Jadranske južne žabnjače

Jadranske južne žabnjače (Helleborus, Batrachium i ine Ranunculaceae iz primorskog krasa i otoka): Ova originalna studija se dozvolom auktora može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvornika.

Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Jadrana - Ranunculaceae (Helleborus & Ranunculus ampl.)

ABSTRACT

Adriatic southern Ranunculaceae (Helleborus, Batrachium and allies in Croatian coast and isles): This water-loving family is poorer at Adriatic because of dry summer and extensive rockfields there; its unique frequent xerophyte there is Clematis flammula. Other interesting rare taxa are the endemic Helleborus istriacus, halophytic Ranunculus trilobus (R. mediterraneus), and Mediterranean Anemone pavonina. The further detailed studies of Adriatic Ranunculaceae are needed.

U v o d

Ranunculaceae su subkozmopolitska porodica s blizu 90 rodova i oko 2.500 pretežno higrofilnih vrsta iz vlažnih staništa, većinom u umjerenom pojasu. Osim odpornih primorskih svojta Clematis flammula L., Ranunculus trilobus Desf. (R. sardous p.p.) i par poluodpornih ruderalnih korova (Nigella, Delphinium i sl.), većina inih pripadnika u toj porodici su mezofilni do higrofilni i neodporni na sredozemnu sušu, sol i vjetar, pa su rjeđi uz Jadran gdje pretežno rastu u vlažnim zavjetrinama izvan kamenog krasa. Osim donekle Istre i Kvarnera, ova je porodica južnije u Dalmaciji još uvijek nedovoljno razrađena i tamo slabije poznata.

Clematis uz istočni Jadran

Rod Clematis (pavit, kajkav. "škrebut", čakav. "trta", njem. Waldrebe, fran. clematite, rus. lomonos, grč. ampelina): Taj rod iz porodice Ranunculaceae sadrži oko 200 vrsta u Euraziji, Americi i na tropskim planinama, a kod nas 6 vrsta od kojih 2 u primorju. Mezofilna obična pavit, Cl. vitalba L. je česta po raznim šumama i šikarama panonskog zaleđa, a na primorju se nalazi u brdskom području crnograba, pa niže uz rijeke jadranskog sliva u šumama Populetalia i rjeđe na brdima Kvarnerskih otoka. Uz Jadran je glavna mediteranska vrsta tog roda Cl. flammula:

Clematis flammula

Clematis flammula L. (primorska pavit, škrebut, Dalmacija: "trtina", na Krku: "tartỳna", grč. chelidronia): Ovo je kod nas najodporniji kserotermni član iz ove porodice i duž našeg primorja i otoka najčešća povijuša iz tog roda. Proširena je najviše u eumediteranskom grmlju po tvrdolisnim garigama Cisto-Ericetalia i u submediteranu po degradiranim šumicama Querco-Carpinetum orientalis.

Helleborus uz istočni Jadran

Helleborus (kukurijek, na Krku: "šćepâr", njem. Nieswurz, fran. ellébore, rus. zimovnik, grč. skarphi): To je mezofilni holarktički rod s dvadesetak vrsta u Euraziji i glavnim razvojnim centrom raznolikosti na Balkanu. Kod nas na Dinarskom krasu sadrži desetak pripadnih svojta pretežno u šumama kopnenog zaleđa, a od tih najbliže uz istočni Jadran rastu dvije endemske: H. multifidus i subsp. istriacus. Helleborus je uz Jadran najčešći u višem području primorskih Dinarida, Istre, Like i dalm. Zagore, a rjedji na primorskoj obali dok južnije u tvrdolisnom eumediteranu na većini dalmatinskih otoka taj rod uglavnom izostaje.

Helleborus multifidus

Helleborus multifidus Vis. (H. odorus ampl.subsp. multifidus Hayek) je mezotermni polukserofit i kraški poluendem Dinarida od Slovenije do Albanije. Njegov tipski kopneni oblik (subsp. multifidus s.s.) na primorskim Dinaridima većinom raste u području crnograba po šumama Orno-Ostryetalia i dublje prama zaleđu po dolomitnim strminama i klancima u borovim šumama Erico-Pinetalia.

