Lukovi (Allium) u Hrvatskoj

Lukovi (Allium) u Hrvatskoj (lukovi i ine Alliaceae uz Jadran) - Allium and other Alliaceae at eastern Adriatic:

• by dr. A.Z. Lovrić (Herbarium Adriaticum - ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, from: Wiki-Flora Adriatica - Liliatae (monocotyledones, Alliaceae)

Proslov o divljim lukovima

Lukovi (Allium - najviše iz sekcije Rhizirideum (Don.) Koch. = sect. Petroprason Hermann, kajkavski lukec, ikavski lučac, čakavski: "kapùlice", grč. práson: - To je nakon perunika (Iris) jedna od raznovrsnih najbogatijih većih skupina jednosupnica (Liliopsida) na Dinarskom krasu i jadranskim otocima, s četrdesetak raznih pripadnih vrsta od kojih su njih 6 istočnojadranski endemi ograničeni na primorske Dinaride i jadranske otoke.

Na karbonatnim kamenjarama Dinarskog krasa, a najviše u primorju i na otocima samoniklo rastu raznolike otporne svojte lukova koji većinom pripadaju kseromorfnoj sekciji Rhizirideum (Petroprason), osim halofita A. commutatum i A. lussinense iz tipske sekcije Allium s.s. (sect. Porrum Don.: Koch). Glavna podloga za ovaj pregled otpornih lukova kod nas su bili EKBERG (1968-1972), BOTHMER (1974), GARBARI & RENZONI 1975, BEDALOV & LOVRIĆ (1978), STEARN (1981) i RADIĆ (1989).

Allium commutatum (obalni luk)

A. commutatum Guss. (A. bimetrale M.Gan, Kvarner: dibla kapula, Komiža: "praîz", grč. "prasson tou phidíou"). To je najotporniji obalni halofit i najvišeg rasta medju sredozemnim lukovima, proširen na otocima srednjeg i istočnog Sredozemlja: Sardinija, Korzika, pa brojni manji tirenski, jonski, egejski i jadranski otoci i školjevi. Kod nas je najčešći na Elafitima, Lastovcima, otočićima oko Visa, Kornatima, u Lošinjskom i Senjskom arhipelagu, rt Platamun kod Budve, Makarsko primorje, velebitska i vinodolska obala, jugoistočna obala Istre (Koromačno-Plomin) i najsjevernije otočić Sv. Marko kod Kraljevice.

Raste samo na olujnim obalnim kamenjarama s jakom i čestom posolicom, većinom na golim kamenitim otočićima i isturenim kamenim rtovima u halofilnoj vegetaciji Microrrhinion litoralis, a u Grčkoj u sličnoj grupi Crithmo-Limonion graeci. Od manjega ruderalnog srodnika A. ampeloprasum L. (s.s.), koji diljem Sredozemlja raste uglavnom oko naselja na većim otocima i kopnenom primorju s antropogenim korovima Chenopodietea s.l., ovaj halofit se izdvaja: viši rast po 1-2 m, lukovice su oštro ušiljene i izdužene uglasto-bridaste, listovi su ljetopadni tj. pupaju ujesen a požute i opadnu ljeti pri cvatnji, stapke prašnika pri dnu s dva izdužena bočna kraka poput rogova.

A. lussinense (klisurasti luk)

Allium lussinense (Har. p.p.) Degen 1911 (A. ampeloprasum var. lussinense Haračić non al., A. osejavae Radić prov., A. salsuginis Radić 1989 ill., Kvarner "kapùla vaškòju", Vis: Palagruški luk), je zamjenski jadranski endem najbliži (kao podvrsta ?) egejskom otočnom endemu A. bourgaei Rech., pa je to vjerojatno njegova podvrsta (A. bourgaei ampl. subsp. lussinense nov.). To je istočnojadranski otporni endem od Kvarnera do Cavtata: Lošinj, Plavnik, jugoistočni Krk (oko Baške) i Parvić, Sv. Gargur, Goli otok, velebitska obala Jurjevo-Klada, Dugi otok, Šolta, Svetac, Sušac, Palagruža, Makarska, Pelišac, Elafiti i Konavoske stijene.

