Egzotični iskon Hrvata

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Egzotični iskoni Hrvata (novije hipoteze o našim čudnim podrijetlima): Dosad postoji najmanje desetak različitih tumačenja o podrijetlu ranohrvatskih predaka. Medju tima su najozbiljnije dokumentirane 3 prave znanstvene teorije naše etnogeneze stare par stoljeća, koje bar dijelom strukovno objašnjuju hrvatski iskon: selidbeno-slavenski iskon uglavnom utemeljen na sličnosti jezika, pa autohtoni ilirski iskon po starim zapisima i novim biogenomskim analizama, ter indoiranski iskon prvenstveno iz neslavenskog etnonima, narodne simbolike i vladarskih titula (što upućuje na podrijetlo vladajućeg plemstva). Osim tih klasičnih i najbolje razradjenih s najviše zastupnika, potom su dosad predložene još ine lošije obradjene teze s manje pristalica npr. o gotsko-germanskim, armenskim i avaro-bugarskim Prahrvatima, a najnovije čudne hipoteze nastale u zadnjih dvadesetak godina predlažu nam vrlo egzotični keltoirski, pa levanto-semitski, zatim mongolo-turski i još kineski iskon, te nedavno čak iz fiktivnih svemirskih "Klingonaca". Svim time je dosad u zamišljeni ranohrvatski iskon već uvršten veći dio prostrane Eurazije i sjeverna Afrika, pa izvan toga preostaju još jedino Australija i Amerika, odakle (bar zasad) još nemamo poznatih teza o našoj prekooceanskoj etnogenezi. Za razliku od prve 3 prave teorije bar dijelom na znanstvenim temeljima, ove zadnje egzotične hipoteze su većinom potaknute ideološki i ekonomski ili geostrateški.

Summary

Croats' exotic origins: Except 3 major classical theories on documented Croatian origins from native Illyrians (support: old texts and genoms), from Slavs by language, and from Iranians (ethnonym, ethnic symbols and titles), there appeared in last twenty years also 4 newer strange hypotheses on the exotic Croatian origins from Ireland, Hebrews, Turks, and even Chinese:

  • Irish Pre-Croats were discovered recently by the emeritus priest Stjepan Pantelić in 1990ies, insisting their Celtic ancestors came from Ireland or a near area in northwest Europe, then being slavicized. Due to joint origins, subsequent unhappy fate of both Catholic nations was similar. The mutually unintelligible languages may be not decisive, because in Croat-Ikavish and in Old-Irish occur similar words as bel (white), dervo (tree), mori (sea), paiz/pays (county), snig/snigid (snow), etc.
  • Semitic Pre-Croats were detected by the amateur archeologist Tihomir Mikulić in 1990ies, after his detailed and imaginative examination of Bible. He insists that Croatian ancestors originated from pharaonic Egypt as the 13th tribe of ancient Hebrews, and then came together in Palestine, where others stayed and Croatian 13th tribe continued a very complicated trajectory in form of symbol & across southwestern Asia finishing in medieval Balkans. Except recent Christian loans and some archaeological remnants hardly correlated, there is any lingual nor genomic confirmation for that Biblical descendance.
  • Turkish Pre-Croats are detected from 1990ies by the medievalist Osman Karatay, a kemalist from Ankara. He elucidated that abundant turkisms in Balkan Slavs are not recent loanwords, but inherited archaisms from their initial ancient laguage then slavicized. So, Bulgarians were early Turks par excellence, and Croats descend from White-Ogurs. Thus these Balkan Slavs were not occupied by Turks, but they were deliberated and unified with Turkish motherland. Very divergent genoms of Turks and Balkan Slavs are irrelevant.
  • Chinese Croats are lastly detected by the chaptain Gavin Menzies, insisting the coastal Chakavians and their Glagolitic script are both of Chinese origin. So, once in medieval times, a Chinese emperor ordered to the huge navy of big junks to sail westwards through 2 oceans up to Adriatic, where they colonized Dalmatian coast and islands then being slavicized and mixed with indigene females. That resulted by peculiar Chakavian dialect, by Glagolitic script imitating Chinese one, by terraced gardens with stony walls, by colored simbols of world sides, etc.

