MHM: Korieni i Cromazohi

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

MHM: Korieni i Cromazohi (2 novije knjige Marijana Horvata Milekovića): Marijan Horvat-Mileković je djelatni noviji hrvatski pjesnik, publicist, jezikoslovac, novinar i književno-politički kritičar. Rodjen je u Zagrebu godine 1953, izkonom križevački kajkavec. Zalagao se je za izvorni hrvatski jezik i očuvanje hrvatske kulturne bašćine, a nadasve se iztiče obranom hrvatskoga korienskog pravopisa, kojim se dosljedno služil u pisanju svojih članaka. Iz štovanja spram MHM-ova jezično-pravopisnog stila je i ovaj prikaz napisan polukorienski. U svojim strukovnim člancima se najviše iztaknul kao iranist i dialektolog, zastupanjem iranskog izkona Hrvata, pa o bogatstvu hrvatskih dialekata i sl. Napisal je više stotina članaka, osvrta i kritika za razne hrvatske časopise (godišnjaci, mjesečnici i povremenici): najviše Fokus, pa Hrvatsko slovo, Tomislav, Zora, Danas, Ognjište, Bujština, Natura Croatica, Jadranska meteorologija, Glasnik HDZ, Hrvatski Rubikon, Hrvatski književni list, Ultimatum, Narod i još ini. Takodjer je objavil bogati niz kritičko-polemičkih članaka u novinama, ponajviše u 'Vjesniku'.

Sudjelovao je takodjer sa stručnim člancima iz iranistike i dialektologie u dvadesetak zbornika: Tko su i odakle Hrvati (1993-94), Istraživanja riječkog područja (1996-98), Kaštela kolijevka Hrvatske (1998), Staroiransko podrijetlo Hrvata (1999), Gan-Veyãn (2004-2005), Zbornik KAJ (Krapina 2006), Podrijetlo Hrvata (Pregrada 2009) i dr. Ipak je MHM imao najveća dostignuća u svojih 6 monografskih knjiga: Razsuti prah (Čakovec 1998), Gušti i verige (1999), Rieči za Jelenu (Zagreb 2000), Mač nad Hrvatskom (Zagreb 2002), Korieni: hrvatski identitet u obzoru jezika, kulture, poviesti, politike i globalizacije (ITG-Zagreb 2006) i najnovije Cromazohi: tko nam je čipirao mozak (ITG-Zagreb 2010). Prve 3 knjige su većinom estetsko-pjesničke, a 2 novije su prozne i kao najveće su prikazane niže u recenziama, a mogu se nabaviti kod auktora: Marijan Horvat-Mileković (brzoglas 01.2853.046).

Abstract

MHM: Korieni & Cromazohi (cultural monographs of Marijan Horvat-Mileković): M.H. Mileković is a recent Croatian writer, poet, linguist-dialectologue, protohistorian-iranologist, active in 1990ies and 2000ies. He published more hundred articles in diverse periodicals and proceedings; his major works are the recent cultural monographs "Korieni" (2006) about the true original Croatian language, and "Cromazohi" (2010) on the recent Croatian history, both analysed here in the following Croatian reviews.

MHM: Korieni (recenzia)

Korieni: hrvatski identitet u obzoru jezika, kulture, poviesti, politike i globalizacije (ITG-Zagreb 2006). - MHM je posljednji i zasad jedini naš književnik koji još i danas vjerno piše izvornim hrvatskim jezikom od prie Jugoslavie. Izim tek ponekih polukorienskih pisaca, danas većina javnih djelatnika kod nas pišu posve različitim, srbohrvatskim Vukopisom tj. novim balkanskim jugojezikom koji se lingvistički mora definirati kao kreolski pidgin tj. kao zapadnosrbski dialekt zagadjen tek ponekim izvornohrvatskim oblicima i riečima koje tu postupno nestaju pod etiketom arhaizama, ustašizama, provincializama itsl.

Ako se i dalje nastave ovi javni trendi nesudjenoga hrvatskog jezika – unatoč kraćih oscilacia za obnovu od 1941, 1971. i 1991, javni jezik u Hrvatskoj je i danas sve biži srbskomu, pa bi za par desetljeća to doista postal jedan i identični jezik, umjetno i nasilno spojen nakon cielog tisućljeća od ta dva ranije različna i posebna jezika. U tom jezičnom silovanju Hrvata je Mileković danas još zadnji živi dokazni svjedok, kako je naš hrvatski sve donedavna prie Jugovine bio samosvojan i zaseban jezik, bitno različit od srbskoga i izvorno sve do 19. stoljeća ipak bliži slovenskomu. Zato prvotno u srednjem vieku nije postojao nikakav raniji «srbohrvatski» niti «srednjojužnoslavenski» jezik, nego tek središnji srbobalkanski i izvan njega jugozapadna slavenska grupa koja je još donedavna prie Jugovine povezivala slovenski, hrvatsko-kajkavski, čakavski i ikavski-šćakavski (zapadni poluštokavski-staroikavski).

