Makroalge dubljeg Jadrana

Makroalge dubljeg Jadrana (Rhodophyta i Phaeophyta iz hrvatskog epibatiala i cirkalitorala): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

• Auktori: Dr.sc. A.Ž. Lovrić i dr. M. Rac, Institut "R. Bošković", Zagreb, HR-10000, Croatia
• Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica - Rhodophycota & Phaeophycota

SUMMARY

Adriatic deeper macroalgae (Rhodophytes & Pheophytes in Croatian epibathial and circalittoral belts): Due to abundant rocky seafloors of the submerged Dinaric Karst in eastern Adriatic underseas, there exist extensive habitats for the fixed macroalgae in the depths of central Adriatic. The deepest algal populations there occur in epibathyal belt at -170m to -260m, being the lowest algal settlements among European coasts.

There occur in Adriatic dephts e.g. Laminaria rodriguezii, Desmarestia adriatica, Peyssonnelia magna, Sebdenia feldmannii, Kallymenia spathulata, Cystoseira zosteroides, Carpomitra costata, Halarachnion ligulatum, Sporochnus pedunculatus, etc. The related algal communities there are grouped in the calcified Lithophyllion, Rhodymenion, Sargassion hornschuchii, and the deepest Desmarestion.

U v o d

Zbog potopljenog krasa u jadranskom arhipelagu postoji obilje kamenih dna na kojima se do velikih dubina još razvija razmjerno bujna vegetacija sciafilnih makroalga, prilagođenih na vrlo slabu tamnomodru do ljubičastu svjetlost pri donjoj granici podmorske makrovegetacije. Zbog te edafske pogodnosti dna i razmjerno veće bistrine s boljom osvjetljenosti mora do znatnih dubina, dosad su na središnjem Jadranu oko Jabučke kotline nađena u okviru Sredozemlja najdublja poznata naselja makroalga u polumračnomu epibatialnom pojasu, izmedju -170m i -260m dubine (usp. Županović i Jardas 1989).

Tamo u epibatialu pri donjoj granici makroalga još uvijek raste desetak skotofilnih dubinskih makroalga: Laminaria rodriguezii Born.& Hamel, Desmarestia adriatica Erceg., Peyssonnelia magna Erceg., Sebdenia feldmannii Codom., Kallymenia spathulata (J.Ag.) Codom., Carpomitra costata (Stack.) Batt., Cystoseira zosteroides (Turn.) C.Ag., Halarachnion ligulatum (Wood.) Kütz., Sporochnus pedunculatus (Huds.) C.Ag., pa još i neke ine sa širim svjetlosnim razponom, koje rastu i na nešto manjim dubinama do gornjeg cirkalitorala, npr. u najvećim dubinama Kvarnerića oko -100m. Među tih desetak dubinskih makroalga središnjeg Jadrana je najvažnija i najčešća Laminaria rodriguezii:

Dubinska Laminaria rodriguezii

Rod Laminaria (haluga remenarka, Dalmacija čakav. "povûje", engl. kelp, njem. Blattang, fran. goemon) sadrži tridesetak vrsta pretežno uz hladnije obale sjevernih mora, dok južnije u subtropima i Sredozemlju većinom raste u većim dubinama ispod 100m. Na dubljim dnima Sredozemlja i kod nas u Jadranu je glavni zastupnik tog roda mediteranska dubinska vrsta L. rodriguezii:

• Laminaria rodriguezii Born.& Hamel (na Visu: "povûje") je mediteranska dubinska vrsta i jedina iz tog roda nazočna u Jadranu. Tu se nalazi najviše u srednjojadranskoj depresiji oko Jabučke kotline od otoka Žirja (Bitvenica) do Palagruže i Sušca. Ovdje raste na donjoj granici makroalga u većim dubinama od -110m do -262m, u dubinskoj zajednici Halarachnio-Laminarietum rodriguezii (Erc.) Mol.

