Sv. Benedikt iz Nursije
.jpg)
| |
| Smrt | {{{smrt}}} Casinum Volscianum, Bizant |
| Simboli | biskupski štap, redovnik u benediktinskom plaštu koji drži pravila sv. Benedikta ili palica, grm, razbijena čaša i zmija koja predstavlja otrov, slomljeni poslužavnik, slomljeno posudje, vrana, zvono |
| Institut Krist Kralj i Veliki Svećenik, ljudi u vjerskim redovima, od bubrežnih bolesti, od koprivnjače, od kušnje, od groznice, od upalnih bolesti, od vrbanca, od žučnih kamenaca, protiv otrova, protiv vještičaritbe, redovnici, seljaci, sluge koji su slomili stvari svojih gospodara, školarci i sveučilištarci, umirući ljudi | |
| Europa, Heerdt, Nursia | |
| gradjevinski inženjeri, kotlari, poljodjelski radnici, iztraživači špilja (speleolozi), talianski arhitekti | |
Sveti Benedikt iz Nursie (izvorno lat. Sanctus Benedictus ex Nursia, tal. San Benedetto da Norcia kojega rimokatolička crkva štuje kao svetca zaštitnika Europe i sveučilištaraca. Osnivač je benediktinskog reda.
Životopis i zasluge
| ” | Bio jedan čovjek časnoga života po imenu Benedikt, a to znači blagoslovljen i po milosti i po imenu. U sebi je već od mladosti nosio
ozbiljnost jednog starca. Prije je dozreo po karakteru nego po godinama, svojoj duši nije pružao nikakve užitke. Boraveći na ovoj zemlji, prezreo je ovaj sviet sa svim njegovim čarima kao ocvao, premda ga je mogao slobodno uživati. - Papa Grgur I. |
“ |
Benedikt se rodio oko 480. g. u Norcia, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uviek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studie. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriečiti.
Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. Možda je na taj izbor utjecala i Benediktova lektira o životu strogosti, samoće i pokore mnogih redovnika tamo daleko na Istoku. Tiekom života Benedikt je spoznao kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog ter došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Medjusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tiela, to jest Crkve.
Životopisci spominju da je kao samotnik osjetio jake napasti u tielu. Protiv njih je postupio jako odlučno. Svukao se i gol bacio u kupine, koje su ga dobrano izbole. Ali sve će vše shvatiti da čovjek mora biti odlučan, a da ipak ne mora upotrebljavati uviek najdrastičnija sredstva. U svojim će pravilima razviti posve odmjerenu i uravnoteženu askezu. Smisao za sklad, uravnoteženost bit će jedna od značajki njegove duhovnosti.
Još je jedno važno iskustvo Benedikt doživio. Latio se vodstva neke monaške zajednice u Vicovaru. Bio je to težak posao jer je kod pojedinaca te zajednice bilo mnogo samovolje, a premalo smisla za zdravu stegu. Benedikt je htio uvesti red, ali ga raspušteni monasi htjedoše otrovati. Pružili su mu čašu otrovana vina i samo ga je čudesan Božji zahvat spasio od smrti. To je očit primjer do čega sve može dovesti opala stega jedne redovničke zajednice. Zato će Benedikt napisati kasnie svoje pravilo koje će biti mudar čuvar potrebne redovničke stege. Za to pravilo Pius Parsch piše da je "knjiga vriedna za stoljeća, odgojna knjiga za sva vremena".
Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podielio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao otca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se polako počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, "škola služenja Gospodinu", u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života, po uzoru apostola, naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: "Ora et labora (Moli i radi)«
Walter Nigg sv. Benedikta naziva čovjekom koji izgradjuje. On je to najviše pokazao u Monte Cassinu. Samostan što će ga ondje osnovati postati će stvarno i u fizičkom i u duhovnom pogledu "grad na gori". Taj je grad Benedikt sagradio sa svojim najvjernijim učenicima na ruševinama neke stare utvrde u kojoj se nalazilo i jedno hramsko svetište. Taj monaški grad Benedikt je gradio prema jasno zacrtanom planu koji je obuhvaćao ne samo materijalno zdanje već i idealnu izgradnju redovničke zajednice. Ona je morala biti u sebi posve zbijena, ali i otvorena prema vani za sve zadatke i potrebe onoga vremena.
Benediktinsko je pravilo na Monte Cassinu postiglo svoj konačni oblik. Ono svjedoči o Benediktovu idealu svetosti. Ono očituje tako veličanstvenu životnu mudrost, zahvaćenost Bogom i ljubav prema Kristu da je kroz 1400. godina zahvatilo svojim duhom osim tolikih monaha i toliki broj kršćana. Benedikt je ipak bio uvjeren da njegovo pravilo nije zadnja rieč o redovničtvu pa je ostavio otvorena vrata i drugim mogućnostima. One su se kroz poviest redovničtva i ostvarivale. No od Benediktove mudrosti mogli su mnogo naučiti i svi kasniji osnivači novih redova.
Smrt sv. Benedikta sv. Grgur ovako opisuje: "Dao se odnieti u crkvu i svoje slabe udove naslonio je na ruke svojih učenika. Ondje ustade i ruke podiže prema nebu te izgovarajući rieči molitve, predade duh."
Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina poviest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti. Njegovo je djelo prisutno i u našoj hrvatskoj poviesti, a o njemu dokumentirano govore tri debela sveska dr. Ostojića Benediktinci u Hrvatskoj. Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!" Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom.
Povezani članci
- Benediktinci
- Crkva Sv. Benedikta (Mletci)
- Kamaldolianci
- Medaljon svetog Benedikta
- Pustinjak
- Sveti Antun Pustinjak
- Ora et labora (Moli i radi)
Vanjske sveze
|
Ovaj je članak dio portala Kršćanstvo |
