Bjeloglavi supovi
Bjeloglavi sup, lat. Gyps fulvus (Gmel.), je velika vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova (Accipitridae), unutar koje pripada podporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae). To je kod nas i u Europi najveća leteća ptičurina, od koje je još veći leteći jedino andski kondor (Sarcorhampus gryphus) iz Južne Amerike, dok je po težini najveća ptica afrički noj (Struthio camelus) koji samo trči ali ne leti zbog kržljavih krila. Najveći odrasli supovi dostižu rasponom krila do 270 cm, s najvećim perima dugim do pola metra. Za čovjeka i stoku su neopasni jer se hrane samo strvinama i sličnim mesnim odpadom.
Sadržaj
Summary
The Griffon Vulture (Gyps fulvus (Gmel.) is a large Old World vulture in the bird of prey family Accipitridae. The Griffon Vulture is 93–122 cm (37–48 in) long with a 2.3–2.8 m (7.5–9.2 ft) wingspan. In the nominate race the males weigh 6.2 to 10.5 kg (14 to 23 lb) and females typically weigh 6.5 to 11.3 kg (14 to 25 lb), while in the Indian subspecies (G. f. fulvescens) the vultures average 7.1 kg (16 lb). Extreme adult weights have been reported from 4.5 to 15 kg (9.9 to 33 lb), the latter likely a weight attained in captivity. Hatched naked, it is a typical Old World vulture in appearance, with a very white head, very broad wings and short tail feathers. It has a white neck ruff and yellow bill. The buff body and wing coverts contrast with the dark flight feathers.
Like other vultures, it is a scavenger, feeding mostly from carcasses of dead animals which it finds by soaring over open areas, often moving in flocks. It establishes nesting colonies in cliffs that are undisturbed by humans while coverage of open areas and availability of dead animals within dozens of kilometers of these cliffs is high. It grunts and hisses at roosts or when feeding on carrion. The maximum lifespan recorded for the Griffon Vulture is 41.4 years, for a specimen in captivity. It breeds on crags in mountains and cliffy isles in southern Europe, north Africa, and Asia, laying one egg. Griffon Vultures may form loose colonies. The population is mostly resident. Juveniles and immature individuals may migrate far or embark on long-distance movements
Eco-Centre Caput Insulae–Beli (ECCIB) in Cres island is a non-profit and non-governmental organisation established to protect the natural and cultural-historical heritage on Island of Cres – Croatia. The Eurasian Griffon (Gyps fulvus) is one of the most impressive native species of Kvarner islans in northeastern Adriatic, the islands of Cres and Krk in Croatia. Cres's two ornithological reserves ('Podokladi' in the middle part of the island, and 'Kruna' in the northern part) are home to more than 60 nesting couples of these rare birds, and many others nest between Baška and Vrbnik, and around cliffy island Prvić.
Rod supovi (Gyps)
Supovi (lat. Gyps) su ptičji rod u podporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae) i dio su širje porodice grabljivica Accipitridae. Svi supovi su velike ptice i smatraju se općenito najvećim grabljivicama tj. najvećim letećim pticama. Najveći himalajski sup (Gyps himalayensis) doseže raspon krila do 289 cm i može biti težak do 12 kilograma. Kod svih vrsta supova su svjetlija glava i vrat pokriveni gustim, žućkasto-bijelim paperjem. Vrlo snažan kljun je dug i srpolik, a uz korijen vrata imaju polumjesečasti pernati nabor koji je sprijeda prekinut. Krila su im vrlo dugačka i široka, a rep razmjerno kraći i ravan ili lagano zaobljen.