Zapadnoirski Keltohrvati

Zapadnoirski iskon Keltohrvata je u novije doba predložio umirovljeni svećenik Stjepan Pantelić 1990ih godina. On tumači kako su starohrvatski pretci iskonom bili pretežno Kelti, koji bi se ovamo doselili iz sjeverozapadne Europe pod katoličkim vodstvom irskih svećenika i tu su potom slavizirani. Obzirom na to zajedničko irsko-hrvatsko podrijetlo i stari katolicizam, potom su ove 2 nacije imale i sličnu nepovoljnu sudbinu sve do nedavna. Antička keltska plemena su doista živjela u kopnenoj sjevernoj Hrvatskoj do Istre, ali ih uglavnom nema južnije u ilirskoj Dalmaciji gdje je baš nastala glavna srednjovjeka jezgra hrvatske države i naroda.

Slično pokazuju takodjer i nove biogenomske analize pa je zapadnokeltski haplotip (Eu18 / R1b) uglavnom obilnije zastupljen u Sloveniji i donekle uz granicu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (npr. Zagorje), dok je južnije puno rjedji ili izostaje. Ovo upućuje da su autohtoni antički Kelti mogli dijelom značajno sudjelovati u etnogenezi Slovenaca i možda hrvatskih kajkavaca, ali ne u iskonu inih nekajkavskih Hrvata. Osim toga, irski i hrvatski su vrlo različiti i uzajamno nerazumljivi jezici, iako ima ponešto sličnih zajedničkih riječi iz praeuropske baštine, npr. bel (bijel), dervo (drvo), mori (more), paiz/pays (kraj-područje), snig/snigid (snijeg), itd. Ovo je idejno i vjerski podobna nova hipoteza koja naglašava starohrvatsko katoličanstvo i ujedno može biti probitačna za zapadnoeuropsku pripadnost Hrvata pri izglednom ulasku u Europsku Uniju.

Starolevantski Judeohrvati

Semitske Prahrvate na starom Levantu iz biblijske Svete zemlje je pronašao naš arheološki amater Tihomir Mikulić iz Zaprešića i o tomu od 1999.- 2002. objavio 3 uzastopno razradjene knjige (jednu na engleskom - vidi niže). Povod za ovu hipotezu su njegova pasionirana i detaljna prečitavanja Starog zavjeta iz Biblije, uz dijelom dvojbena tumačenja više arheonalaza koji se nude za potporu ove maštovite teze. Po tom tumačenju, ranohrvatski pretci u prapovjesti zapravo potječu iz faraonskog Egipta kao 13. hebrejsko pleme (Jebusiti), koji su se potom u doba starozavjetnih patrijarha zajedno s inima preselili do Palestine gdje su se ostali naselili, dok bi ovo 13. pleme još nastavilo dalje antičke selidbe kompliciranom putanjom u obliku znaka " & " širom jugozapadne Azije i Starog istoka, sve do srednjovjekog Balkana gdje su se napokon naselili u Hrvatskoj i Bosni. Izuzev kasnije posudjenice preko kršćanstva i dvojbena tumačenja raznih staroistočnih arheonalaza, inače baš nema suvislih jezičnih niti biogenomskih potvrda za taj naš semitsko-biblijski iskon. Takvo biblijsko tumačenje hrvatskog iskona je podjednako nesuvislo kao da žuti-kosooki muslimani iz Malezije i Indonezije tvrde kako potječu iz Arabije, ili da pokršteni američki Indijanci drže da dolaze iz Palestine.

