Vučjak gora, 1.131m
Vučjak gora, 1.131m (zapadni pogranični rub planinskog lanca Vijenac-Šator) nalazi se na ličko-bosanskoj granici nad izvorištem gornje Une. Glavna naselja na ličkoj strani Vučjaka su Begluci, Radenović i Osredci, a na bosanskom sjeveroiztoku Očigrije, Cvjetnić, Podvučjak, Kamenica i ina manja.
Dugački planinski lanac: Vijenac (1.539 m) - visoki Šator (1.872 m) - livanjska Golija (1.891 m) pruža se kroz zapadnu i jugozapadnu Bosnu, izmedju kanjonske rijeke Unac na sjeveru, Glamočkog polja na iztoku, Livanjskog polja na jugu i Grahovskog polja na jugozapadu.
Sadržaj
Zemljopisne značajke
Na svojemu sjeverozapadnom kraju taj planinski lanac izmedju kanjona gornje Une i Unca završava nižom kraškom gorom Vučjak (1.131 m), čije se zapadne padine uz unsku prugu već nalaze u iztočnoj Lici. Veći dio tog Vučjaka s glavnim vrhovima i sjeveroiztočnim padinama je još u Bosni, dok su mu zapadne i jugozapadne padine do nekih 900m visine tj. oko 1/4 masiva u Hrvatskoj, pa je ovo najveće područje Pounja, gdje hrvatsko-bosanska granica znatno prelazi dalje na iztok od gornje Une.
Ta pogranična Vučjak gora se u hrvatskim popularno-planinarskim pregledima uopće niti ne spominje, najviše zato što je uglavnom zanemarena tj. uklieštena je izmedju susjednih i atraktivnih, mnogo viših zapadnobosanskih planina: sjevernije najviše Osječenice (1.804 m) i južnije Vilice (1.542 m) koja je pak najsjeverniji niži ogranak južnijega dalmatinskog lanca Dinara-Kamešnica (1.913 m). Napomena: posve druga tzv. "planina" Vučjak još se nalazi i u sjevernoj Bosni (Republika Srpska), koji je samo niže brdo i od ovoga zapadnog, pounjskog Vučjaka duplo je niži tek parsto metara.
Važniji vrhovi
Najviši vrhunac Vučjaka je Vrščić (1.131 m) na iztoku grebena spram Unca, pa u blizini i drugi vrh Vučjak (1.121 m), ter zapadnije spram izvorišta Une još Škelina (1.107 m) i Ključ (1.002 m). Dalje na sjeverozapadu nad kanjonom gornje Une je još izdvojeni vrh Sjenica (1.113 m), dok su svi ini vrhovi u masivu Vučjaka uglavnom niži od 1.000m
Bosanska gora Vijenac
Pogranični niži Vučjak se dalje na jugoiztoku preko brdske ceste Drvar-Grahovo već unutar zapadne Bosne, izmedju gornjeg Unca i Grahova polja na jugu postupno izdiže u više kraško gorje Vijenac s glavnim vrhom Jadovnik (1.650 m) iznad Grahova.
Sredozemni utjecaji s Jadrana koji dosežu samo do Vučjaka, ovdje u bosanskom zaledju već posve nestaju, pa su tu podneblje i šume izrazito kontinentalni. Još dalje na jugoiztoku se Vijenac nastavlja i uzdiže u visoki Šator (1.872 m).
Geološke naznake
Vučjak gora je izrazito kraški masiv, koji je pretežno izgradjen od mezozojskih karbonata s najviše vapnenca, ali su na zapadnim rubnim padinama uz gornju Unu i njezine izvorišne pritoke takodjer još obilni dolomiti i werfenski škriljavci, ter uz rječna korita gornje Une i Unca mladje naslage travertinske sedre.
Okolni rječni tokovi većinom su kanjonskog tipa: na sjeveru je najdublji kanjon unske pritoke Unca, koji razdvaja Vučjak od susjedne visoke Osječenice, a na zapadu je niži izvorišni kanjon gornje Une i pritoka Srebrenice. Na jugozapadu je osebujni kanjon Krčke rijeke usječene u dolomitu i škriljavcima, što je ujedno i najveći unutarnji vodotok u masivu Vučjaka.
Posebno fensko podneblje
Osebujna fenska klima Vučjaka i posebno njegovih nižih zapadnih i jugozapadnih padina na hrvatsko-ličkoj strani je znatno toplija od inih okolnih planina (Plješivica, Osječenica, Vijenac itd). Kroz duboki južniji kanjon Butišnice, do izvorišta Une i Krčke rijeke iz Dalmacije prodiru kroz veći dio godine sa čestim puhanjem juga snažni sredozemni utjecaji, koji ovamo donose i ljetnu sušu po 1 - 2 mjeseca, ter blage zime s najmanje slabih mrazova unutar cieloga savskog sliva.
Stoga na zapadnom i jugozapadnom podnožju Vučjaka prevladava tipsko i blago polusredozemno podneblje (submediteranska zona), a na inim srednjim padinama i na sjeveru uz Unac je brdskosredozemna klima (supramediteran), dok kontinentalno-gorsko podneblje na Vučjaku prevladava tek oko gornjeg grebena i glavnih vrhova, ter na brdskom iztoku spram višega gorja Vijenac-Šator.
Osebujno južno raslinstvo
Posljedak ovdašnje posebne fenske klime je takodjer i izrazita osebujnost raslinstva na padinama Vučjaka, nasuprot ostaloga okolnog gorja Like i zapadne Bosne gdje inače većinom preteže kontinentalno bilje. Izim hladno-kontinentalne iztočne strane Vučjaka povezane s višim planinskim lancom Vijenac-Šator, ostale padine i podnožje oko Vučjaka su po raslinstvu najsličnije s dalmatinskom Zagorom, nutarnjom Istrom i Kvarnerskim primorjem.
Zato na srednjim padinama Vučjaka (izim hladnije iztočne strane) većinom prevladavaju južne šumice crnog jasena i crnograba (Ostrya), ter brdskosredozemni pašnjaci (Satureion subspicatae) slično kao po južnijim dalmatinskim brdima, a kopneno-gorske šume (bukva, itd.) su uglavnom samo na vršnom grebenu i iztočnoj strani spram gorja Vijenac. Na nižemu zapadnom i jugozapadnom podnožju uz ušće Unca, pa gornju Unu i osobito uz Krčku rijeku osebujno raslinstvo je već posve primorsko-submediteransko bez kontinentalnog bilja.
Stoga je tu oko Vučjaka najtoplije sredozemno područje u raslinstvu unskoga i cielog savskog sliva, s južnim primorskim biljem kojeg inače nema nigdje sjevernije izvan Jadrana: tu su prirodno-divlji i samonikli npr. Vitex agnus-castus, Paliurus spinachristi, Juniperus oxycedrus, Swida australis, Clematis flammula, Acer hyrcanum, Moltkia petraea, Helichrysum italicum, Salvia officinalis, itd.
Literatura
- A.Ž. Lovrić & M. Rac 1989: Florističke i vegetacijske osobitosti fenskih kanjona gornje Une i Korane. Zbornik '100 godina Zemaljskog muzeja' Sarajevo, p. 357-364.
- A.Ž. Lovrić 1995: Doktorska disertacija, Institut 'R. Bošković' i Sveučilište Zagreb.
Poveznice
Reference
Almost original digest, loaded from Dr.sc. thesis of A.Z. Lovric, Fac.Sci.Univ. Zagreb 1995: available for copying with quoted source (without changing).
