Šijun-Levantâra

Šijũun-Levantâra (dalmat.ikav. levantêra, turko-bosan. džinovski kijámet, španj. Llevantades, talij.venet. scione - levantòn, Avesta: siuni, hetit. Shiun): To je najžešći poznati tip orkana u Europi i jedan od najdugotrajnijih orkana na Zemlji (nakon antartičke buretine iz Grahamove Zemlje). Neki domaći polučakavci taj naš orkan još zovu: šijûnska bura, bura levantâra ili bura od levânta. Pod tim čudnim čakavskim nazivima, ovaj naš domaći orkan ili "Šijũun-Levantâra" puše većinom zimi uglavnom na Kvarneru i najviše po Velebitskom kanalu, a rjedji je kao kraća umjerena oluja tek ponekad i na dalmatinskoj obali pod nazivom levantêra. Šijun-Levantara je inače kao neki prijelazni križanac izmedju žestoke bure i juga, gdje su zajedno kombinirane sve najgorje značajke olujnog juga + orkanske bure.

Inače drugdje na Jadranu i najviše na dalmatinskoj obali postoji još ini sličan naziv lèvanat za umjereni kišni istočnjak koji je samo inačica vjetra jugo više istočnog smjera. Iako taj Šyuun-Levantara pretežno puše na sličnom području kao poznata i česta kvarnerska bura i kontinentalni turisti ga često pobrkaju kao tzv. "orkansku buru", ovaj domaći orkan se po nizu značajki odvaja od stvarne tipske bure:

• Uvijek puše samo iz istočnog smjera (E do ESE) i nikada sa sjevera kao bura (NNE do NE).
• Većinom stalno puše jednolikom ogromnom snagom (tzv. šijunâda), a ne kao bura u izprekidanim rafalima.
• Za razliku od većinom sušne bure, levantâru obično prate oborine tj. u proljeće i jesen je česta s uzastopnom ledenom krupom (čak. soldâne), a zimi je većinom uz obalne sniježne mećave (čak. šnigòvina).
• Za razliku od kraće izprekidane bure što traje po jedan do nekoliko dana, prava levantara je dugotrajniji vjetar koji na zimskom Kvarneru obično traje oko tjedan dana, a za najoštrijih zima može produžiti i po par tjedana.
• Bura većinom naglo počinje noću ili ujutro, dok je početak levantare sporiji i češće započinje tek popodne.
• Svojom gradjom je levantara dijelom slična oceanskim orkanima i tajfunima, time što stvara trajni orkanski vrtlog s vedrim orkanskim "okom" (čak. šyûnske-oký), - ali tu orkanski vrtlog nije okomit kao kod inih orkana, nego je vodoravno-izdužen većinom duž Velebitskog kanala ili preko Kvarnerića.

Abstract

Adriatic hurricane "Shiun-Levantara": it is a very strong and durable coastal gale or full hurricane in winter, swirling on northeastern Adriatic and chiefly in Kvarner gulf. In winter it may persist about a week iteratively with snowstorms, and in spring or autumn it acts few days, when it has disastrous impacts on the vegetation and houses.

Podrijetlo nazivlja

Razmjerno najbogatije domaće pučko nazivlje za olujne vjetrove i orkane, pa za njihove popratne pojave i ljudske štete postoji u onim krajevima gdje su takvi vjetrovi česti i najjači: jugoistočna Azija s tajfunima i Srednja Amerika s hurrikanima, a u Europi osobito burni sjeveroistočni Jadran oko Kvarnera s našim najbogarijim "orkanskim" nazivljem na otočnoj čakavici.

• Naš izvorno-domaći naziv za noviju medjunarodnu posudjenicu 'orkan' je čakavski šyũun (šijûn), koji je preko Iranohrvata nastao od ranoperzijskog siuni iz Aveste i prvotno od hetitskoga orkanskog božanstva Shiun. Medjutim, naši ideologizirani srbohrvatski jugojezičari to ne priznaju, nego hoće da je čakavski naziv iz mletačkog "scione", a koji je zapravo njihova posudjena izkrivljenica iz starohrvatsko-čakavskog šijûna. Inače je naše "orkan" posudjenica preko englezkog hurricane, što je izkrivljeno od indianskog izvornika hunrakan iz Karibskog otočja (Antili) kao stari domaći naziv za tamošnje tropske orkane.

• Postoji još na Kvarneru ranohrvatsko-pračakavska složenica siôn-šyûn (= "puni-orkan") kao stari domaći naziv za najžešće super-orkane snage oko 12 ili više po Beaufortu. Slične su još čakavske izvedenice glagol šyunàt (puhati orkanski), pa pridjev šyûnski (orkanski) i zbirna imenica šyunâda (orkansko razaranje), itd.

• Istodobno na Kvarnerskim otocima postoje još ini domaći čakavski nazivi za raznolike popratne pojave uz orkanske vjetrove: npr. olujna sniježna mećava (šnigòvina) ili orkanski vjetar uz obilnu tuču/krupa (soldãn), pa na moru golemi orkanski valovi (kulapýna) i visoki morski vodoskoci (valomèt) pri njihovoj mlatnjavi na obalne stijene, ...itd.