Uz ine metodičke probleme i manjak prave dokumentacije, ova hipoteza nije odviše u skladu niti sa suvremenom biogenetikom. Danas već poznati genski spektar Hrvata očito nema neke značajnije veze s Levantom, odakle bi u tom slučaju načelno morali biti nazočni bar neki manjinski genski tragovi – zbog očekivanog susjedskog miješanja na tim područjima. Npr. hrvatska populacija se uz dominantni dinarski tip, u južnoj Europi spram ostalih južnoeuropskih naroda zapravo ističe po najmanjemu i beznačajnom udjelu levantskog genoma kojega kod nas tek ponešto ima na Kvarneru i manjim dijelom u gradovima zbog novije doselidbe: Ovo na Kvarneru može biti tek naknadni primorski utjecaj plovidbe srednjovjekih semitskih Saracena po kojima se npr. zovu Srakane (srednjovjeke Sarracenae) kod Lošinja – što ipak nema veze s navodnim biblijskim iskonom većine današnjih Hrvata. Ovakav biblijski iskon levantskih Hrvata je ipak idejno i vjerski podoban jer nas uvrštava u prastare starozavjetne narode, a povrh toga je i pragmatično privlačan zbog izglednih levantskih petrodolara.

Mongoloidni Turkohrvati

Mongoloidne Turkohrvate, tzv. Bijele Ogure (Ak-Ogurs) je na smjeni tisućljeća nedavno pronašao povjesničar Osman Karatay, velikoturski kemalist iz Ankare, te objavio u svom djelu „U potrazi za izgubljenim plemenom: Podrijetlo i nastanak hrvatske nacije” (engleski 2003). On tumači da obilni turcizmi u jezicima balkanskih Slavena nisu tek novije posudjenice, nego su to oduvijek naslijedjeni klasični arhaizmi prije njihove srednjovjeke slavizacije. Po tomu su npr. Bugari nedvojbeno turskog iskona, a slično bi i Hrvati postali od ranije nestaloga turskog plemena "Bijeli Oguri", te Srbi iz Crnih Onogura, koji da su svi iz Azije selidbom na zapad postupno slavizirani. Zbog svega navedenog, ove slavizirane turske potomke na Balkanu osmanski Turci zapravo nisu okupirali ni porobili, nego su ih stvarno oslobodili slavenstva i priključili matičnoj domovini - Turskoj. Pritom se tendenciozni auktor uopće ne obazire na bitne jezične i podjednake biogenomske razlike izmedju Turaka i balkanskih Slavena uključivo i Hrvate.

Ta ogurska hipoteza o Turkohrvatima, gdje bi navodno prvotni Hrvati nastali od žutuh turkijskih Ogura iz središnje Azije, uglavnom nema inih ozbiljnih kulturnih dokaza niti biogenetske podloge. Već istodobno s objavom te velikoturske hipoteze o hrvatskom iskonu, suvremene biogenomske analize Hrvata u poredbi s drugim narodima Eurazije danas ne pružaju zamalo nikakvu podršku takvom turkijskom iskonu indoeuropskih Hrvata, jer se u Hrvatskoj nalazi jedva 1% do 2% njima sličnog genoma, koji ipak može biti i avarski jer su Avari i Oguri bili genetski bliski i teško razlučivi. Ovakav turkijski iskon Hrvata je uglavnom motiviran ideološki i geostrateški s gledišta velikoturskih kemalista, pa je to ustvari tek naknadno ideopolitičko opravdavanje za ranija osmanlijska osvajanja i ujedinjavanje tobože «srodnih» turkoidnih naroda na Balkanu, tj. Bugara, Turkosrba i Turkohrvata.

Kineski iskon čakavaca

Polukineski iskon jadranskih čakavaca: Polukineske Hrvate je nedavno pronašao engleski pomorski kapetan Gavin Menzies, koji smatra da su naši obalni čakavci te njihovo čudno pismo glagoljica i ini običaji kineskog podrijetla. Po tom tumačenju je u srednjem vijeku u doba dinastije Ming, kineski car organizirao brojnu flotu velikih brodova (tip džunke) koje je poslao na daleku plovidbu preko Indijskog oceana i Atlantika sve do našeg Jadrana, gdje su se navodno naselili po dalmatinskim otocima i obali s najvećom kolonijom na Hvaru. Tu su se zatim ti kineski mornari izmiješali, slavizirali i poženili s domaćim ženama, iz čega bi nastao osobiti čakavski govor i naša uglata glagoljica, drugačija od europskih alfabeta i nalik kineskom pismu.