Raste jedino i isključivo na strmim i otvorenim klisurastim obalama, po najgorim orkanskim vjetrometinama s jakom i čestom posolicom olujnog mora, najviše u svezi Aurinio-Capparion. To je prijelazni endem i introgresijski križanac izmedju kopnenog tipa A. ampeloprasum s.s. i sredozemnog halofita A. commutatum, pa je i po izgledu izmedju njih, ali ima i posebne oznake: prizemna rizoidna ploča iz koje grupno rastu lukovice je jako zadebljala i do 17 mm, brakteole pri dnu cvjetnih stapki su jako sitne i kratke do 1 mm (skoro nevidljive), vanjski listići cvijeta na poledjini su sjajno-gladki izim srednjeg grebena, a stapke prašnika bočno nose poput roga samo jedan šiljati krak (HARAČIĆ 1894, DEGEN 1911).

Allium visianii (flišni luk)

A. visianii M.Gan. (1889, 1910, LOVRIĆ 1975, 1995, A. incensodorum Radić synon., A. "albidum" auct.dalm. non Fisch.): to je otporni primorski endem srednje Dalmacije, gdje ga je prvi sabrao još Visiani. Raste od privjetrina do vjetrometina u tvrdolisnom eumediteranu, kao psamofit na izloženom flišu, većinom u svezi Vulpio-Lotion. Od sličnoga stepskog srodnika A. albidum Fisch. iz istočne Europe izdvaja se: dolje ima snažan i debeli, okomit ili kosi podanak na vrhu s desetak lukovica sraslih u snopu, svaka je s brojnim listovima po 7-14, ovoj cvata (spatha) je sitan i kratak po 4-6 mm, a cvatna stabljika oštro uglato-bridasta, cvjetovi izrazito zaudaraju po paljevini.

A. marschallianum (kanjonski luk)

Allium marschalliannum Weden. (A. saxatile M.Bieb. ampl. subsp. tergestinum (M.Gan.) Bed. & Lov. 1978, A. "globosum" auct.illyr. non M.Bieb.): To je kraški poluendem jugoistočne Europe: južni primorski Dinaridi, Albanija, Macedonija, Bugarska, Dobrudja i Krim. Na istoku uz Crno more raste na primorskim karbonatnim stijenama sveze Hyperico-Siderition, a kod nas na gorskim i kanjonskim dolomitnim stijenama, većinom u svezi Edraianthion Lak.& al. Kod nas su mu glavna nalazišta Čićarija, Učka, Vinodol, Velebit, ličko sredogorje, Poštak, kanjoni gornje Une i Neretve, Dinara, Svilaja, Biokovo, Čabulja, Prenj, Veleš, Orjen itd.

Allium horvatii (kvarnerski luk)

A. horvatii Lovr. (usp. LOVRIĆ 1971, 1993, BEDALOV & LOVRIĆ 1978, Flora Euro. V 1980, A. "petraeum" auct.quarn. non Kar.& Kir., na Krku i Rabu: "kapùlica vakamìku"): to je otočni halofit i uži endendem istočnokvarnerskih otoka: Parvić, Sv. Gargur, Goli otok, pa još Baška na Krku i Lopar na sjeveru Raba. Raste samo na strmim i zasoljenim klisurastim obalama uz Velebitski kanal pod najjačim udarom Senjske bure tj. jedino i isključivo na najgorim orkanskim vjetrometinama s jakom i čestom posolicom, većinom u posebnoj zajednici Allio-Astragaletum dalmatici.

Od svih srodnih europskih lukova iz skupine A. globosum s.lat., jasno se izdvaja nizom osobitosti: mnogobrojne lukovice po 25-40 su pri dnu gusto srasle u busenu (polikormiju), zrele plodne lučice su vrlo sitne i tanke po 18-30 x 3-6 mm, njihove ovojnice jako tamne crnoljubičaste do garavocrne, listovi su pravilni valjkasto-okrugli i iznutra cjevasto-šuplji (ne žljebasti), cvatovi su sitni po 1,5-2 cm i polukuglasti ili plosnato-štitasti s malobrojnim cvjetićima po 3-20, ali brojni susjedni cvatovi izrastu u busenu po njih 5-20, cvjetići su svijetli sivo-krem i njihovi listići uzduž prugasti sa zelenim žilicama, cvjetne stapke podjednake ili kraće od samog ocvijeća, a plod je uglasto-šestobridan i pri vrhu stožasto-ušiljen nalik lukovici (nije kuglast), cvatnja je puno kasnije ujesen od IX.-X. mjeseca.