EKOLOGIJA DUBINSKIH FITOCENOZA

Ove najodpornije skotofilne alge i ine manje sciafilne makroalge se u polumračnim dubinama Jadrana razvijaju unutar 3 glavna tipa hidrovegetacije: ovapnjele koraligenske inkrustacije Lithophylletalia Giac., dubinske meke alge Rhodymenietalia Boud. i najdublja naselja skotofilnih alga Dictyomenetalia Lorenz: Zal. u graničnom epibatialu.

Ova je dubinska makrovegetacija razmjerno najbolje razvijena u Jabučkoj kotlini srednjeg Jadrana i nešto slabije oko najdublje južnojadranske kotline ispod Dubrovačkog primorja, gdje je dosad još nedovoljno proučena. Njezini osiromašeni fragmenti se također nalaze i sjevernije u najvećim dubinama Kvarnerića izmedju -70m i -100m osobito uz Plavnik, Prvić i Goli otok, ali tu zbog razmjerno manjih dubina i jačeg zamuljivanja dna već izostaje najdonji epibatialni pojas dubinske makrovegetacije.

Rhodymenietalia: Rhodymenion

Red Rhodymenietalia Boud. 1971 (Dictyomeneta Lorenz: Zal. 1942) iz razreda Lithophylletea Giac., obuhvaća skiofilna naselja mekanih makroalga, a na mirnim dubljim dnima (cirkalitoral) i u zaklonjenim morskim špiljama zastupljen je tipskom sredozemnom svezom Rhodymenion Boud. (1971) 1975 (Peyssonellion squamariae Giac. 1994). Među pripadnim zajednicama u Jadranu je na hidrodinamiku razmjerno najodpornija Rhodymenio-Codietum vermilarae (Feld.) Ballest., a najčešća i manje odporna je Flabellio-Peyssonellietum squamariae (Feld.) Mol.

Na poluzaklonjenim dnima s blažom hidrodinamikom zastupljene su još ine osiromašene zajednice Dictyopteridetum membranacei (Feld.) Giac. većinom u plićim zaklonjenim procjepima, Rhytiphloeo-Vidalietum volubilis Lorenz: Zal. na zamuljenom šljunčanom dnu i Nereio-Gracilarietum verrucosae Kal.Gut., najviše u međuotočnim kanalima i dubljim uvalama uz istočni Jadran i u Sredozemlju. Najbogatije su u Jadranu iduće 2 specifične zajednice iz te sveze: Flabellio-Peyssonelietum i Rhodymenio-Codietum.

Flabellio - Peyssonnelietum

Flabellio-Peyssonnelietum squamariae Mol. 1958: To je u istočnom Jadranu česta zajednica dubljih kamenjara, kao i plićih zasjenjenih stijena i polušpilja s blažom hidrodinamikom, inače česta i po Sredozemlju. Pokazatelji su: tipska Peyssonnelia squamaria s.s., Flabellia petiolata (Udotea desfontainei) i Osmundaria volubilis.

Rhodymenio-Codietum vermilarae

Rhodymenio-Codietum vermilarae (Feld. 1932) Ballest. 1989 (Rhodymenietum ardissonei Pign.p.p. 1962): Ovo je rjeđa i najbogatija skiofitna zajednica zasjenjenih podvodnih procjepa i polušpilja s jačom hidrodinamikom pod olujnim klisurastim obalama Sredozemlja. Kod nas se najviše nalazi u burnomu Senjskom arhipelagu i na pučinskim otocima središnjeg Jadrana. Pokazatelji su: Rhodophyllis divaricata, Rhodymenia corallicola (Rh. ardissonei), Codium vermilara, Chondracanthus (Gigartina) acicularis, Spermothamnion flabellatum i Aglaothamnion tripinnatum.

Zanardinio-Codietum bursae

Zanardinio-Codietum bursae (Lorenz: Zal. 1942) Lov. 1975, 1978, 1995: Ovo je pionirski i degradacijski stadij zajednica iz donje sveze Sargassion, koji se najčešće nalazi u dubljem infralitoralu na kamenim strminama i podmorskim siparima i osulinama od 15 - 50m s jakim pridnenim strujama, pa je proširen pod strmim kraškim obalama od Kvarnera do Konavala podno izloženih klisurastih obala. Česta je npr. pod burnim istočnokvarnerskim otocima uz Velebitski kanal, pa pod Konavoskim stijenama, zatim još podno kraških strmina gorja Taurus na jugu Turske, itd. Glavne su vrste kuglasta zelena alga Codium bursa i prirasla korasta Zanardinia prototypus.

