Vilica (Ilica), 1.654m
Vilica / Ilica 1.654m ili sjeverna Dinara (sjeverniji niži ogranak Dinare u zapadnoj Bosni): - Vilica (= izvorno hrvatsko-ikavski), jugosrb. Ilica, njem. Wilitza, magjar. Ujilica, klasično-latin. Mons Ludrum. Ovo je sjevernija gora u pograničnom lancu Dinara-Kamešnica, koja se uzdiže uz tromedju iztočne Like, sjeverne Dalmacie i zapadne Bosne. Zapadnim podnožjem Vilice kroz kanjon Butišnice ide bivša željeznička pruga Bihać-Knin (stradala u nedavnom ratu), a na jugoiztoku sedlom izmedju Vilice i Dinare vodi brdska cesta Knin-Bosanski Petrovac.
Sadržaj
Gorje Vilica-Dinara-Kamešnica
Prostrani gorski lanac Vilica-Dinara-Kamešnica je nakon Velebita (145 km), drugo najduže gorje medju Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoiztok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Une i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Ovaj gorski lanac je uglavnom izgradjen od tipskoga karbonatnog krasa i zato je postao središnjim prototipom, po kojemu je u zemljopisu i geologiji prozvan cijeli Dinarski gorski sustav (Dinaridi) uzduž istočnog Jadrana od Slovenije do Albanije.
U tomu dugom razponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: najsjevernija planina Vilica (1.654 m) do ceste Knin-Grahovo, pa uža planina Dinara (1.832 m) do kotline Uništa i sedla Privija, srednji najveći i najviši greben Troglava (1.912 m) do sedla Vaganj-Prolog, pa istočnije planina Kamešnica (1.856 m) i još jugoiztočno od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1.285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.
Granična gora Vilica, 1654m
Vilica je krajnji sjeverniji gorski ogranak u planinskom lancu Dinare, koji se u dužini oko 15 km pruža meridianskim smjerom sjever-jug uz tromedju Like, Dalmacije i Bosne, gdje je paralelan sa zapadnijim Poštakom (1.446 m). Važnija su naselja oko gorskog podnožja Vilice: na jugozapadu Golubić, na zapadu Tiškovac, na sjeveru lička Kaldrma i na iztoku bosansko Grahovo.
Na jugozapadu je Vilica omedjena dubokim kanjonom rijeke Butišnice (najsjeverniji pritok Krke) i na sjeveru dolinom Krčke rijeke, najjužnijeg izvorišnog pritoka Une, a na jugoistoku je odvojena od glavne Dinare cestom Knin-Grahovo na sedlu Derala (965 m). Slično kao drugdje duž lanca Dinara-Kamešnica, i ovdje je viši vršni greben Vilice s glavnim vrhovima većinom na bosanskoj strani granice, dok su na dalmatinskoj strani u Hrvatskoj jugozapadne padine nad cestom Strmica-Tiškovac s našim graničnim vrhom Kuk, 1.130m.
Najviši glavni vrhunac Vilice je Veliki vrh 1654m do kojega je najlakši pristup od istoka kroz dolinu Uvale, makadamskom šumskom cestom (okolo je minirano !) preko sela Resanovci kod Grahova. Od jugozapada iz Dalmacije je moguće doći pješice, pastirsko-planinarskom stazom kroz kamenu jarugu Duboka draga iz Tiškovca preko zaselka Ševe i Zakošane (isto je minirano). Ini viši vrhovi Vilice još su južniji Bursać 1.571m, pa Jarića vrh 1.604m, Veliki vrh 1.567m, Gola Glava 1.556m, Cremušnjak 1.542m, Vela Listanja 1.501m, Sokolova Greda 1.492m i ostali niži ispod 1400m.
Priroda i biljni pokrov
Greben Vilice je pretežno izgradjen od mezozojskih dolomita, a zbog najsjevernijeg položaja u lancu Dinare uz Liku je ovdje podneblje vlažnije i dielom jače kontinentalno. Taj sjeveni ogranak Dinare je najbolje pošumljen u okviru cieloga dinarskog lanca, pa je njezin gornji greben pretežno još obrastao gustima miešanim šumama bukve s jelom (Abieti-Fagetum ampl.).
Na nižima i blaže položenim iztočnim padinama u Bosni su bjelogorične bukove šume i pri podnožju prama Grahovu većinom hrastove šume cera. Najstrmije zapadne padine uz dolomitni kanjon Butišnice su slične kao na zapadnijem Poštaku i većinom su pod borovim šumama (Pinus nigra), ter pod prostranim siparištima i dolomitnim stienama s bogatom florom dinarskih endema i relikata: Ostrya, Moltkia, Edraianthus, Daphne cneorum, itd.
Literatura
- Filipović, S. 1938: Dinarske planine, paša i mljekarstvo. Gospodarski kalendar, Zagreb.
- Horvat, I. 1931: Dinarske planine. Hrvatski planinar 27: 332-337 + karte, Zagreb.
- Horvat, I. 1934: Istraživanje vegetacije na Dinarskim planinama. Ljetopis JAZU 44: 122-130, Zagreb.
- Poljak, Ž. 1956: Ilica planina i Babića jezero. Naše planine 8: 9, Zagreb.
Poveznice
Reference
A condensed digest by GNU license, mostly from Wikinfo and former WikiSlavia.