• Kod nas na Jadranu postoje još i razni ini paralelni izrazi za jače vjetrove: npr. iz perzijskoga Firtune (oluja) se razvilo čakav. i venet. fortunâl (= oluja, pojačani vjetar), što je blaži i kratkotrajni vjetar negoli šyuun (ranoperz. siuni). Drugi je izraz uglavnom za manji vrtložni vjetar perz. vihir, pa naše čakav. vihýr, kajk. viher i štok. vihor. Treći je romansko-čakav. pojam nivêra (venet. nevera, štokav. slavizirano: "nevjera"), koji većinom označuje ljetnu oluju s grmljavinom i pljuskom (prolom noblaka).

• Sam kvarnerski naziv te istočne oluje "levantâra" odnosno u Dalmaciji levantêra ili na južnim otocima livantôra, a na Crnogorskom primorju "levánćera", pa španjolsko-katalonski Llevantades i veneto-talian. "levantòn", romanskog su podrijetla iz talij. Levante = Istočno Sredozemlje (ili sada pomodno "Bliski Istok"). Ovom je nazivu još slično čakavsko garbinâda kao pomorski naziv za toplu jugozapadnu oluju iz jadranske pučine, što potječe iz arabskoga gharbi = vjetar zapadnjak: Tomu je još druga romanska istoznačnica kod nas i lebićâda (= talij. libecciata), nastala iz talij. libeccio = jugozapadni vjetar.

Blaži levànat / levantîn

Umjereni ili slabiji vjetar od istoka (E do ESE) se na srednjem Jadranu po dalmatinskoj obali i na srednjojadranskim otocima većinom naziva čakavski levànat, ili na dalmatinskom kopnu i istočnije novoštokavski kao lévanat. Isti taj vjetar se na sjevernom Jadranu tj. u Istri i Kvarneru čakavsko-romanski pretežno zove levantîn. Svi ti naši nazivi na Jadranu su romanskoga srednjovjekog podrijetla iz talianskoga levante (= istočnjak na Sredozemlju).

Levànat (levantîn) je inače na istočnom Jadranu razmjerno rjedji i kraći vjetar, koji u toplo doba godine na Kvarneru obično zapuše uz lijepo vrijeme oko podneva. U hladnije doba godine tj. najviše ujesen ili u proljeće je to umjereni do jači istočnjak, koji obično kraće zapuše na prijelazu od predhodne bure na novo jugo, pri prolazu kroz Sredozemlje niza od više uzastopnih ciklona. Inače se u hladno doba godine i osobito zimi na Kvarneru, taj inače umjeren jadranski istočnjak nerijetko dalje razvija u dužu žestoku oluju sve do strahovitog orkana, koji se u Dalmaciji zove levantêra, a na Kvarneru gdje je najžešći ga zovu levantâra, šijûnska bura ili bura od levânta. Ovo je na istočnom Kvarneru jedan od najžešćih europskih orkana i medju najdugotrajnijim olujnim vjetrovima u svijetu, pa o njemu dalje govori ovaj članak.

Uvjeti razvoja levantare

Za razvitak tipskog Šyûna-Levantâra uglavno je potrebna istodobna nazočnost snažne Sibirske anticiklone nad istočnom Europom, uz istodni prolazak niza ciklona koje u karavani idu uzduž Sredozemlja. Tada kod nas u Istri i zapadnom Kvarneru većinom uzastopno puše obična olujna bura, a duž Dalmacie dugotrajno olujno jugo dok istodobno u medjuprostoru na istočnom Kvarneru i pod sjevernim Velebitom harači orkanski Šyũun-Levantâra. Ovakvo stanje je ostvarivo od jeseni kroz cijelu zimu do ranog proljeća, tj. većinom od sredine listopada do početka svibnja, dok takve kombinacie uglavnom nikad nisu moguće ljeti od kraja lipnja do kraja kolovoza, pa je zato na Jadranu i u Kvarneru ljetna levantara zamalo nepoznata.

Levantara je inače u prosjeku stalnija i dugotrajnija od obične bure tj. traje doklegod istodobno postoji Sibirska anticiklona + niz sredozemnih ciklona. Na sjeveroistoku Kvarneru u prostoru Senj-Baška je višegodišnji prosjek učestalosti orkanske levantare iz 20. stoljeća oko 72 dana/god. U jesen i proljeće levantara na Kvarneru obično puše do tjedan dana, ali po zimi kad je i najčešća, na istočnom Kvarneru može potrajati kroz više tjedana: Rekorno produženi Šyũun-Levantâra iz 20. stoljeća je poznat iz žestoke zime u veljači 1956. godine, kada je oko Senja i na susjednom svjetioniku Prvić olujna do orkanska levantara uzastopno tutnjala kroz puna 3 tjedna. Za toplijih zima iz 1980tih godina je orkanska levantara na Kvarneru rjedje i kraće puhala, ali se zatim dosad opet obnovila pa su veće šijunske levantare nedavno bile npr. u veljači 2012, pa u prosincu 2012. i kraće krajem ožujka 2013.

Početni predznaci

Obična jadranska bura većinom započinje naglo-iznenada i mogući tipski predznaci su vidljivi tek dan prije ili najviše par dana ranije. Naprotiv se orkanski Šyuun-Levantara na Kvarneru razvija vrlo sporo i njegovi su slikoviti predznaci već vidljivi i do tjedan dana ranije pred početak samog orkana. To su zaredom ove vrjemenske pojave:

• 1. Najraniji mogući predznak i vjerojatni predhodnik nadolazka budućeg šijuna-levantare za nekih tjedan dana je čudna pojava u visini na nebu iznad Velebita izduženo-gomoljastih nizova svijetlih oblaka tipa Altocumulus castellanus, koji izgledaju poput čvorastih krakova neke goleme "hobotnice", što prividno iz ličkog zaledja od istoka visoko klize prama kvarnerskom nebu.

