glavnom trgovačkom lukom grada Dubrovnika. Stjepan Dobroslav je vladao do 1056. god. kada vlast preuzima njegov stariji sin, Petar Krešimir IV. Dobroslavov mlađi sin bio je Častimir (Tišemir) koji je opet bio otac predzadnjega hrvatskog kralja Stjepana IV. (1089-1091) kao zadnji iz dinastije Trpimirovića.

Hicela Orseolo

Hicela Mletačka (Jascella Orseolo) je starohrvatska kraljica sredinom 11. stoljeća. Kćerka je venecianskog dužda Petra Orseolo i snaha hrvatskog kralja Krešimira III. Surine (999.- 1035.) tj. supruga najmoćnijega hrvatskog kralja Stjepana III. Dobroslava (1035.- 1056.). S njim je rodila 2 sina: starijega koji je postao idući hrvatski kralj Petar Krešimir IV. (1056.- 1075.), ter mladjeg Častimira (Tišemir) koji je umro oko 1075. a njegov sin i Hicelin unuk je predzadnji hrvatski kralj Stjepan IV.

Zaključak: Dobroslav danas

Kasnije nakon Tomislava i prije kralja Dobroslava, Hrvatska je krajem 10. i početkom 11. stoljeća zbog dinastičkih borbi i općeg rasula uglavnom bila bez flote i vojske, prostorno osakaćena već na putu propasti (kao i 'detuđmanizirana' država danas). U tom rasulu i kaosu, sposobni kralj Dobroslav je izvukao Hrvatsku iz pepela na rubu ponora, vratio joj i još premašio Tomislavov obseg, pa je to bio naš najveći kralj pored Tomislava i Petra Krešimira - koji bi Krešimir teško stekao moć i slavu da mu to već prije nije izborio otac Dobroslav čiji je rad nastavio. Unatoč svemu tome - taj veliki Stjepan Dobroslav je do danas postao najmanje poznatim i zanemarenim, skoro bezličan hrvatski vladar kojemu se dijelom čak ime sakati i izkrivljuje, a donedavna u Jugoslaviji ga nije bilo poželjno niti spominjati.

Stoga, za razliku od većine Trpimirovića, taj naš najmoćniji - ali jugo-Srbima ideološki nepodobni hrvatski kralj Dobroslav sve do dandanas još uvijek nema u samoj Hrvatskoj nijednoga značajnog kipa i nijedne imenovane ulice niti trga. A razlog je jugo-ideološko izdajništvo tzv. "hrvatske povijesti": zato što je baš kralj Dobroslav 'nedopustivo' proširio hrvatsku državnost najistočnije od svih Trpimirovića tj. na sve zemlje koje su prije Turaka nastavali Hrvati, pa je tako napokon suvereno zavladao čak Srijemom, Bosnom i Crnom Gorom: - ali ovo mu jugoslavisti, Velesrbi i njihovi epigoni sve dosad unatrag nikako ne opraštaju, nego ga zato unatrag uporno prešućuju, potiskuju i minoriziraju - pa je medju zamalo svim Trpimirovićima još i danas u trv. "hrvatskom" školstvu baš Dobroslav razmjerno najmanje navedeni i većinom prešućeni hrvatski vladar (približno kao da bi npr. mladim Francuzima u školi i javno ideološki prešutili Napoleona !?).

Zato još i danas naši učenici u još uvijek balkaniziranim hrvatskim školama, više nauče o srbianskom Dušanu Silnom na Balkanu, negoli o podjednako moćnomu domaćem hrvatskomu Stjepanu Dobroslavu, koji se u našoj nastavi jedva ponekad šturo spominje kao neki bezlični (kralj) Stjepan, - a ime Dobroslav mu naši sustavno izbacuju. Npr. u izdajničkoj tzv. "hrvatskoj" Wikipediji, iako je to bio prostorno najmoćniji kralj srednjovjeke Hrvatske, - njima nepodobni Stjepan Dobroslav se uopće niti ne navodi pod nekom posebnom natuknicom (nego samo uzputno tek u šturom popisu Trpimirovića), - najviše zato da se ne "povrede bre Srbi" - jer se nepoželjni Dobroslav usudio vladati danas srpskom sjeveroiztočnom Bosnom i čak Crnom Gorom, - a gdje su prije Turaka izvorno većinski prevladavali Hrvati (o čemu se naknadno ne smije ni znati !).

Abstract

Stephen III Dobroslav (Yugoslav: Stjepan "I Krešimirović") was a King of Croatia (1035–1056) and a member of House of Terpimiri, and the first one of the Krešimir's branch. Dobroslav was not the first Croatian king that added the name "Stephen" ("Stjepan"), but even third one. He was the son of former King Krešimir III. He was married to Joscella (Hicela) Orseolo of Venice, the daughter of Pietro II Orseolo, who bore him two sons: Peter Krešimir IV, who succeeded him as the King of Croatia and Častimir, the father of the last Croatian King Stephen IV.

Literatura

  • Ferdo Šišić, 1925: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Matica Hrvatska, Zagreb. ISBN 86-401-0080-2

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.



Osobni pribor