Allium polycormium (pješčani luk)

A. polycormium Lovr. (1975, 1995; A. "montanum" auct. quarn. non Schm. - sect. Rhizirideum, Kvarner: "dibla-ćesân"): to je otporni lokalni endem i obalni psamofit oko olujnih Senjskih Vrata, najčešće raste na pješčanim sipinama po flišu uz krčke uvale Zarok i Zatvor kod Baške, pa još pojedinačno u dugom zatonu Vela luka izmedju Vrbnika i Baške ter rjedje na susjednom otoku Parvić. Raste jedino i isključivo na najgorim orkanskim burištima s jakom posolicom i to samo na zasoljenim obalama flišnih pješ enjaka i pješčanim sipinama.

Od inih srodnika iz skupine A. angulosum L. (A. montanum s.lat.) izdvaja se nizom osobitosti: zbijeni patuljast rast u gustim busenima (polikormije) s brojnim lučicana kao polukuglasti jastuci, dolje ima izduženo-razgranjeni i tvrdo-odrvenjeli podanak dugačak do 25 cm, uzduž kojega su nanizane mnogobrojne (i do 40) sitne lukovice velike po 12-30 x 6-10 mm, njihove ovojnice su svjetlije žućkaste do krembijele, a zgnječene snažno zaudaraju na češnjak, stabljičice su kratke-brojne i patuljaste, duge samo po 3-14 cm i valjkasto-zaobljene (bez uglatih bridova kao ini srodnici), svi listovi su zbijeni samo u prizemnim rozetama i plosnato-vrpčasti (nisu žljebasti), zreli plodić je sitan samo oko 4 mm i kraći od ocvjeća, a cvatnja je kasnije ujesen od IX-X. mjeseca.

Obadva predhodna endema oko Senjskih vrata tj. A. horvatii i A. polycormium, iako gradjom i iskonom pripadaju posve drugim skupinama (A. globosum ampl. i A. angulosum ampl.) pri sličnim ekstremnim uvjetima orkanskih burišta na Kvarneru su razvili vrlo sličan rast uz niz paralelno-konvergentnih prilagodbi: busenasta polikormija, patuljasti rast, kasna cvatnja najesen i nevjerojatna opća sličnost vanjskog izgleda.

A. dalmaticum (dalmatinski luk)

Allium guttatum Stev. (s.lat.) subsp. dalmaticum (Kern.) Janch. non "Stearn" (A. dalmaticum Kerner, A. "margaritaceum" auct.dalm. non Sm.nec Mönch.) je južnodalmatinski primorski endem od Makarskog primorja, oko Dubrovnika, Konavala, Boke Kotorske i Elafita. To je poluotporni kserofit sušnih južnih padina, većinom u ježinastim trnjacima sredozemne zajednice Erico-Calycotometum Hić.

A. flavum subsp. adriaticum

A. flavum L. (s.lat.) subsp. adriaticum Deg. (A. fl. subsp. lignosum Radić, A. "flavum" auct.adriat. vix L., Baška: "vàrska kapùlica"): to je otporni submediteranski endem istočnog Jadrana: brda jugoistočnog Krka (Baška-Vrbnik), vrhovi otoka Prvića, velebitsko i makarsko primorje. Uglavnom raste na jakim vjetrometinama suhih i sunčanih brdskih stijena, najviše u svezi Centaureo-Campanulion Hić, kao i u kamenitim borovim šumama Orno-Pinion nigrae P.Fuk. Od srodnika se izdvaja odrvenjelim višegodišnjim podankom i tvrdo-odrvenjelim ovojnicama na lukovici.

A. ursinum ssp. ucrainicum

Allium ursinum L. (s.l.) subsp. ucrainicum Kleop.& Oxner: Europski psihrofilni tip subsp. ursinum kod nas raste uglavnom u gorskim sniježnim uvalama sjevernoga kontinentalnog zaledja, dok na jugoiztoku duž primorskih Dinarida do Istre doseže istočnija podvrsta ucrainicum, s arealom u jugoistočnoj Europi od gorja Sicilije do Ukrajine. Kod nas taj raste po predplaninskim sniježnim uvalama u zaštićenom podsloju južnogorskih šuma Geranio-Fagion. Od sjevernog tipa se odvaja manjim rastom i gladkim cvjetnim stapkama (kod europskog sjevernog tipa su hrapavo-bradavičave).