• 2. Već par dana prije početka orkana, noću se često od istoka iza velebitskog grebena vide uzastopni odsjevi dalekih munja (čak. lampâda) iza horizonta, a danju inače vedro nebo postaje sve mutnije mliječno-krem boje i ujedno se oko Sunca i Mjeseca optički stvaraju "svetačke" aureole (čak. kolumâre). Doduše, slični jednostavni polu-prsteni ponekad nastaju i uoči običnog juga, ali su tada jednostruki i samo svjetli, dok su pred levantarom te aureole češće višestruke poput Saturnovih prstenova i uzto su većinom šarene u duginim bojama.

• Dan-dva prije samog početka šijunske levantare, obično još započinje i predhodni suhi iztočnjak (E do ESE) na Kvarneru zvan "furjãn" ili južnije furjâl u Dalmaciji, kojega opis niže slijedi.

Istočnokvarnerski furjãn

Furjãn (furjâl ili oštrũn, talij. forian; kvarnerski fen ili velebitski fen) je osobiti područni vjetar sjeveroistočnog Jadrana tj. najviše na sjevernom Kvarneru i velebitskom primorju: Ovaj uglavnom puše u hladnije doba od jeseni do proljeća i većinom je istodoban s običnim pojačanim do olujnim jugom u Dalmaciji. To je po postanku vrlo sličan toplo-sušni vjetar kao i poznati alpski Föhn (Foehn) u Bavarskoj, pa i ovaj naš kvarnersko-velebitski fen isto uvjetuje slične pojave pojačanog topljenja snijega po Lici i Velebitu uz neugodno-sparno vrijeme. Ovdje ga tada čakavski nazivaju furjãn ili "oštrũn" (= talij. forian ili ostrone), dok se južnije uz obalu Dalmacie slično ali rjedje fensko jugo naziva furijâl.

Taj furjãn ili kvarnerski fen zapravo nastaje onda, kada jako jugo olujne snage iz Dalmacie prolazi kroz dinarske doline Butišnice i gornje Zrmanje u Ličku kotlinu, gdje se većinom oslobodi od popratne vlage kroz kiše ili snijeg na okolnim planinama. Zatim se isto ličko jugo na sjeverozapadu opet prebacuje iznad Gacke preko sjevernog Velebita i Senjskog Bila, pa se kao sušniji fenski istočnjak dinamički zagrijava spuštanjem na sjeverni Kvarner i Vinodolski kanal. Zbog umjerene snage većinom nema jači utjecaj na gradjevine ni raslinstvo, izim neposredno uz izložene obale gdje donosi umjerenu posolicu, jedino što je neugodan za ljude poput bavarskog fena. Taj kvarnerski fen je obično kratkotrajan od jednoga do par dana tj. puše dokle u Dalmaciji traje najjače olujno jugo.

Ovaj naš kvarnerski fen je po značajkama dijelom sličan buri (izim topline), jer kao padajući (katabatski) vjetar isto manjeviše puše izprekidano s uzastopnim rafalima, ali nije hladan poput bure nego više toplo-suh poput fena i uvijek puše od istoka (ESE do E), a ne od sjevera niti iz juga. Inače istodobno s jakim jugom ujesen i proljeće kod nas u kopnenom zaledju još nastaje i pravi dinarski fen (kao u Bavarskoj), osobito po Kordunu i Pounju npr. u dolinama Mrežnice, Korane i gornje Une do Bihaća, a za jačega olujnog juga na Jadranu taj naš kopneni fen kao toplo-suha "jugovina" dalje puše sve do Zagreba. Uskoro nakon te jače 'jugovine' i u kopnenom zaledju srednje Hrvatske obično uslijedi hladniji "sjevernjâk" tj. jači sjeveroistočnjak nalik buri, dok istodobno pod Velebitom na Kvarneru već harači šijunska levantâra.

Levantâra u punoj snagi

Izravni predznak za sam početak šijunske levantâre je tek donekle sličan kao i za cikonsku buru (škura-bura), ali uz više razlika.

• a) Neposredno pred buru duž velebitskog grebena kao kondenzacijski oblak nalegne tzv. oblačna "kapa" koja je pri pogledu iz Kvarnera svjetle boje, tanja je od samog Velebita, ozgora manjeviše ravna i obično polagano klizi od sjevera na jugoistok. Naprotiv je pred levantaru ta velebitska kapa vidljivo drugačija.

• b) Neposredno uoči levantâre uz još lagani istočnjak, ta oblačna kapa iznad Velebita i dalje uporno raste, pa je na početku orkana gledana s Kvarnera već podjednako debela kao cijela planina ispod nje ili kasnije bude još deblja.

• c) Pred levantaru ta debela oblačna kapa ne kliže od sjevera, nego naprotiv juri obratno sve većom prividnom brzinom od jugoistoka na sjever.

• d) Gornji rub te goleme jureće kapetine na Velebitu pred orkan nije više ravan, nego je redovno gore nepravilno-raztrgan sa stršećim protuberancama, što često izgledaju kao pijetlova kresta ili zmajska ledja.