Ine slične sveze dubinskih alga

Osim ove predhodne i najčešće sredozemne sveze Rhodymenion, pod obalama jugozapadnog Balkana se disjunktno još nalaze ine reliktne dubinske sveze sciafilnih makroalga, koje su inače većinom proširene na atlantskim dnima duž sjeverozapadne Europe: Desmarestion i Furcellarion iz tog reda Rhodymenietalia ampl.

Donje alge epibatiala: Desmarestion

Dubinska sveza Desmarestion pinnatae Hartog: Ta sveza obuhvaća najdublju autotrofnu tzv. skotofilnu vegetaciju (grč. skoton = mrak, tama) na donjoj granici viših alga u graničnomu dubinskom pojasu epibatiala. U srednjem Jadranu je ta donja sveza zastupljena najdubljom jadranskom zajednicom Halarachnio-Laminarietum rodriguezii (Erceg.) Mol. na polumračnim dubinama od 120 - 260 m.

Furcellarietum fastigiatae

Furcellarietum fastigiatae Kornas 1960 iz borealne sveze Furcellarion Korn. 1960: To je psihrofilna zajednica iz sjevernog Atlantika i Baltika, koja se kao disjunktni glacialni relikt još nalazi i južnije na sličnim zasjenjenim i izloženim položajima na sjevernoj obali egejskog mora uz Trakiju i egejsku Macedoniju.

Morske špilje: Petroglossion

Skiofitni red Rhodymnenietalia Boud. (1971) 1994: u njemu dominiraju mekane crvene alge, a uz izložene obale je najčešće zastupljen posebnom cimatofilnom svezom Petroglossion Boud.& al. 1976, koja se uglavnom nalazi u izloženim i zasjenjenim podobalnim špiljama, zasjenjenim sjevernim polušpiljama, u dubljim uskim procjepima, podobalnim klancima i prevjesnim nadsvođima uz donji rub oseke na udaru valova. Zajednički pokazatelji te sveze i tipa staništa su alge Cladophora rupestris, Valonia utricularis, Gelidium latifolium, Pterocladia pinnata, Petroglossum nicaeense i sitni patelidni pužić Trimusculus garnoti. U Sredozemlju su poznate 3 pripadne zajednice:

Petroglosso - Phyllophoretum

Petroglosso-Phyllophoretum nervosae (Feld. 1937) Giac. 1965, je prototip gornje sveze i nalazi se u izloženim obalnim polušpiljama zapadnog Sredozemlja, pa Tirenskog, Jonskog i Egejskog mora, dok u Jadranu dosad još nije sigurno nađena.

Botryocladietum botryoidis

Botryocladietum botryoidis Boud.& al. 1976, je termofilna zajednica uz tvrdolisne eumediteranske obale sredozemnih otoka u toplijim izloženim polušpiljama. U Jadranu se uglavnom nalazi uz dalmatinske otoke i južnije dubrovačko primorje, redovito u toplim špiljama na udaru pučinskog juga (tzv. "puhijere"). Pokazatelji su alge Botryocladia botryoides, Grateloupia filicina, Grittithsia phyllamphora i Acetabularia moebii (A. parvula).

Lomentario-Plocamietum vulgaris

Lomentario-Plocamietum vulgaris (Feld. 1935) Boud. 1976: Ova je zamjenska sjevernija zajednica hladnijih izloženih polušpilja uz listopadne submediteranske obale južne Europe, najviše u Lyonskom i Genovskom zaljevu, pa kode nas uglavnom u sjevernom Jadranu oko Istre i Kvarnerskih otoka u sjevernim obalnim špiljama i procjepima na udaru bure.

