Zavelin, 1.346 m

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Zavelin-planina, 1.346 m (pogranično gorje izmedju Imotskoga i Duvanjskog polja): - Jugo-bosanski Zavelim, ili hrvatsko-ikavski Zavelin (s dalmatinske strane) je osrednje kraško gorje na hercegovačkoj granici pokraj dalmatinske Zagore zapadno od dolnje Neretve, izmedju Imotskoga i Duvanjskog polja.

Zbog jugo-ideološke nepodobnosti ovdašnjega tvrdo-hrvatskog pučanstva pod Jugoslaviom, to inače zanimljivo i slikovito gorje Zavelin je kroz 20. stoljeće sve donadavna uglavnom bilo zanemareno i prešućeno. Zato se tek nedavno pojavljuju malobrojni i riedki kraći opisi Zavelina, pa je ovo sada na medjumrežju zamalo prvi sažeti stručno-zemljopisni prikaz toga 'društveno-nepoželjnog' gorja.

Poviest i naselja

Ime (oronim) gorja Zavelin je najranije poznato već od klasične antike kao latinski Mons Ulcirus, a slavensko Zavelin zabilježeno je tek od 17. stoljeća. U samom gorju su važnija hercegovačka naselja Zavelim, Vira i Vinica. U ranijim stoljećima su u doba Turaka na Zavelinu često boravili hercegovački hajduci, dok je potom u doba jugo-komunizma ovdje bila i Bugojanska grupa u sukobima s UDBom.

Današnja granica izmedju Hercegovine i Dalmacije na jugozapadnoj padini Zavelina uglavnom je ostatak ranijeg razgraničenja (linija Mocenigo) izmedju Turske i Venecije pred više stoljeća,- slično kao na susjednoj Dinari i Kamešnici gdje su najviši vrhovi većinom ostali na bosanskoj strani granice. Tu zapadni niži ogranci Zavelina dosežu do Aržana, dok je na njegovu južnom podnožju kao najveće susjedno naselje grad Imotski.

Gorski reljef

Kraški greben Zavelina je prirodna gorska bariera izmedju Duvanjskoga i Imotskog polja. Zavelin se zapadnije nastavlja na goru Tovarnicu (1.285 m) u dalmatinskoj Zagori, a jugoiztočno se nadovezuje u niža brda Trtla (689 m) spram Neretve.

Po visini je to tek osrednji izdvojeni masiv okružen inim višim planinama, kojemu su u susjedstvu na sjeverozapadu uzdiže puno viša Kamešnica (1.849 m), pa na sjeveroiztoku još viša Vran-planina (2.074 m), a na iztoku najviša Čvrsnica (2.228 m) i na jugoiztoku Čabulja (1.780 m), ter na jugu obalno Biokovo (1.762 m) u Dalmaciji.

Zavelin je tipično kraško gorje izgradjeno od propusnih karbonatnih stijena, izbrazdanih brojnim škrapama. Na južnom podnožju Zavelina je špilja Bilobrka, iz koje zimi iztječe vodena bujica. Na jugu iz Zavelina izvire i kanjonska Ričina, koja je početni ponornički krak Neretvinog pritoka Tihaljina-Trebižat.

Najviši greben Zavelina s glavnim vrhovima iznad 1.000m uzdiže se preko granice u zapadnoj Hercegovini. Najviši vrh na Zavelinu je Kolakovac (1.347 m), a ini viši vrhovi oko ovoga još su: Jaram (1.280m), Mošnjača (1.190 m), Kličinovac (1.168 m), Debelo brdo (1.140 m), Livački brig (1.044m) i ini niži od 1.000m.

Podneblje i zonacija

Zavelin-vrh.jpg

Zavelin uglavnom leži u polusredozemnom pojasu (submediteran), pa većinom ima dosta slično podneblje, visinsku zonaciju i biljni pokrov (vegetaciju) kao ino bliže i osrednje zapadno gorje u dalmatinskoj Zagori: Matokit-Šibanik (1.314 m), Tovarnica (1.285 m) i Svilaja (1.508 m).

Biljni pokrov

Tvrdolisne sredozemne šumice kao na dalmatinskoj obali, uglavnom ne dosežu niti do južnog podnožja Zavelina (izim vrlo oskudno uz Imotska jezera). Na većini podnožja oko Zavelina rastu uobičajene listopadne šikare i šumice bjelograba (Carpinetum orientalis ampl.), a na jugozapadnom podnožju uz dalmatinsko-hercegovačku granicu ima i viših šuma hrasta sladuna (Petterio-Quercetum confertae P.Fuk.) bogatijih vrstama i endemskim biljem.

Za razliku od nižih okolnih brežuljaka bez osobitosti poput dalmatinske Zagore, na višemu gorskom grebenu Zavelina nalaze se takodjer ini visinski pojasi brdske i gorske vegetacie. Iznad nekih 600/700m, tu već počinju drugačije visinske šumice crnograba (Ostryo-Quercetum pubescentis Ht.& Hić.) i mozaično degradaciom nastali brdski pašnjaci vriska (Satureion subspicatae Ht.).

Dalje na višemu gornjem grebenu s povremenim snijegom i zimskim mrazom, iznad nekih 1.000m do najviših vrhova nalaze se bukove šume (Seslerio-Fagetum Ht.), ter u višim klancima i ponikvama još vlažnije šume bukve s javorima (Aceri obtusati-Fagetum P.Fuk.), a na degradiranim plohama vrhova i grebena rastu niže gorske šikare (Cotino-Cotoneastrion P.Fuk.).

Glavna literatura

  • Snježana Musa, 2005: Strukturno-geomorfološke odlike gorskog hrpta Zavelim u vanjskim Dinaridima. Zbornik I. kongresa geografa BiH, Sarajevo.

Poveznice

Reference

Almost original condensed compilation from field experience and a digest in WikiSlavia by GNU license (also a minute stub in Croatian Wikipedia).