H.multifidus ssp. istriacus

H. multifidus ampl. subsp. istriacus (Schiff.) Merx.& Podl. (H. istriacus Schiff., na Krku: "šćepâr"): Ovo je kserotermni kraški endem jadranskog primorja od Istre kroz dalmatinsku Zagoru i Hercegovinu do Boke Kotorske i na Kvarnerskim otocima (Cres, Krk i dr.). Većinom raste u toplijem submediteranu na području bjelograba po šumicama i šikarama Querco-Carpinetum orientalis.

Anemone na istočnom Jadranu

Anemone (šumarica, engl. windflower, njem. Windblume, fran. passefleur, rus. vetrenica, grč. paparouna): Ovo je subkozmopolitski rod s oko 120 vrsta od Holarktisa do južnih subtropskih planina (Ande i sl.). Kod nas na Dinarskom krasu sadrži desetak mezotermnih svojta, koje u kopnenom zaleđu uglavnom rastu po šumama i cvatu u proljeće.

Južnije uz Jadran rastu 3 mezotermno-polukserofitne svojte koje cvatu zimi: pretežno u submediteranskim šumama obalnih Dinarida rastu An. palmata L. i An. hortensis L. (A. stellata Lam.). Anemone pavonina Lam. je proširena do tvrdolisnog eumediterana dalmatinske obale i otoka, a u Makarskom primorju pod Biokovom je opisana i dalmatinska endemska podvrsta A. pavonina ampl. subsp. frigoris Radić.

**Uži Ranunculus s.s. uz Jadran**

Ranunculus (žabnjak, engl. buttercup, njem. Butterblume, fran. renoncule, rus. žabnik, grč. spourdakla): To je glavni holarktički rod iz ove porodice, koji sadrži oko 500 zeljastih vrsta. Većina njegovih higrofilnih pripadnika su uz Jadran na primorskom krasu neodporni na sušu, sol i vjetar, a jedina razmjerno poluodporna južna svojta tu je R. trilobus:

R. trilobus (mediterraneus)

Ranunculus trilobus Desf. (R. sardous ampl. subsp. mediterraneus Gris.): Ovaj je kod nas jedini poluodporni južni halofit iz užeg roda Ranunculus s.s. Nalazi se na izloženim vlažnijim obalama oko Sredozemlja i na Kanarskim otocima, a kod nas raste na burnim i zasoljenim Kvarnerskim otocima npr. Sv.Marko i jugoistočni Krk kod Baške, na Pagu, pa južnije na Dugom otoku, Mljetu, ušću Neretve, itd.

Tu raste u vjetrovitim i poluslanim obalnim sitinama i vlažnim poluslanim travnjacima Holoschoenion australis i Juncion maritimi, pa je to na nekim dalmatinskim otocima i jedini zastupnik užeg roda Ranunculus s.s. Od europskoga neodpornog srodnika R. siculus Cr. s.s. izdvaja se ovaj: razgranjen rašljasto-viličasto od dna, ogranci goli (bez dlačica), listovi sitniji s klinastim izpercima, cvjetići sitni i svjetliji blijedokrem užih eliptičnih latica, a sjemenke su sitnije i hrapavo-bradavičaste.

Ini Ranunculus uz Jadran

U tom rodu su kod nas na primorju razmjerno manje odporne slijedeće kopnene svojte koje uglavnom izostaju na otocima i u tvrdolisnom eumediteranu: Ranunculus lingua L. je močvarni higrofit u zaštićenim trsticima Phragmitetalia. R. ophioglossifolius Vill. je uz Jadran još rjeđi i osjetljiviji od predhodnoga, pa je u primorju ograničen na zavjetrinske lokvice i sporotekuće jarke sveze Glycerio-Sparganion.

Ficaria uz istočni Jadran

U mezofitnom rodu Ficaria (ili kao podrod Ranunculus ampl.- subgen. Ficaria, stupnik, engl. figwort, njem. Feigwurz, rus. čistjak), najbliže uz Jadran raste Ficaria grandiflora Robert (Ranunculus ficariiformis Schultz, na Krku "mašjasùza", grč. spordakela). To je južna termofilna svojta u primorskom submediteranu istočnog Jadrana na flišu i uz lokve, gdje zamjenjuje sjeverni kopneni tip F. verna Huds.s.s. (Ran. ficaria L.) koji do gornjeg Jadrana silazi u Istri.