• e) Dok je pri buri izim šuštanja vjetra ta velebitska kapa inače nečujna, uoči orkanske levantare iz goleme jureće kape često odzvanja jeka uzastopnih gromova, dok se noću pred levantaru vidi uzastopno sijevanje niza munja iz te velebitske kape, koje postaje sve brže i jače pa konačno svjetluca poput golemog neonskog svjetla ili polarne aurore uzduž nad planinom.

Popratne pojave

Dakle, ako pri pogledu s Kvarnera, ta mračna kapa juri obratno duž Velebita velikom brzinom od jugoistoka na sjeverozapad i podjednaka je ili veće debljine od samog Velebita ispod nje, a na gornjem rubu je još grubo pilasto nazubljena dok iz nje sijeva niz munja i odjek gromova – tada treba izravno očekivati početak najstrašnijega kvarnerskog orkana “šijun-levantara”: ogromne snage i preko 12 Beauforta (sionšyûn) uz orkansku tutnjavu (urýn) i velike valove (kulapýna) koji skaču preko rtova i školjeva (valomèt), dok oluja s mora poteže uvis visoke zavjese pjene (slapi).

Levantaru zimi prate grmljavinske sniježne mećave (šnigòvina) i zaledjeno more na obali (baršýna), ili u toplije doba tuča (soldãn) uz koju slijedi najjača posolica preko otočnih vrhova Raba (408 m) i Krka (475 m) pa su vršno tlo i grmlje potom svilasto-bijeli od soli. Pri levantari je nebo većinom sivo-oblačno, osim vedre stojne rupe (Šyûnske-oký) oko Senjskih Vrata (Jurjevo-Baška-Lopar). Dakle su glavne popratne pojave uz Šyũun-Levantâra sliedeće:

• a) Strahoviti vjetar super-orkanske snage, čakav. sion-šiûn (= "puni-orkan") uz stalno puhanje bez prekidnih rafala,- ali je promjenjivo-vrtložnog smjera od NNE do SE.
• b) Dok se kod obične bure samo čuje šuštanje i fijuk vjetra, pri levantari većinom zvučno odjekuje zaglušna tutnjava orkana poput nekih golemih orgulja: čak. urýn.
• c) Na moru tada narastu golemi valovi koji nisu u uzastopno-izduženim nizovima kao pri običnoj buri ili jugu, nego nastaju mrežasto-pramidalni valovi čakav. kulapýne, koji u Senjskim vratima izmedju Krka i Raba mogu narasti do 6m visine.
• d) Uzastopnom mlatnjavom tih kulapýna na kamenim obalama se uzvitlaju redovi morskih vodoskoka: čakav. valomèt, koji se kao slapovi prelijevaju preko svjetionika i inih obalnih kuća.
• e) Pri zimskoj levantari od studenog do ožujka su česte na obali i otocima kvarnerske sniježne mećave: čak. šnigòvina.
• g) Za najjačih zima uz levantaru zbog jačeg mraza se od Senja preko Prvića do Baške i Jurjeva povremeno zaledjuje more duž obala s obalnim ledom: čakav. baršýna (od perz. barš i indoved. barsa).
• h) Pri levantari je kvarnersko nebo većinom tamno-oblačno i olovno-sivo, a jedino u trokutu Senj-Jurjevo-Baška nastaje vedro "orkansko oko" ili čakav. Šyûnske-oký: Tuda velikom brzinom kao mlažnjaci nebom jurišaju krpasti oblačići (šparnàći) od istoka na zapad, pa tada na Prviću i Golom otoku bliješti sunce dok je naokolo ini Kvarner u polumraku.

Pri kraju svog razvitka, orkanski Šyuun-levantâra na Kvarneru najčešće postupno oslabi u običnu olujnu buru, pa tada od istoka skreće na sjeveroistok, snaga joj opadne ispod desetak Beauforta, počinje puhati izprekidano u rafalima i nebo se istodobno uglavnom razvedri, pa konačno sve završi kao umjereni burýn (od rusko-mongol. burán, venet. borina), koji većinom prestane jednog popodneva.

Sinoptika i ekologia

Šijun-levantara (grč. typhôn, perz. Firtune) je na sjeveroistočnom Jadranu najjači i najhladniji, olujni do orkanski vjetar, uglavnom iz istočnog smjera. Za razliku od većine inih jadranskih vjetrova kojih su uzroci lokalnog ili užega regionalnog podrijetla, uzročnici stvaranja levantare obuhvaćaju daleko veća prostranstva Sredozemlja i Europe. Levantara je po postanku ustvari jadranski zimski monsun tj. najzapadniji odvojak niza kontinentskih zimskih monsuna, koji oko Eurazije u hladno doba godine pušu iz unutarnjosti prama obalama. Levantara se razvija kada nad zapadnim Sibirom i istočnom Europom leži snažna i prostrana Sibirska anticiklona, dok je istodobno nad Sredozemljem velika zimska depresia (primarna ciklona) ili barem od zapada s Atlantika preko Sredozemlja prolaze nizovi manjih sekundarnih ciklona.