Pokazatelji su sjevernije psihrofilne alge Lomentaria articulata ampl., Plocamium vulgare (P. coccineum), Cladophora pellucida, Rhodophyllis divaricata, pa u fauni puževi Archidoris marmorata, Trimusculus garnoti i ribice Spelaeogobius trigloides, Tripterygium minor i Grammonus ater.

Biogeografija i paleoekologija

Skiofilna vegetacija mekih crvenih alga tipa Rhodymenietalia ampl., poznata je još iz terciara na sedimentnim priobalnim dnima oko Europe, npr. već od ranog terciara (eocen) u Dalmaciji fosilna paleocenoza Sphaerococcus flabelliformis + Delesseria sphaerococcoides prov. i dr. Danas je slična skiofilna hidrovegetacija mekih crvenih alga osobito česta u sjevernim morima.

Dubinske šumice Sargassion

Red Cystoseiretalia Mol. je na poluzaklonjenim dnima u Jadranu zastupljen plićom svezom Cystoseirion crinitae Mol. sa glavnom zajednicom Cystoseiretum crinitae (Feld.) Mol. i dubljom svezom Sargassion hornschuchii Giac. s dubinskim šumicama Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal., čestom uz kopnene obale i Cystoseiretum zosteroidis Giac. uz pučinske otoke na dubljim dnima s jačim strujama.

Dublje šumice velikih smeđih alga iz sredozemnog reda Cystoseiretalia Mol. 1962 i pripadne sveze Sargassion hornschuchii Giac. 1964, zastupljene su na poluizloženim dnima s jakim pridnenim strujama uz balkanske obale u Jadranu, Jonskom i Egejskom moru dvjema poluodpornim zajednicama na infralitoralnim abrazijskim terasama, od 15 - 50m. Zajednički su pokazatelji te sveze: Sargassum hornschuchii, Codium bursa, Valonia macrophysa, Halimeda tuna, Dictyota linearis, Halopteris filicina i Arthrocladia villosa.

Sargasso - Cystoseiretum

Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal. 1942 (Lovrić 1975, 1978, 1995): To je najčešća zajednica ove sveze na dubljim kameno-šljukovitim dnima istočnog Jadrana s umjerenom hidrodinamikom, a nalazi se u Kvarneru, Dalmaciji i Egejskom moru. Pokazatelji su: Sargassum salicifolium, S. hornschuchii, Cystoseira schiffneri subsp. latiramosa i spužva Calyx nicaeensis.

Cystoseiretum zosteroidis

Cystoseiretum zosteroidis Giac. 1972: Ovo je dubinska sciafilna zajednica kamenog dna s jačim pridnenim strujama, a raste u Sredozemlju i srednjem Jadranu najviše oko Jabučke kotline od Žirja do Palagruže i Sušca. Pokazatelji su: Cystoseira zosteroides (Cy. opuntioides), Cy. dubia (C. fucoides), Halarachnion spathulatum, Carpomitra costata, Asperococcus bullosus, Brogniartella byssoides i dr.

Cystoseiretum spinosae

Cystoseiretum spinosae (Feld. 1934) Giac. 1972 je južnija termofilna zajednica na izloženim infralitoralnim dnima sredozemnih otoka i sjeveronoafričke obale, a kod nas se nalazi samo u toplijem južnom Jadranu, najviše u dubrovačkom primorju uz Elafite i Konavle. Pokazatelji su: Cystoseira spinosa, Cy. moniliformis (Cy. jabukae) i Bonnemaisonia asparagoides.

Cystos. adriaticae-corniculatae

Cystoseiretum adriticae-corniculatae Lov. (1975) 1978: Ova je reliktno-disjunktna zajednica, razvijena na kraškim kamenitim dnima u Jadranu i Egejskom moru. To je značajna fitocenoza izloženih infralitoralnih kamenjara na abrazijskim podmorskim terasama od 10-25 m, pod utjecajem površinskih olujnih valova i s njima povezanih brzih oscilatornih struja pri dnu (drift).