**Plivajući Batrachium uz Jadran**

Vodeni rod Batrachium (Ranunculus ampl. subgen. Batrachium; povodnica, engl. water-crowfoot, njem. Wasserleberkraut, fran. grenouillette, grč. nerakoula), uglavnom obuhvaća plivajuće i podvodne vrste u mirnijim vodama, močvarama, lokvama i rječnim rukavima. Najpoznatiji je Batrachium aquatile (L.) Dum. ampl. (Ranunculus aquatilis L.) u više neodpornih bliskih svojta s plivajućim listovima.

Batrachium aquatile ampl.

Batrachium aquatile (L.) Dum. ampl. (Ranunculus aquatilis L.) ima više bliskih neodpornih svojta s plivajućim listovima, a raste većinom u zaleđu po zaštićenim ustajalim lokvama i plićim močvarama sveze Callitrico-Batrachion. Nalazi se u zavjetrinama samo na kopnenom primorju uz gornji Jadran najviše u Istri, dok ga južnije na otocima i dalmatinskom kopnu na sličnim staništima zamjenjuju ini južniji primorski srodnici iz grupe Batrachium.

Batrachium drouetii

Batrachium drouetii Schultz (Ranunculus brattius Beck) je bazofilna vrsta plivajućeg vodenog žabnjaka, koji na zapadnim i južnim europskim obalama i sredozemnim otocima zamjenjuje slični žabnjak Bat. trichophyllum (Chaix) Schul. iz kontinentalnih voda u srednjoj Europi i to su zapravo dvije srodne podvrste.

Ovaj primorski tip je bazifilan, pa raste i u blago zasoljenoj vodi, ali se kod nas nalazi također u bazičnim kraškim vodama s obiljem karbonata na otocima i dalmatinskom primorju. Kod nas je to razmjerno najčešći Batrachium uz Jadran, pa na jugu raste u nizu lokava po jadranskim otocima (Dugi, Brač, Mljet, itd.), pa u rječnim ušćima dalmatinskih rijeka (npr. Cetina, Neretva) i u više primorskih lokava oko Vinišća.

Batrachium baudotii

Batrachium baudotii (Godr.) Schul. (Ranunculus baudotii Godr.): Ova je kod nas jedina izrazito halofitna vodenjara iz porodice Ranunculaceae, koja raste samo u poluslanim ili bar povremeno zasoljenim vodama uz more, većinom u lagunama i rječnim ušćima. U poluslanom Baltiku ovaj raste plivajući i na otvorenoj pučini, a kod nas ga ima npr. u brakičnim rječnim ušćima Neretve, Krke, Zrmanje, pa u otočnim lokvama s jakom posolicom bure npr. na Krku, Prviću, itd.

**Ine Ranunculaceae uz Jadran**

Izim ovih gore spomenutih, uz gornji Jadran uglavnom na višem području crnograba ili iznad toga na primorskim Dinaridima rubno rastu još neke druge kopnene Ranunculaceae, npr. mezofilni rodovi Aquilegia, Thalictrum, Trollius, itd.

Aquilegia primorskih Dinarida

Rod Aquilegia (pakujac, engl. columbine, njem. Akelei, fran. ancolie, rus. orlika, grč. kolombines:) To je holarktički rod sa šezdesetak mezofitnih vrsta u sjevernim nizinama i južnijem gorju Eurazije i Sj. Amerike, a na Dinarskom krasu raste desetak svojta dijelom endemskih, dok na većini jadranskih otoka taj mezofilni rod izostaje (osim u vrtnom uzgoju). Najbliže uz gornji Jadran na primorskim Dinaridima raste Aq. vulgaris L. ampl., u zaštićenom podsloju mezofilnih šuma, pa na vlažnim i zasjenjenim šumskim stijenama, koja je česta u kanjonima, klancima i ponikvama Dinarida.

U primorskom submediteranu na zasjenjenim stijenama do područja crnograba i u toplijim fenskim kanjonima na sjeveru do Žumberka, zamjenjuje taj kopneni tip poluodporna južnija subsp. viscosa (Gou.) Maire. Na visinskim stijenama primorskih Dinarida još rastu i endemi Aq. dinarica Beck. i Aq. kitaibelii Schott.