Stoga je MHM u našoj javnosti uporno prešućen i zanemaren kao neugodni svjedok istine i kulturne prostitucije većine inih "naših" pisaca. Baš zato g. Mileković i ini malobrojni polukorienski pisci ni nisu članovi ovdašnjeg društva srbohrvatskih vukopisca ili tzv. «hrvatskih» književnika koji su hrvatski samo po prostornom smještaju, ali su kulturno-jezično i dalje ostali balkanskim Jugoslavenima koji ni nemaju posebne veze s predjugoslavenskom bašćinom izvornohrvatske književnosti.

Uz MHM-a, dosad su još dielom polukorienski pisali npr. Mato Marčinko, Branko Petener, Marijan Krmpotić, Mladen Schwartz i tek povremeno još poneki. Od ovih je Milekovićevom rječniku razmjerno najbliži Marčinko koji takodjer uglavnom ne rabi balkanske srbizme, dok je Petener samo po vanjskoj formi polukorienski – ali s podjednakim obiljem balkanizama na općoj razini naših media. Inače se polukorienski danas još dosta piše u hrvatskoj diaspori najviše u Australiji, a manje u Canadi i Južnoj Ameriki, dok naši iseljeniki u SAD i zapadnoj Europi više rabe jugoslavenski Vukopis (izim malobrojnih u Španjolskoj i Švedskoj koji su bar dijelom još polukorienski).

Manjeviše sličnim Milekovićevim jezikom je izim Marulića, Belostenca, Zrinskih i Frankopana, u onodobnim vlastitim izdanjima sve donedavna prije Jugovine pisal cieli niz naših najvećih klasičnih pisaca kao Šenoa, Gjalski, Kumičić i ini, ali zbog vukovske jezične diktature tek u Jugovini su naši bestidni vukovci sve te klasične književnike nakon Vuka nasilno preveli i krivotvorili ih na balkanski vukopis, tako da su njihova izvornohrvatska izdanja dosad uglavnom nedostupna osim na lažnom vukopisu i samo takove krivorvorbe su u većini naših knjižnica.

U to doba jugo-kolonializma su svi izvornohrvatski korienski tekstovi bili strogo zabranjeni kao subverzivni material, pa se nazirao tek skromni pokušaj njihove polujavne obnove nakon razpada te balkanske kolonie od 1991, ali već nakon trećejanuarske diktature od god. 2000, do danas su opet sve više nepodobni i na novomu demagoškom udaru globalista i sličnih slobodnjaka: To je zbog buduće obnove III. Jugosfere - Balkanije i novoga bratskog jedinstva zapadnobalkanskih jezika u «srednjojužnoslavenskom dijasistemu» tj. ponovnom jugojeziku koji se od jučerašnjega srbohrvatskog razlikuje tek po obilju globalnih anglizama. Ekstremni balkanski srbizmi (tzv. četnikizmi) sada iznova sve više prodiru u hrvatsku javnost kroz ovo zadnje desetljeće, ne samo kroz lokalnu Orjunu koja u medijima danas ponovo diže glavu, nego još i više nesvjesno preko hrvatskih prognanika i izbjeglica iz Bosne i Vojvodine gdje su u školama morali učiti uglavnom srpski pa ga sad spontano prenose i šire po Hrvatskoj.

Danas naizgled egzotični Milekovićev jezik je zapravo pravi hrvatski koji je dugo bil općeuporabni i visokokulturni jezik u Hrvatskoj od 16.- 19. st. i tad je viekovima funkcionirao kao normalan javni jezik – namjesto današnjega ogavnog Vukopisa, silom nametnutog u Jugoslaviji kroz 20. stoljeće. Po svojem postanku i funkciji, taj kolonialni Vukopis kod nas ima podjednaku ulogu surogata, kao napr. engleski u Irskoj ili jidiš među Židovima. Paradoksalno je dokle smo već jezično zaglibili, da su izvornohrvatski glagoljaški tekstovi iz doba Trpimirovića i Arpadovića danas već leksički i gramatički posve različiti od javnog Vukopisa u Hrvatskoj i stvarno su sada daleko bliži današnjemu slovenskom standardu u Ljubljani i hrvatskom gradišćanskom dialektu u Austriji.

