Ion Antonescu
| Ion Antonescu | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Nadimci | Câinele Rosu ("Crveni Pas") | ||
| Smrt | 1. lipnja 1948. Jilava, Rumunjska | ||
| Narodnost | Rumunj | ||
| Zanimanje | častnik, državnik | ||
| Suprug/a | Maria Antonescu | ||
Premijer Rumunjske
| |||
| Služba | (4. rujna 1940. - 23. kolovoza 1944.) | ||
| Nasljednik | Constantin Sănătescu | ||
Conducător Rumunjske
| |||
| Služba | (4. rujna 1940. - 23. kolovoza 1944.) | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Ion Victor Antonescu (Piteşti, 15. lipnja 1882. - Jilava, 1. lipnja 1946.) je bio premijer i conducător Rumunjske u Drugom svjetskom ratu od 4. rujna 1940. do 23. kolovoza 1944.
Životopis
Ion Victor Antonescu rodjen je u Pitesti, Rumunjska, u blizini Bukurešta, 15. lipnja 1882. Antonescu je bio posvećen vojnoj naobrazbi, ter je služio rano u Drugom balkanskom ratu. Kada je Rumunjska ušla Prvi svjetski rat na strani Antante, on je bio uključen u donošenje odluka vezane za operacije na ozemlju Rumunjske. Iako su poraženi, a potpisali su Ugovor o Bukureštu, koji Antonescu podržan, Rumunjska je ponovno ušao u sukob u završnoj fazi i pripojena Transilvanija.
Drugi svjetski rat
Zapovjednik Glavnoga stožera postaje 1937. godine, a ministar obrane 1938. Premijerom ga je imenovao kralj Karlo II. i prepustio mu najveće ovlasti u državi 5. rujna 1940. Pošto je kralj abdicirao u korist sina Mihaela (6. rujna 1940), Antonescu je uveo vojno-fašističku diktaturu i proglasio se državnim vodjom (Conducătorul Statului). Bio je vrlo povezan sa desnom političkom organizacijom "Željezna garda". Rumunjska je pod Antonescuom vrlo predano sudjelovala u napadu Njemačke na Sovjetski savez u lipnju 1941. godine, nakon čega je Rumunjska na nekoliko godina povratila Moldaviju i Sjevernu Bukovinu, ter joj je kao vjernom savezniku (broj rumunjskih vojnika koji je ratovao na teritoriju Sovjetskog saveza rastao je od 600 tisuća 1941. godine prema 1,2 milijuna 1944. godine: u ratovanju protiv Sovjetskog saveza poginulo je 306.000 rumunjskih vojnika) dozvolila da sebi pripoje Odessu i dio ukrajinskog ozemlja, na kojem je živio velik broj Rumunja. Kada su se Sovjetske snage približavale Bukareštu, Antonescu je pozvan u kraljevski dvor 23. kolovoza 1944. godine, te je tu uhićen i poslije predan Sovjetima. Godine 1946. mu je sudjeno pred Narodnim sudom u Bukureštu, i proglašen je krivim. Osudjen je na smrt i strijeljan 1. lipnja 1946. u zatvoru u Jilavi.