Thalictrum uz istočni Jadran

Thalictrum (kozlačica, engl. meadow-rue, njem. Wiesenraute, fran. pigamon, rus. vasilisnik, grč. moulpia): To je subkozmopolitski rod s oko 200 vrsta po sjevernim nizinama i tropskim planinama, a kod nas na Dinarskom krasu sadrži desetak mezofilnih gorskih svojta. Od njih najbliže gornjem Jadranu raste Th. minus L. ampl., koji se nalazi do područja crnograba duž primorskih Dinarida i na vrhovima Kvarnerskih otoka Cresa i Krka.

Trollius primorskih Dinarida

Sjeverni holarktički rod Trollius (planinčica, engl. globeflower, njem. Trollblume, rus. bubenčik) ima tridesetak psihrofilnih vrsta u subarktičkim tundrama i južnijim planinama. Bliže Jadranu raste kao visinski glacialni relikt na primorskim Dinaridima sa širjom vrstom Trollius europaeus L. ampl., koja je gorski močvarni higromezofit na vlažnim livadama i močvarnim cretovima u Europi. U jugoistočnoj Europi i kod nas je taj zastupljen južnijim balkanskim poluendemom subsp. transsilvanicus (Schur) Domin koji je nižeg rasta i većih cvjetova, a najbliže u zaleđu gornjeg Jadrana ovaj raste uz gorske lokve i vrela na sjevernom i srednjem Velebitu.

Važnija literatura

Boeger, R.T. 1992: The influence of substratum and water velocity on growth of Ranunculus aquatilis L. (Ranunculaceae). Aquatic Botany 42: 351-359.
Bonis, A.& al. 1993 The effect of salinity on the reproduction of coastal submerged macrophytes in experimental communities. Journal of Vegetation Science 4: 461-468.
Cook, C.D.K. 1963-1966: Studies in Ranunculus subgenus Batrachium (DC.) A. Gray. II.& III. Watsonia 5/3: 294-303; 6: 246-259.
Cook, C.D.K. 1966: A monographic study of Ranunculus subgenus Batrachium (D.C.) A. Gray. Mitteil. Botan. Saatssammlung München 6: 47-237.
Dahlgren, G. 1992: Ranunculus subgenus Batrachium on the Aegean Islands and adjacent areas. Nordic J. Bot. 12: 299-310.
Degen, A. 1936: Ranunculaceae. Flora Velebitica, vol. 1, Magyar Tudomanyos Akademia, Budapest.
Hayek, A.von 1929: Ranunculaceae. Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, vol. 1, Feddes Repertorium XXX/1, Berlin-Dahlem.
Lovrić, A.Ž.& al. 1989: Mediteranska močvarna vegetacija i florne zanimljivosti uz donju Neretvu od Čapljine do mora. Zbornik 100-god. Zemaljskog muzeja Sarajevo, p. 333-340.
Pizarro, J. 1995: Contribución al estudio taxonómica de Ranunculus L. subgen. Batrachium (DC.) A.Gray (Ranunculaceae). Lazaroa 15: 21-113.
Radić, J. 1987: Vjetrovice biokovskog područja (Claves analyticae ac diagnoses Latinae). Acta Biokovica Musei Makarska, 4: 73 - 96.
Sell, P.D. 1994: Ranunculus ficaria L. sensu lato. Watsonia 20: 41 - 50.
Tamura, M. 1967: Morphology, ecology and phylogeny of the Ranunculaceae. Science Reports Osaka University 16: 21–43.
Tutin, T.G.& al. 1993: Ranunculaceae. Flora Europaea, vol. 1: 248-292, 2nd Ed. Cambridge Univ. Press.
Urbanc-Bercic, O.& Blejec A. 1993: Aquatic macrophytes of Lake Bled; changes in species composition, distribution and production. Hydrobiologia 262: 189-194.

Vanjske sveze

Portal za Ranunculus: The Ranunculus home page

Poveznice

Reference

Adapted and condensed study from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted author and source, free for copying and distribution without changes.