Pritom se od Karpata preko Panonie, Dinarida, Jadrana i Italie sve do Tirenskih otoka razvije prostrani barički gradient, kojim se na tom prostranstvu potiskuju ogromne zračne mase od istoka i sjeveroistoka na zapad i jugozapad pa tada zapušu hladni kontinentski vjetrovi od Magjarske pa sve do Korzike i Sardinie. Pri njihovom prielazu preko gorskih lanaca na primorskim Dinaridima, oni se još i dodatno pojačavaju i ubrzavaju kao i bura termičkim gradientom kopno-more i reljefnim katabatskim učinkom, pa u međudjelovanju svih tih čimbenika na sjeveroistočnom Jadranu tada nastaju strahoviti orkanski vjetrovi uglavnom iz iztočnog smjera. Iako umjereni i kratkotrajni istočni vjetrovi pod nazivom "levanat" u hladnija godišnja doba povremeno nastaju diljem Jadrana, središte tipske, najjače i dugotrajne levantare je nad sjeveroistočnim Jadranom i to posebno nad Kvarnerićom i Velebitskim kanalom.

Zagrebačka 'bura'

Za razliku od obične bure koja jedva doseže oslabljena do vanjskih otoka i u zaledju do Like i Hercegovine, pojačano strujanje pri levantari zahvaća daleko veća prostranstva srednjeg Sredozemlja i jugoistočne Europe. Kada zimi na Jadranu zapuše olujna do orkanska levantara, istodobno u istočnoj Panoniji i Vojvodini još puše jaka košava, a razmjerno jaki i hladni sjeveroistočnjak sličan buri tada zapuše i u kopnenom zaledju srednje i sjeverne Hrvatske, npr. na Maloj Kapeli, pa slunjskoj Ljubčagori, na grebenima Kalnika, Ivanščice, istočnoj Medvednici (Lipa-Pečovje), itd. Naprotiv pri običnoj tipskoj buri na Jadranu, u dubljem zaledju srednje Hrvatske npr. oko Zagreba obično nema jačeg vjetra nego je češće prohladno maglovito vrijeme, - ali ako je na Kvarneru istočna šijunska levantara, tad i kod Zagreba osobito na Medvednici zapuše jaki do olujni sjeveroistočnjak bez magle.

Tako je istodobno s orkanskom levantarom na Velebitu i Kvarneru dne 10.2.1982., takodjer i uz istočnu Medvednicu kod Zagreba puhao udarno-olujni sjeveroistočnjak do 24 m/sec (= 11 Bf) tzv. zagrebačka 'bura' ili domaće-kajkavski "zagrebéčki severnjâk", a sjevernije uz Ivanščicu je tada lokalni zimski orkan prelazio i 12 Beauforta (POJE 1984). Noviji takvi slučajevi rafalne "zagrebačke bure" pri levantari na Jadranu su takodjer bili npr. dne 30.3.1995. (do 23 m/s) i 6.11.1995., pa još zadnji u veljači 2012. Pri toj 'zagrebačkoj buri' se na vršni greben Medvednice obično nalegne kondenzacijska stojna 'kapa' slično poput bure na primorskom gorju, dok na istočnoj Medvednici i osobito uz vrh Lipa tada puše olujni udarni sjeveroistočnjak istodoban s kvarnerskom levantarom. Ovo su iz dugog iskustva već praktično primjenili i domaći starosjedioci iz prigradskog sela Planina, koji su tu podigli 2 privatne vjetrenjače tj. manje vjetroelektrane.

Periodičnost i trajanje

Levantara je uglavnom zimski istočni vjetar koji u tipskom obliku i punom jakosti najčešće počinje puhati na sjeveroistočnom Jadranu od kraja studenog (ili rjedje od sredine listopada), a najveću učestalost i maksimalnu orkansku jakost ima u siječnju i veljači, dok je posljednja izrazita levantara najčešće početkom travnja pa prosječna sezona njezina vjerojatnog puhanja traje oko 4 do 5 mjeseci. Samo u iznimno olujnim i hladnim godinama, najranija levantara oko Senja ponekad zapuše već početkom rujna, a najzadnja se može pojaviti i do kraja svibnja. Sredinom 20. stoljeća prosječna učestalost levantare nad Velebitskim kanalom kod Senja je bila oko 72 dana/god. (Zbog bliskog smjera bure NE-ENE, ovdje je otežano razlikovanje olujne levantare).

Levantara je na smjeni 20/21. stoljeća privremeno postala nešto rjedja, ali je odnedavna u zadnjih par godina sad opet sve češća i jača kao u ranijemu 20. stoljeću. Levantara je u pravilu dugotrajan vjetar obično od tjedan do desetak dana, a samo u proljeće i jesen je kraća tek par dana. Medju svima poznatim orkanima i tajfunima, naš je Šijun-levantara (nakon antarktičke bure) razmjerno najdugotrajniji orkanski vjetar na Zemlji, pa zato ima i najdrastičniji ukupni učinak u područnoj vegetaciji.

Dinamika, razvoj, jakost

Tipična žestoka levantara ima razmjerno stabilan istočni smjer od ENE-ESE. Od prave bure koja počinje naglo, levantara se razlikuje blažgim sporim početkom, jer započinje tek kao umjereni vjetrić koji postupno raste kroz više dana sve do konačnočnoga strahovitog orkana, čakav. siôn-šiûn. Najmanja jakost tipične levantare je većinom iznad 15 m/sec (7 Bf), a nerijedko prelazi i 30 m/s (11 Bf), i ponekad maksimalna jakost doseže čak oko 56 m/s (16 Bf ili blizu 200 km/h). Za razliku od obične bure koja redovito puše s brzim rafalnim udarima (refuli), pri levantari postoji sporije valovito osciliranje jakosti s izmjenom blažih medjudoba samo olujne jakosti (7-11 Bf) i uzastopnih višeminutnih vihora iznad 12 Bf koji iz daljine nailaze uz zaglušnu orkansku tutnjavu tzv. "urýn".

