Matija Antun Relković
Matija Antun Relković (Davor 1732.- Vinkovci 1798), jugosrb. tzv. "Reljković": hrvatski prosvjetiteljski prozaik i najvažniji izvorni pisac na staroštokavsko-šokačkoj ikavici.
Sadržaj
Summary
Matija Antun Relković (6 January 1732 – 22 January 1798) was a Croatian writer. Born in the village of Davor in Slavonia (a part of Croatia) as a son of a Military Frontier officer, Relković too enlisted in the Austrian army. He fought in the Seven Years' War until he was captured by Prussians in Wrocław (Breslau), and spent a few years of rather "relaxed" imprisonment at Frankfurt (Oder). Relković's prison years became his Lehrjahre, his educational period: a voracious but unsystematic reader, he studied many works by leading Enlightenment writers (Voltaire, Bayle, Diderot), as well as Polish poet Jan Kochanowski's didactic epic Satir- which became the model for his most famous work. After the release, Relković spent a few more years on war campaigns (this time Bavaria), but eventually sated and bored with military life, he asked and got pension from Austrian emperor Joseph II in the rank of captain, as well as the title of hereditary noble. Having spent the rest of his life as a writer and social reformer, Relković died in Vinkovci, Croatia. Considering the deplorable state of Slavonia after the liberation from the Ottomans, Relković is, bearing in mind general backwardness of the area, extremely versatile and prolific writer. This Slavonian polymath has left indelible marks on Croatian philology, literature and general culture. Of course, almost all of his works are now only of historical interest (he possessed no authentic literary talent, nor even ambition), but, they have become so integrated in Croatian general culture that further generations of writers and philologists frequently adopted many Relković's idioms and phrases without even being conscious of it. His popular dithyrambic verses on Slavonia are, in a way, the region's motto.
Životopis
Rodom Slavonac iz posavskog sela Davor (prije Svinjar), bijaše sin graničarskoga časnika što je karijera koju je i sam izabrao. Počeo je kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. Borio se u sedmogodišnjem ratu dok nije 1757 zarobljen od Prusa u Wroclawu (Bresaluu), pa je proveo zarobljeništvo u Frankfurtu na Odri. Tamo se bacio na opsežno i nesustavno čitanje francuskih i njemačkih racionalističkih i prosvjetiteljskih pisaca: Bayle, Voltaire, Diderot, a vjerojatno i poljskoga renesansnog pjesnika Jana Kochanowskoga, auktora spjeva o "Satiru" koji mu je jamačno poslužio kao predložak za pisanje (radi se samo o pretpostavkama, jer sam nikada nije otkrio svoju "zarobljeničku lektiru"). Vrativši se iz zarobljeništva, još je neko vrijeme proveo u ratovanju po Bavarskoj, no zasićen vojničkim životom, povukao se u mirovinu (nakon što mu je car Josip II. dodijelio titulu nasljednoga plemića). Umro je u Vinkovcima 1798.
Djelatnost
Relković je svestran i izuzetno utjecajan pisac, poslije Kačića najznačajniji hrvatski auktor 18. stoljeća, čija se djelatnost odrazila na više polja: jezikoslovnoj, didaktičnoj i praktično - prosvjetnoj. Pisac je hibridne poligrafije mudrosnica "Nek je svašta iliti sabranje pametnih ričih", 1795), gramatike s elementarnim rječnikom, sintaksom i dosta proizvoljnim etimologijskim izvodima ("Nova slavonska i nimačka gramatika" 1867 - djelo je ostalo u rukopisu za piščeva života). Ipak, najvažniji mu je ostvaraj didaktični spjev, pučkoprosvjetni slavonski bestseler "Satir iliti divlji čovik", 1762, ter drugo prošireno izdanje 1779, - sav u duhu racionalizma, zdravorazumskih moralnih pouka i pragmatičkih savjeta za obnovu gospodarstva i ostvarenje europski uljuđenoga života u Slavoniji u kojoj je još vladalo tursko nasljeđe orijentalne zapuštenosti i nemara.