Kod Milekovića su uz ino dosljedno očuvani izvorni participi na –al, a većina rieči je bez nelogičnih i priglupih asimilacija, sibilarizacija i palatalizacija kakve uglavnom nema nijedan europski jezik izim primitivoga balkanskog vukopisa. U leksičkom spektru ove knjige Mileković nema nijednoga pravog srbizma, osim 2 polusrbizma koji čine tek 4 promila njegovih tekstova: unatoč upornoj potragi iz srpskih rječnika na ćirilici, nadjene su samo ove 2 sumnjive riječi: krenuti (umjesto hrvatskog poći ili započeti) i novčanik (umjesto hrv. lisnica ili novčarka). Kod inih "naših" pisaca takvi srbobalkanizmi obuhvaćaju po 1/4 do 1/3 njihovih polupismenih tekstova!

U svojim poviestno-političkim esejima i polemikama je MHM doista postao novi hrvatski Matoš 21. stoljeća: I kao što nas je onaj prvi u ranijem stoljeću opominjao i upozoravao otudjene hrvatske elite koje su sliepo srljale u balkansku magluštinu, tako nas i ovaj današnji uporno odvraća od bezglavog srljanja u haaško-bruxelski sotonizam Ujedinjene europske pederastie, koja već danas bestidno maršira po zagrebačkim ulicama i izdajničkim medijima. Stoga želimo MHM-u da objavi još takvih knjiga koje će nastojati Hrvate privesti kulturnoj i političkoj sviesti – ili će barem za neke buduće naraštaje i arheologe ostati kao jasna opomena i glas vapiućeg u pustinji ... (uneseno dopušćenjem auktora: dr.A.Ž. Lovrić 1997).

MHM: Cromazohi (recenzia)

Cromazohi: tko nam je čipirao mozak (ITG-Gagreb 2010). - Ovo je najobsežnija i najbolje razradjena auktorova monografija na 439 stranica s 80 poglavlja-članaka ter obsežnim proslovom i zaglavljem, pa pedantnom bibliografiom i velikim abecednim rječnikom s preko 800 pojmova na kraju poput leksikona. Obuhvaća raznolike teme najviše iz poviesti, politike, jezikoslovlja, dialektologie, etnogeneze, iranistike i inih povezanih tema iz hrvatske kulturologie. Ova se knjiga većinom može shvatiti kao poviestno-kulturna kronika naša zadnja 2 desetljeća iz novog doba suvremene države Hrvatske. Tu auktor većinom nastupa kao kritički kroničar 21. stoljeća, na donekle sličan način kao su ranije kronike opisivale i analizirale historiografiju prošlih stoljeća, pa će ovo djelo uz ino sigurno ostati vriednom i obsežnom dokumentaciom budućim naraštajima, jer je pisano pitkim i čitljivim stilom intelektualnog erudita.

Jezično je ta knjiga napisana malo ublaženim polukorjenskim pravopisom, ali je kao i predhodne leksički čisto hrvatska tj. uglavnom bez onečišćenja balkanskim srbizmima. Znatan dio unesenih poglavlja su auktorovi preradjeni članci objavljeni u bivšem tjedniku "Fokus". Uz ine kulturno-poviestne razprave, knjiga sadrži još i prigodne životopise nekih zaslužnih djelatnika hrvatske kulture i jezikoslovja, npr. dr. Stjepan Krizin Sakač (1890.- 1973.), prof. Blaž Jurišić (1891.- 1974.), dr. Tomislav Ladan (1932.- 2008.) i prof.dr. Ivo Škarić (1933.- 2009.). Na kraju ta monografia takodjer sadrži i više recenzia auktorovih ranijih knjiga.

Ovom knjigom MHM nastoji prosvjećivati i razbuditi kulturnu i nacionalnu svijest današnjih Hrvata, većinom hipnotiziranih i zatupljenih uporno-sugestivnim "mozgopranjem" većine naših prodanih i izdajničkih media (tisak, dalekovidnica, internet i sl.), iz čega nam je izrasla kolektivno-mazohistička psihoza bez amputirane nacionalne sviesti. Nakon što je Hrvatska pod vodstvom dr. Franje Tudjmana i domoljubnih suradnika uzkrsnula poput fenixa, od nastupa trećejanuarske diktature 2000. do danas provedena je tzv. "detudjmanizacija" tj. stvarno dekroatizacia i razbijanje nove hrvatske državnosti zbog veleizdajničkog sluganstva korumpiranih Poluhrvata. Slično kao što se u dalekoj kineskoj kulturi vremenska doba slikovito zovu po životinjakim simbolima, tako se i kod nas prvo proteklo desetljeće može nazvati crnim Desetljećem Dikobraza (Decennium Hystricis, zoo-tribus Hystricinae) kako nam je to slikovito uveo naš poznati skijaš Ivica Kostelić za tadanje čelnike.