Pred pojavu levantare, normalni tlak zraka počinje sporo padati kao uoči juga, a noću se iza istočnog horizonta vide odsjaji sijevanja dalekih munja, što upućuje kako ne nailazi jugo nego ini olujni istočnjak. Zatim se danju iznad priobalnih planina razviju najprije sjajnobijeli lećasti oblaci poput "letećih tanjura" (Altocumulus lenticularis) pa za njima slijede dugački vretenasti nizovi bijelih gomoljastih oblaka (Ac. castellanus), a suhi vjetar dalje zakreće u smjeru sata uz umjereno pojačanje. Zatim se nebo prvo zamuti, pa naoblači jednoliko-sivim oblačnim slojem, a vjetar se i dalje postupno pojačava do olujne jakosti uz skretanje u istočni smjer (E do ESE). Onda na grebenu Velebita nalegne niz grudastih olovnotamnih oblaka iz kojih odjekuje potmula grmljavina i sijevanje (tzv. "lampâda"), a debljina oblaka nad Velebitom sve više raste uvis i ujedno oni sve brže jure duž velebitskog grebena od jugoistoka na sjever, a iz njihova tjemena i podnožja se pružaju oblačni jezici (protuberance) koji se odkidaju kao crni krpasti oblaci i stjrelovitom brzinom jure na zapad. Kada ta debela oblačna kapa iznad Velebita već dostigne ili nadvisi dvostruku visinu gorskog grebena i iz nje odjekuje neprekidna grmljavina uzastopnih i istodobnih munja, tada se duž Velebitskog kanala od Vrbnika preko Senjskog arhipelaga do Lopara konačno oblikuje vrtložni kovitlac tzv. "fortunâda", kao sjajnobijeli oblak poput izdužene kobasice nad otocima. Sada Šijun-levantara dostiže svoju najveću jakost, pa u valovitim nizovima zaredom nadolaze orkanski udari ili "vihýre", a olujnim zrakom najprije prelijeće granje i odkinuti crijepovi, pa zatim još prozorska krila i dimnjaci i konačno se zrakom kovitlaju cijela krovišta, stabla i sl. Istodobno pri porastu jakosti počinje kišica koja zatim prelazi u pljusak s tučom pa slijedi susnježica i konačno (ako je zima) sve to završava kao grmljavinska sniježna mećava tzv "šnigòvina". Tada pod uzastopnim udarima orkanskog "šijuna" debele zidine kamenih kuća podrhtavaju kao od uzastopnih podzemnih potresa, dok zaglušno zavijanje orkana (poput sirene za uzbunu) već zaglušuje blažu tutnjavu uzastopnih gromova. Nekon par dana takvog haranja "fortunâde" i "šijûna", tlak zraka se pomalo diže, a vjetar opet skreće na sjeveroistočnjak tj. u normalnu olujnu buru uz razvedravanje, zračnu sušu i jaku bijelu posolicu, što potraje još kojih tjedan dana. Nakon toga se vjetar smiruje ili u slučaju nadolaska nove zapadne ciklone u nizu nad Sredozemljem, ova bura iznova zakreće na istok u orkansku levantaru i sve se to ponavlja kao i ranije, što je česti slučaj u siječnju ili veljači nad Velebitsskim kanalom.

Tlak, hladnoća, oborine

U odnosu na ine umjerene jadranske vjetrove, levantara ima na čovjeka i vegetaciu niz posebnih ekoloških učinaka, posebno kroz veliku mehaničku snagu, pa baričko usisavanje šijuna, ter hladnoću, mrazove, sniježne nanose na obali i otocima uz povremeno zaledjivanje mora. Izim same mehaničke sile zbog velike brzine i dugotrajna olujnog vjetra, Šijun-levantara ima još dodatnu fizičku jakost zbog baričkog usisavanja uzastopnih orkanskih vihyra, po čemu je donekle slična prolazu nizova mnogobrojnih tornada. Naime pri svim drugim našim vjetrovima zračni tlak se razmjerno sporo mijenja, dok naprotiv pri levantari on brzo i uzastopno oscilira u višeminutnim valovima za 1-3 mm Hg: pred nadolazak orkanskog šijuna tlak na barometru brzo skače pa nakon njega opet izmedju dva šijuna pada i to se tako uzastopce ponavlja satima pa čak i par dana. Zato ovi orkanski šijuni imaju usisnu baričku silu kojom čupaju i kovitlaju cijela stabla, pa razvaljuju i odnose prozore, vrata, krovišta i sl.

Drugi izraziti ekološki učinak levantare je redovita popratna hladnoća sa čestim i ponekad jakim obalnim mrazovima, npr. kod Senja i do -18,5C (GOLDBERG 1940, 1943, STIPANIČIĆ 1955), a na otoku Krku do -16C. Pri takvim mrazovima se i morski valovi rasprskavanjem na obali brzo zaledjuju, pa duž tih olujnih obala na udaru levantare zimi povremeno nastaju naslage obalnih ledenjaka debljine po 1m - 2m najviše oko Senja, Baške i na manjim otocima Senjskog arhipelaga, kada ovaj dio Velebitskog kanala poprima izgled ledeno-sniježnih baltičkih obala (usp. GOLDBERG 1943, STIPANIČIĆ 1953, 1956, LUKŠIĆ 1975, LOVRIĆ 1972, 1984.).