Iz prvoga velikog oružanog sukoba u koji su bile upletene zamalo sve europske sile, Relković je donio novu sliku svijeta, zasnovanu na idejama francuskog prosvjetiteljstva. Pragmatizam europskog XVIII. stoljeća našao je u njemu svoga najznatnijeg predstavnika u nas. Merkantilističku predodžbu predjozefinskog vremena, dominantnu u prvom izdanju, zasjenilo je u drugom fiziokratsko shvaćanje poteklo od francuskih političkih filozofa koje predvodi Francois Quesnay. U tim idejama Relković je našao sebe, kroz njih je gledao svoju Slavoniju. Dokazuju to prozni dijelovi u drugom izdanju, gdje govori o seljaku i njegovoj prisnosti s prirodom: ako stihovi u "Satiru" ne mogu svjedočiti o Relkovićevim pjesničkim sposobnostima (kojih, realno, i nema), te nevelike, gotovo epizodne glose svjedoče vrlo uvjerljivo da je Relkovićev racionalizam bio nošen propovjedničkim i obnoviteljskim entuzijazmom. Nije Relković bio bez talenta, ali ipak, više od talenta, njega čini piscem sjajna inteligencija duha. Kao moralist i popularizator vlastitih ideja, on želi samo jedno: biti zabavan i koristan svakom čitatelju - i to je postigao. Pisan popularnim stihom narodne pjesme, arhajskom staroštokavskom ikavicom, "Satir" je imao golemi učinak. Povijesno jezikoslovlje je Relkovićevo djelo prevrjednovalo, odavši priznanje njegovu prosvjetiteljskomu učinku, no istaknuvši u prvi plan modernost njegova štokavskoga idioma koji je, uz Kačićevu općenacionalnu i europsku uspješnicu, odigrao važnu ulogu u kasnijem oblikovanju hrvatskoga novoštokavskog jezičnog standarda.
Satir iliti divlji čovik
Djelo “Satir iliti divlji čovik” Matije Antuna Relkovića, opisuje nemarnost ljudi i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potiče samog čitatelja neka razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi. Slavonci su mu stanovnici krasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veličanstvenim i skoro nestvarnim stvarima i mjestima za koja čovjek nije ni zamislio da postoje u stvarnom životu. Veliki propust ili čak grijeh bio bi da te prirodne ljepote izgube svoju čar i svoju vrijednost zbog nemara običnih ljudi i nestašne naravi. Satir iliti divlji čovik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja. Kroz svoj dvostruko satirični spjev, Relković opisuje i kritizira loše moralne i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost i zabrinutost pisca zbog teških prilika u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka i njegovu želju da se takovo stanje nadvlada. On smatra da se zlo može iskorjenit samo kroz prosvjetu.
Sadržaj
Djelo počinje tako da Slavonac u šumi započine sječi drva, kada sretne šumskog Satira i s njim postane prijatelj. Satir mu opisuje sve njegove propuste i savjetuje kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što Slavonci slabo poznaju svoj jezik i pismo, pa ne šalju djecu u školu nego imaju turske kule, a to su: prelo gdje se širi nemoral i kolo gdje se nedjeljom sastaju, pjevaju, plešu, umjesto da se mole bogu, divan gdje muškarci trate vrijeme, zatim moba porilo te rastrošna pirovanja. Na kraju slijede savjeti zaručniku i zaručnici uz upute o gospodarenju. Relković se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajući sve na zdrav ljudski razum, pa ističući potrebu prosvjete najširih vrsta naroda. Predrasude i zli običaji njemu su trunje i kamenje koje treba ukloniti. On ruši i razgrađuje predrasude i ratne običaje, koji su se ukorjenili u narodu, kao rasadnike svega zla u Slavoniji. A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni život seljaka, stavlja Ralković kao nadu za daljnji opstanak, razvitak i budućnost za najšire slojeve. Pisac je u ovom djelu uvjeren, da ako ljudi nauče čitati i pisati i ako ih škola prosvjetli, time će nestati sva zlodjela i kriva postavljanja ljudi prema životu, u onome što mi predstavljamo u tom životu. Ovim djelom Relković pokušava pomoći svakom čovjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na životu, kako je škola jedini put da u životu postanemo nešto i obogatimo svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Stoga nam dovodi Satira kao pozitivan lik koji ukazuje na naše propuste i na naš nemar.
Opis Slavonca
U razgovoru Slavonca koji je pozvao Satira na objed vidimo na kakve su sve propuste ukazali. On zapravo predstavlja sve ljude u Slavoniji koji su nakon oslobođenja od Turaka doživjeli potpun slom u duhu i kulturi, prosvjeti i rodu. To su postali nemarni ljudi koji su marili ni zašto pa tako ni za izgled svojih kuća, zapuštenost svojih polja i neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
Opis satira
Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u Slavoniji događa, pa pokušava pomoći i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest Slavonca da već jednom shvati u kakovom božanstvenom okrugu živi, i kako ga svojim ponašanjem pretvaraju u propast.
Vanjska sveza
Poveznice
Reference
Enlarged and elaborated by GNU-license, almost from Croatian WikiSlavia.