Najbitniji citat iz MHM 2010: ..."Za razliku od Katarine Frankopan, aktualni hrvatski zombiji i klonovi, orjunaši, izrodi, idolopoklonici, sluge i ništkoristi, bacili su ponovo Hrvatsku na koljena, uveli nas u Balkaniju, obdarili opet Novosadskim pravopisom (i to: Matica Hrvatska, Igor Ziidić i drugovi !), kokodaču po "Titovoj rivi" u Istri, razmahuju se crvenom zviezdom, i opet smo Slaveni, hej-slaveni, po šumama i gorama. Netko bi rekal: za ne vjerovat. Jesmo ludi ili sanjamo!?"

Ta knjiga razpravlja "otrovno"-kritički i sarkastično poput velikog Matoša o obezglavljenim i prodanim Poluhrvatima i "Srba katoličke vere". Ovu već upropaštenu, Polurvacku vazalnu paradržavu nakon velikog Tudjmana, sad bezglavo vodi naizmjence srbohrvatska koalicija pa opet "Kukuriku" koalicija, uz proizvodnju protuustavne gomile kvislinžkih zakona većinom podvaljenih po "hitnom postupku" tj. po zlonamjernoj direktivi inozemnih dušobrižnika. Krajnji rezultat ovoga upornog mozgopranja je da su većina Hrvata dosad postali polusvjestnim zombijima "čipiranih" mozgova, koji više ni ne znaju tko su, što su, kamo idu i zašto uopće postojimo. Pod takvom masovnom hipnozom se ovo razvilo kao bolestna kolektivnja psihoza, koju će se uz prosvjećivanje morati još liečiti i grupnom psihoterapijom naših vjerodostojnih i dobronamjernih špecialista.

Nakon donedavnih 9 stoljeća života niza naraštaja bez vlastite države je medju većinom Hrvata radikalno provedena negativna selekcia, pa je dielom preostalo množtvo nesposobnih poltrona, izdajnika i samoljubnih bonvivana kao idealne i podatne sluge stranih kolonialnih gospodara. Zato su dosad većina sviestnih, sposobnih i domoljubnih Hrvata završili bilo pod zemljom, odnosno na robiama, ili su na razne izravne ili sofisticirane načine prognani u inozemstvo i prekomorske krajeve gdje se asimiliraju i nestaju iz našega narodnog korpusa. Tu kod kuće nam je upornom orwelskom promičbom iz TV i inih javnih media većini mozgopranjem već izbrisan tisućljetni pojam domovine, pa smo javno postali kolonialnim balkanskim "regionom".

Sve što se dovoljno ne uklapa u taj zlokobni nacrt uvozne 'demokracije' tj. plitke demagogije se kod nas odnedavna po nastranom frankfurtskom modelu šablonski proglašuje politički neizpravnim, ustaškim, primitivnim i inim -izmima koji se ne uklapaju u unaprijed zacrtane slike bezličnoga i pokornog roblja. Zamalo sve te mračne najave i prognoze koje nam je u dosadanjim svojim knjigama i člancima obrazložio vidoviti MHM, nažalost su se uglavnom pokazale dobrim i pouzdanim diagnozama, jer se većina njih već ostvarila ili se upravo ostvaruju na najgorje moguće načine. Očito nam je nuždan i potreban novi izgubljeni polet i kulturno-nacionalni preporod, ako uopće još kanimo obstojati kroz iduća desetljeća i stoljeća... Ako je to ikako moguće, bilo bi poželjno da nam auktor i ubuduće podari još par ovakvih velebnih i dokumentarnih djela u kojima će opet nadmašiti samoga sebe.

Glavna nova djela

  • Razsuti prah (Čakovec 1998)
  • Gušti i verige (1999)
  • Rieči za Jelenu (Zagreb 2000)
  • Mač nad Hrvatskom: koncept amero-globomanije i jugosrbofilije (Zagreb 2002). ISBN 953-97592-2-6
  • Korieni: hrvatski identitet u obzoru jezika, kulture, poviesti, politike i globalizacije (ITG-Zagreb 2006). ISBN 953-97592-3-4
  • Cromazohi: tko nam je čipirao mozak (ITG-Zagreb 2010). ISBN 978-953-97592-4-5

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Condensed and elaborated mostly from author's (MHM) publications, partly enlarged by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=MHM:_Korieni_i_Cromazohi&oldid=46346"