Za razliku od sušne bure, za levantaru je značajna bar umjerena zračna vlaga slična sezonskom prosjeku, koja je najniža pri početku i svršetku oluje, a razmjerno povišena na orkanskom vrhuncu kada su česte oborine. Pri umjerenoj jesenskoj ili proljetnoj levantari je moguča krupa ili susnježica (često obje zaredom), a uz jaku zimsku levantaru su česte grmljavinske sniježne mećave na obali i otocima, što uvjetuje na vrhovima Krka i Parvića obrast subalpskih rudina osobito na Obzovoj gori na Krku. Iako je zrak pri levantari vlažniji nego za prave bure, njezina je mokra posolica takodjer jaka, jer orkanski vjetar i usisna jakost šijuna dižu i odnose iznad olujnog valovlja (kulapýne) čitave zavjese i slapove morske vode. Tako za najjače orkanske levantare zapravo i nestaje jasna granica mora i atmosfere, jer se tada nad morem kovitla polutekuća-poluplinovita mješavina vode, soli i zraka debljine i do desetak metara, a pojedini uzkovitlani morski mlazovi (čak. valomèti) na obalnim stijenama izlijeću i do 90m uvis. Zato u tom presoljenom pojasu nad orkanskim obalama Senjskog otočja (posebno Prvić i Goli), izraziti obalni halofiti kao Arthrocnemum, Suaeda, Ulva, Enteromorpha i sl., mjestimice rastu i do 70m visine.

Pri jakoj posolici oblačne levantare takodjer još naglo raste elektroprovodost zasoljene atmosfere, što uvjetuje iz oblaka istodobno masovno sijevanje mnogobrojnih munja na sve strane oko Baške do Lopara, gdje su zato po otočnim grebenima i padinama česta gromom raskoljena i spaljena stabla i grmovi.

Biljno-ekološki učinak

Kako je levantara razmjerno rjedji vjetar i većinom ograničena na Velebit i Kvarnerić, to su i njezini učinci u vegetaciji uglavnom ograničeni na to olujno područje. Zato je manji broj posebnih najotpornijih vrsta ograničen samo na ovo olujno područje levantare, dok je većina inih poluotpornih vrsta podjednako proširena i drugdje na običnim vjetrometinama uz istočni Jadran s tipskom burom.

Specializirane najotpornije vrste koje su uglavnom ograničene na najjača orkanska burišta, većinom su srodnici sličnih koje rastu na višim grebenima Dinarida ili uz more na sjevernijim europskim obalama. Takvi su na olujnim obalama oko Senja i susjednih otoka osobito Allium polycormium, Asperula rigens (A. tenera), Anthyllis tournefortii, Centaurea liburnica (C. troglodytes), Drypis X degeniana (D. spinosa X jacquiniana), Erythraea meyeri, Limonium liburnicum, Fritillaria orientalis (F. montana), Sedum ruprechtii i dr. U fauni najizloženijih olujnih burišta na udaru levantare su posebno značajne sjeverne ptice Eremophila alpestris, Oceanodroma leucorrhoa i Fratercula arctica meridionalis.

Ini slični vjetrovi

Hladno-vlažni i žestoki orkanski vjetrovi poput naše levantare, u svijetu su razmjerno rjedja pojava i uglavnom ograničeni na hladna okopolarna područja, dok su topli tropski orkani ekološki bitno drugačiji. Izvan Jadrana je na zapadnom Sredozemlju poznat olujni iztočnjak "Levantades", koji najviše puše u Kataloniji gedje je to najjači obalni vjetar, a po nazivu i razvojnim uvjetima je jako sličan našoj kvarnerskoj levantari. Takodjer su u zapadnom Sibiru razmjerno slične, olujne sniježne mećave od sjeveroistoka tzv. "burani" i u srednjoj Aziji do Kazahstana sličan jaki vjetar "Karaburan", a u Iranu olujni jugoistočnjak "Siuni", pa u istočnoj Turskoj i Kurdistanu olujni hladni istočnjak Bureš. Olujni zimski sjeverozapadnjak "Blizzard" u SAD je takodjer često praćen grmljavinskim sniježnim mećavama, a na južnoj obali Aljaske je dijelom sličan hladni ledenjački sjeveroistočnjak "taku".

Na jugoistoku Australie, u Tasmaniji i Novom Zelandu je još donekle sličan hladni i olujni južnjak "South Buster". U hladnoj argentinskoj Patagoniji je levantari vrlo sličan olujni ledeni jugozapadnjak "Turbonada", takodjer zimi praćen grmljavinskim snježnim mećavama, a na krajnjem jugu u Ognjenoj Zemlji žestoko puše dugotrajni i hladno-snježni zapadnjak, tzv. "Cape Horners" vrlo opasan za brodove. Na južnijemu polarnom poluotoku Grahamova Zemlja još jače puše iz ledenog Antarktika super-orkanski glacialni jugoistočnjak (antartička buretina) nalik našoj levantari ali je puno jači i dugotrajniji, što je jedan od najjačih orkana na Zemlji pa dostiže ogromne brzine i preko 70 m/s (= 18 Bf) i traje mnogo duže od tropskih orkana kao najdugotrajnija oluja na Zemlji.