Njihova pomorska baština iz srednjovjeke kineske civilizacije na Jadranu bili bi takodjer i primorski terasasti vrtovi s kamenim podzidima kao u Kini, pa starohrvatska simbolika boja za strane svijeta poput Kineza i ini kulturni pokazatelji. Za isto postoje i novi biogenomski pokazatelji, npr. istočnoazijski Y-haplotip P*/M-173 kojega je u Europi najviše baš u Dalmaciji npr. kod Makarske i nadasve na Hvaru sa 14% ili 1/6 svih Hvarana,- a inače je najbrojniji i dominantan u Indokini i južnoj Kini. Taj navodni polukineski iskon jadranskih primorskih Hrvata, za razliku od gornjih sličnih jedini je razmjerno neutralan tj. najvjerojatnije nije motiviran ideopolitičkom koristi, nego jamačno autorskom težnjom za originalnosti i egzotičnim novotarijama.

Klingonski Alienohrvati

Klingoni su izmišljena ratnička etnogrupa svemiraca (alieni) u fiktivnom svemiru serijala "Zvjezdane staze" (Star Trek). U početnoj seriji su ovi Klingoni bili glavni antagonisti 'Federacije Planeta' dok su u kasnijim serijama većinom njihovi saveznici. Tu je etnogupu smislio scenarist Gene Coon i prvi puta je prikazana u epizodi "Errand of Mercy" god. 1967. Ime su dobili po policijskom poručniku Wilburu Clingan, koji je neko vrijeme bio suradnik stvaraoca Zvjezdanih staza, Gena Roddenbery-ja.

Klingonski jezik (tlhIngan Hol na klingonskom), je novosmišljeni jezik kojim navodno govore ti svemirski Klingonci iz filmske serije 'Zvjezdane staze'. Osnovne glasove zajedno s nekoliko riječi je izmislio James Doohan za početnu seriju Zvjezdane staze 1, kad je taj navodni 'svemirski' jezik prvi puta javno uporabljen na filmu. Prije toga su Klingonci govorili samo engleski, iako se obzirom na postojanje tzv. univerzalnog prevoditelja, može shvatiti kako je engleski koji se dotad čuje ustvari prevedeni klingonski. Sam jezik je stručno složio lingvist Marc Okrand, koji ga je bazirao na glasovima i riječima koje je smislio Doohan. On je napisao i jezični priručnik The Klingon Dictionary, gdje razrađuje novu gramatiku, sintaksu i rječnik.

Osobito klingonsko pismo (Qapla') u toj seriji je djelomično bazirano na iskrivljenoj našoj glagoljici, a takodjer je i glasovni sustav dosta sličan slavenskomu s jasnim vokalima i palatalima, što je sve za Amerikance i ine zapadnjake bilo egzotično-svemirskog izgleda poput neke čudne kulture 'aliena'. Ove fiktivne sličnosti sa starim Hrvatima u zadnje doba su postale čak povodom da se u suvremenoj popkulturi pojavio i najnoviji mit o našim polusvemirskim križancima tj. o nekomu svemirskom iskonu hrvatskih predaka iz tih fiktivnih Klingonaca koji bi se križali sa Zemljanima.

Literatura

  • Tihomir Mikulić 1999: Otvoreni pečati (Huritska pozadina patrijarha, Hebreja i Mojsija, i kalebitska pozadina Biblije). Kapital Trade, Zagreb, 418 str.- 2. izdanje 2002, sv. I.- II, 846 str.
  • Tihomir Mikulic 2001: Opened Seals (Evolution of the Hurrians, Croatians and Jews in the Holy Land and Egypt). G-Seven Report Inc. 260 p. ISBN 1894611004 / 9781894611008 / 1-894611-00-4
  • Osman Karatay 2003: In search of the lost tribe (The origins and making of the Croatian nation), Çorum. ISBN 975-6467-07-X
  • Gavin Menzies 2008: The year a magnificent Chinese fleet sailed to Italy and ignited the renaissance. Harper Collins, London, 368 p. ISBN 9780007269372

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Egzotični_iskon_Hrvata&oldid=36308"