Ne napadaju živi plijen i hrane se skoro isključivo strvinom ili sličnim mesnim odpadom na ljudskim smetlištima. Gnijezde se skupno u jatima i žive u koloniama. Imaju vrlo dobar vid, pa mogu vidjeti strvinu na udaljenosti od nekoliko kilometara. U Hrvatskoj živi najviše bjeloglavi sup (Gyps fulvus), čija se veća jata kod nas najviše gnijezde na obalnim klisurinama Kvarnerskih otoka: sjeveroistok Cresa, jugoistok Krka i susjedni Prvić i pojedini parovi još na otocima Goli i Plavnik. Osam vrsta koliko ih ima u ovom rodu nastanjuju južnu Europu, Afriku i jugoistočnu Aziju. U južnoj Europi i na Sredozemlju još rjedje živi i crni sup (Aegypius monachus) koji je na rubu izumiranja zbog sječe starih šuma, jer se gnijezdi pojedinačno u parovima na većem drveću. Kod nas je taj uglavnom uništen, a prije se gnjezdio na slavonskim hrastovima i na šumovitom otočiću Sv.Grgur (Šagargur) u Kvarneru, pa sad povremeno dolete kod nas na Jadranu tek pojedini primjerci iz Italije.
Naš bjeloglavi sup
Gyps fulvus (Gmel.) ima razmjerno manju glavu koju u lijetu obično drži koso spuštenu prama dolje jer vidom traži strvine, a vrlo velika krila izgledaju trokutasto i kratak lepezasti rep mu izgleda kao odrezan. Krila su mu puno širja a rep kraći nego kod slične kostoberine (Gypaetus barbatus). Mlade ptice su tamnije od odraslih sivosmedjih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu uz bjelkasti namreškani "okovratnik". Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Dužina odrasle ptice je oko 100 cm , a može doseći težinu izmedju 6 i 13 kg.
Način života
Očekivani životni vijek im je prosječno 30 do 40 (iznimno do 50) godina, a spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se rano izmedju siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje zimi izmedju sredine siječnja i kraja veljače, pa se zato gnijezdi samo u toplijim krajevima Afrike i južne Europe. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Hrani se izključivo uginulim životinjama i inim mesnim odpadom, najčešće strvinama većih sisavaca (stoke), a nikada ne napada živi plijen. Bjeloglavi supovi tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od desetak ili više jedinki, ili bar u parovima i ljeti po 3 s mladuncem.
Životno stanište
Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) se gnijezdi u južnoj Europi, sjevernoj Africi do sjeverozapadne Indije, Tibeta i Mongolije. U Europi su im gnjezdišta na brdovitim stijenama i rjedje na klisurastim otocima (npr. Kvarner), gdje se najviše gnijezdi na policama većih stijena i u polušpiljama, dok drugdje npr. u Africi žive i na ravnicama. Na otoku Cresu se dugo nalazio Eko-centar Caput Insulae-Beli za zaštitu, spašavanje i liječenje supova (sad u Baški na Krku).
Rasprostranjenost
Bjeloglavi sup živi u Maroku, Alžiru, Španjolskoj (8.100 parova), na Sardiniji, duž istočne obale Jadrana (prije svega na otocima Cresu (oko 250 jedinki), Krku, Prviću, Plavniku i Rabu (manji broj jedinki), u Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živjela manja kolonija, kada su pri trovanju vukova otrovane posljednje jedinke. Takodjer se gnijezio u Hercegovini i Crnoj Gori, a danas ih u Europi ima najviše u Grčkoj. Razprostranjen je u Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Arabie i Iraka do Irana, Indije i središnje Azije.
Osobito mladji mužjaci u potragi za hranom i ženkama odlete vrlo daleko, pa su pojedini leteći preko Slovenie stigli i u Austriju. Tu već žive poludivlje i već su se i gnijezdile na jugoistočnim Alpama. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili kako su u Njemačkoj gdje je ta vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki. Naši primjerci iz Kvarnera u dalekom skitanju ljeti povremeno dolete sve do Švedske.
Veliki dolazak ovih ptica u sjevernija područja u kojima ih donedavna nije bilo, dovodi se u vezu s vjerojatnim manjkom hrane tj. strvina u Španjolskoj i južnoj Francuskoj, što je nastalo zbog smjernica Europske Unije o uklanjanju životinjskih strvina. U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo vidjena u Njemačkoj (samo nad Mönchengladbachom 22 jedinke) i Belgiji (oko 100 jedinki). Više tisuća ptica najviše mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tomu zimi dolaze na jug do Senegala, Malija, Nigera, Sudana i Etiopije.