Ini lukovi Dinarskog krasa

Na primorskim Dinaridima po manje ekstremnim položajima izvan ljutog krša, samoniklo rastu još i drugi rašireni europski lukovi npr. A. ampeloprasum L. (s.s.), A. sphaerocephalon L., A. paniculatum L., A. flavum L. (subsp. flavum s.s.), A. confertum Jord.& Four. (A. roseum var. coacervatum Radić), pa još ine obične europske vrste kopnenog zaledja na debljem i vlažnijem tlu u gorskim šumama već izvan tipskoga kamenog krasa.

Sadjeni jestivi lukovi

Medju jestivim lukovima koji se kod nas često sade u povrtlarstvu kao povrće ili začin, najvažniji je obični crveni luk (Allium cepa L, čakavsko-ikavski kapula), pa češnjak (A. sativum L., čakavski česan, kajkavski česen, srpsko-bosanski: bijeli/beli luk), A. porrum L. (kajk. porjak, čak. purić, bosn. poriluk, srb. praziluk), A. ascalonicum L. (kozjak, kajk. kozjek, ikav. ljutika, čak. škanjola), A. schoenoprasum L. (vlasac), itd. Zanimljivo je da su kameniti jadranski otočići jedno od rjedjih mjesta u Europi, gdje fertilno raste i naknadno podivljali češnjak (A. sativum), koji se drugdje u južnoj Europi rijetko nalazi sterilan medju korovima, a inače poludivlji češnjak raste u Egiptu i na Levantu.

Summary

Allium and Alliaceae at eastern Adriatic: - This is a codensed review on the taxonomy and ecology of wild Allium and related genera in Dinaric Karst and Adriatic islands. Its main regional taxa adapted to extensive calcareous rockeries there belong to the xeric section Rhizirideum (Don.) Koch (or Petroprason Hermann). The Dinaric Karst and Adriatic islands in Croatia include nearly 40 different taxa of Allium; someones of them are rare endemics restricted there (local species or subspecies): Allium lussinense (Harač.) Degen (A. salsuginosum Radić), A. visianii (M.Gan.) Lov. (A. incensodorum Radić), A. horvatii Lovr., A. polycormium Lovr., A. flavum subsp. adriaticum Degen (A. lignosum Radić), A. guttatum subsp. dalmaticum (Kern.) Janch., etc.

Literatura (za divlje lukove)

• BEDALOV, M.& LOVRIĆ, A.Ž. 1978: Biosistematska analiza taksona Allium horvatii i srodnih taksona u istočnojadranskom primorju. SAZU, Poročila 14: 115-128, Ljubljana.
• BOTHMER R. 1974: Biosystematic studies in Allium ampeloprasum complex. Opera Botanica 34: 1-104.
• DUBOUZET, J.G.& al. 1997: Phylogeny of Allium L. subgenus Rhizirideum (G.Don ex Koch) Wendelbo according to dot blot hybridization with randomly amplified DNA probes. Theoretical & Applied Genetics 95, 8, December 1997.
• EKBERG L.: Studies in the genus Allium, I - VI. Botan. Notiser vol. 121-125, 1968-1972.
• GARBARI, F.& RENZONI, C.M. 1975: Il genere Allium in Italia VII (Allium commutatum). Lavori Soc. Ital. Biogeogr. 5: 3-16, Forli.
• KOLLMANN, F. 1971-1972: Allium ampeloprasum - a polyploid complex, I - III. Israel Jor. Botan. 20: 13-20, 25: 295-312.
• RADIĆ, J. 1989: Slani luk, Allium salsuginis i drugi samonikli lukovi Podbiokovlja. Acta Biokovica Musei Makarska 5: 5-84.
• STEARN, W.T.: The genus Allium in the Balkan Peninsula. Botan. Jahrb. System. 102: 201-213, 1981. (in Fl.Eur. V, 1980)
• TUTIN, T.G.& al. 1980: Flora Eurpaea V (Allium): 49-69, Cambridge University Press.

Vanjske sveze

• Alliaceae in Stevens, P.F. (od 2001)

Poveznice

• Hrvatski fitoendemi

Reference

Adapted as free source from WikiSlavia: Original condensed review elaborated by above entitled author (A.Z. Lovric 1995) within the sub-project Wiki-Flora Adriatica: if quoted may be copied as free source without changes.