Razlike od tropskih ciklona

Hladna orkanska levantara se po postanku, dinamici i ekološkom učinku jasno razlikuje od tropskih ciklona, hurricana i tajfuna. Oni se prvenstveno razvijaju u području tropskih oceana, gdje se brzo pomiču najčešće spram zapada. Zato oni na istom mjestu djeluju mnogo kraće od naše levantare i rjedje se tamo iznova ponavljaju, tek svakih nekoliko godina ili nakon više desetljeća. Stoga ovi u tropima uzrokuju tek povremena jaka razaranja, ali ondje ne djeluju toliko često niti dugotrajno kao naša levantara na Kvarneru. Osim toga, ovi tropski orkani vrtložno pušu oko okomite osovine (tzv. "oko orkana"), čime je uvjetovano njihovo ograničeno prostranstvo, pa brzo pomicanje i kratkotrajnost djelovanja. Naprotiv za levantaru i slične stacionarne hladne orkane, značajno je veće prostranstvo istodobnog puhanja uz trajnije djelovanje kroz niz dana na istom području. Zbog toga ovi hladni orkani poput levantare imaju na područnu vegetaciju mnogo trajniji i dalekosežni učinak, negoli povremeni kratkotrajni vjetrolomi šuma pri tropskim orkanima. U tropima najveću učestalost imaju filipinski tajfuni do 24 d./god. što je ipak triput rjedje od kvarnerske levantare.

Učinak na naselja i bilje

Praktični učinci šijunske levantare su dijelom slični kao i od olujne bure, ali su zbog veće snage, dužeg trajanja i jače hladnoće izrazitiji i opasniji. Tako u području uzastopnih orkanskih pustošenja ledene levantare većinom ne uspijevaju mediteranske voćke, pa se tu uglavnom ne uzgajaju masline ni ino južno subtropsko voće, kao niti većina južnih egzota i palmi izim kržljavog Trachycarpus fortunei (koji dobro raste npr. i oko Zagreba). Zato od voća u području levantare bolje rode tek otporne polu-južne voćke kao murve (dud), smokve i stara-domaća vinova loza (ne američka).

Od egzota su tu najprikladniji poluotporni sukulenti kao neke opuncije i Yucca-vrste, dok čak obična Agave americana tu povremeno nastrada i promrzne. Takodjer i u prirodnoj vegetaciji samoniklih šikara na području levantare izostaje neko polusredozemno drveće inače opće-prošireno duž istočnojadranskog primorja, kao bjelograb (Carpinus orientalis) i makljen (Acer monspessulanum) što ne podnose ledeno-orkansku levantaru koja ih uništava. Naprotiv su na području levantare obilno proširene sve do morske obale neke odpornije brdske vrste kao crnograb (Ostrya), pa niže zeljaste Minuartia capillacea, Sesleria tenuifolia i ine odporne visinske iz hladnijeg dinarskog gorja.

Nadalje u područnim naseljima na sjeveroistoku Kvarnera šijunska levantara stvara velike štete, pa na betonskim novogradnjama obično probija i razvaljuje staklene prozore bez zaštitnih "škura", a ponekad čupa i cijela vrata. Ine su štete npr. savijanje svjetlosnih kandelabra, pa trganje i odnos dimnjaka i ponekad čupanje cijelih krovišta, pa su tu bolje betonske terase. Zato su tradicijske kamene kuće u području levantare gradjene na poseban način: Spram olujnog iztoka obično imaju samo ravne kamene zidine posve bez prozora, ili su ovi manji i zatvoreni punim drvenim 'škurama', dok su svi ini prozori, balkoni i vrata tu uglavnom usmjereni na najmanje olujne zapadne zidove. Takodjer im je i krov većinom jednosmjeran tj. počinje s kamenom zidinom od istoka i koso se spušta većinom prama zavjetrinskom zapadu.

Literatura

• Lovrić A. Ž., 1980: Bura i slični vjetrovi Jadrana. Šumarska enciklopedija, (2. izd.), 1: 225-228, Leksikografski zavod, Zagreb.
• Lovrić A. Ž., Lovrić M. 1984a: Morpho-anatomical syndroms in phyto-indicators of extreme stormy habitats of East Adriatic. Tasks for Vegetation Science (W. Junk, The Hague), 13: 41-49.
• Lovrić A. Ž., Rac M., 1988a: Botanical peculiarities of stormy mounts in NE. Adriatic islands. Rapp. Proc. CIESM (Monaco), ser. Isles, 31 (2): II6/125.
• Lovrić A. Ž. 1995: Taksonomske i biocenološke osobitosti olujnih obala i primorskih vrhova duž Taurodinarskog velekrasa. D. Sc. Thesis, 462 p. Sveučilište u Zagrebu.
• Makjanić B. 1966: Prilog poznavanju klime grada Senja. Pomorski zbornik 4: 603-624.
• Morton F. 1927: Einfluss des Windes über das Pflanzenkleid Istriens und Dalmatiens. Botanikai Közlemenyek Budapest, 143: 1-34.
• Rogić V. 1957-1958: Velebitska primorska padina, I-II. Geogr. Glasn. 19: 61-102, 20: 53-115.

Poveznice

• Senj (Senia)
• Senjska bura
• Baška na Krku
• Čakavsko vrimeslovje
• Tramuntana (sjeverac)
• Velebitski kanal i obala
• Rezervat Senjsko otočje

Reference

Adapted and elaborated by GNU license from Wikislavia and Wikinfo.