Supovi u Hrvatskoj
Ugroženi supovi u Hrvatskoj su zakonom strogo zaštićeni, jer je npr. crni sup kod nas i u okolnim zemljama već posve izumro. Za zaštitu i oporavak supova, na hrvatskom otoku Cresu u selu Beli je pred dvadesetak godina osnovan istoimeni eko-centar "Beli" (akademska podružnica HAZU), koji se od god. 2013. seli kod Baške na otok Krk. Njegov je glavni zadatak zaštititi oko 250 bjeloglavih supova koji se gnijezde oko Kvarnerskog otočja.
Veće kolonije supova se još gnijezde na jugoistočnim obalnim klisurinama otoka Krka u rezervatu Butinj-Kundrep (izmedju Vrbnika i Baške) i još više duž klisurastih obala oko susjednog otoka Prvića. Zbog donedavnih jata brojnih supova u istočnom Kvarneru, u ovdašnjem mjestopisu osobito od Vrbnika do Stare Baške i na susjednom Prviću odavna postoji niz izvornih toponima po supovima: npr. vrhovi Supovica i Supjak, Supele, Supelna draga, itd.
Prstenovani bjeloglavi sup "Oštro" iz otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja Europom je preletio 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. sjeverne paralele. Nikada do sada niti jedan primjerak njegove vrste nije zabilježen tako daleko na sjeveru planeta. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu je nastavio s oporavkom u Hrvatskoj, pa je krajem rujna 2012. u Belomu pušten u prirodu.
Eko-centar za supove
Eko-centar za supove, dosadanji naziv Caput Insulae - Beli, nalazio se donedavna kod sela Beli na kvarnerskom otoku Cresu u Hrvatskoj. Ovaj istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode je utemeljen 2003. godine na otoku Cresu. Eko-centar „Caput Insulae"-Beli je nevladina i neprofitna udruga ustanovljena 1993. godine kao akademijina podružnica HAZU u cilju zaštite bjeloglavih supova i prirodne, ter kulturno-povijesne baštine otoka Cresa.
Glavni ciljevi eko-centra su zaštita bjeloglavih supova (Gyps fulvus) i zaštita kulturne baštine otoka Cresa, odnosno odnedavna i jugoistočnog Krka ter inih okolnih otoka. U centru je uredjeno i oporavilište u kojem se ozlijedjeni ili otrovani supovi liječe i oporavljaju. Uz eko centar Beli se na Cresu nalazi sedam uredjenih poučnih eko-staza i stalna izložba namijenjena za turističke posjete. U održavaju eko-centra i hranilišta sudjeluju brojni dragovoljci iz Hrvatske i mnogih inih europskih zemalja.
Zaštita supova
Jedna od glavnih djelatnosti Eko-centra (Caput Insulae Beli) je integralna zaštita bjeloglavih supova, jedne od najugroženijih vrsta ptica u Europi. Program spašavanja nastradalih ili bolesnih supova se uspješno provodi od samog osnutka centra 1993. Supovi koji su spašeni se liječe oko godinu dana, a po potrebi i duže u ovlaštenom Oporavilištu za bjeloglave supove. Najvažniji i najzahtjevniji dio spašavanja je njihovo puštanje, odnosno vraćanje oporavljenih supova u prirodu.
Sveukupna zaštita bjeloglavih supova je jedna od osnovnih djelatnosti Eko-centra Caput Insulae Beli, Istraživačko-edukacijskog centra za zaštitu prirode u Belomu. Njezin je nedjeljiv dio spašavanje nastradalih ili bolesnih supova, koji se uspješno provodi od početka tog Centra 1993. Supove koji su na bilo koji način spašeni od bolesti, ranjavanja ili utapanja u moru, liječe se godinu dana u volieri, ili po potrebi i dulje u opremljenom Oporavilištu za bjeloglave supove podporom Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted, updated and elaborated by GNU license almost from Wikinfo and WikiSlavia (partly from a stub in Croatian Wikipedia and promoting prospects of Eco-centre Beli).