Kod nas je ova najčešća oko burnih istočnokvarnerskih i vanjskih srednjojadranskih otoka, najviše u Senjskom arhipelagu, uz jugoistočni Krk, oko Visa, Lastovaca i dr. Pokazatelji su endemske i reliktne alge: Cystoseira adriatica, Cy. corniculata, Cy. moniliformis (Cy. jabukae), Codium cattaniae (end.), a u fauni koralj Cladocora caespitosa, moruzgva Bunodactis rubripunctata, školjka Acanthocardia deshayesi i rak Galathea cenarroi.

Ovapnjeli dubinski Lithophyllion

Skiofilni dubinski red Lithophylletalia Giac. 1965, iz razeda Lithophylletea Giac. 1965, s glavnom svezom Lithophyllion Giac. 1965: Ovo je dubinska hidrovegetacija ovapnjelih alga uglavnom iz porodice Corallinaceae. U Sredozemlju i Jadranu je najbujnija i najraznovrsnija na poluizloženim kamenim dnima s jačom hidrodinamikom stalnih struja ili odraza gornjih valova (drift).

Kod nas u Jadranu je iz te sveze zastupljeno 5 pripadnih zajednica, po 2 na izloženim strmim stijenama (Crodelio-Halimedetum i Palmophyllo-Mesophylletum), pa na šljunkovitom dnu s jakim i stalnim strujama (Peyssonellietum rosaemarinae i Lithophylletum dentati-racemi) i jedna na dubljim koraligenskim platoima: Lithothamnio-Lithophylletum soluti.

Crodelio-Halimedetum tunae

Crodelio-Halimedetum tunae (Feld. 1937) Giac. 1965, prekriva odsjeke podmorskih stijena od 15 - 60m dubine pod klisurastim obalama burnih istočnokvarnerskih i pučinskih srednjojadranskih otoka: npr. jugoistočnog Krka, Prvića, Sv.Grgura, Golog otoka, pa Kornata, Visa, Sveca, Sušca, Elafita, Konavoskih stijena i sl.

Dominantni su pokazatelji dubinske ovapnjele alge: Crodelia expansa (Pseudolithophyllum expansum), Peyssonellia polymorpha i Halimeda tuna (opt.), a diferencialna fauna su Eunicella stricta, Aglaophenia pluma, Axinella polypodioides i dr.

Palmophyllo - Mesophylletum

Palmophyllo-Mesophylletum lichenoidis Giac. (1968) 1973: To je predhodnoj slična zajednica dužih polumračnih špilja i dubljih poluizloženih klisura s jačim pridnenim strujama uglavnom ispod 40m, ali u hladnijem moru oko Senjskog arhipelaga na sjevernim strminama počinje već ispod dvadesetak metara.

Ova je u Jadranu rjeđa zajednica dubinskih stijena pod izloženim obalnim odsjecima Prvića, Sv.Grgura, Visa, Sveca i susjednih pučinskih otočića. Pokazatelji su alge Palmophyllum crassum i Mesophyllum lichenoides, pa dublji koralji Leptopsammia pruvoti i Muricea chamaeleon (Paramuricea chamaeleon).

Peyssonnelietum rosaemarinae

Peyssonnelietum rosae-marinae (Carp. 1969 prov.) Boud. 1975 (Spatango-Peyssonelietum Lov. 1971, 1978): To je najodpornija fitocenoza ravnoga šljunkovito-detritičnog dna izmedju 20-45m, izloženog pojačanoj hidrodinamici brzih oscilatornih struja (drift) povezanih sa čestim i olujnim površinskim valovima. Najčešća je na abrazijskim terasama pri ulazu izloženih uvala i u olujnim tjesnacima, najviše oko burnih Senjskih vrata, pa kod Omiša i sl.

Fizionomski su značajni ovapnjeli gomolji crvenih alga (maerl) koje tu slobodno leže na dnu pa ih uzastopne oluje prevrću i koturaju. Glavni su pokazatelji crvene alge Peyssonnelia rosa-marina i P. harveyana (P. adriatica), pa kameni koralj Cladocora astraearia (Cl. paterfamilias), dvosimetrični ježinac Spatangus purpureus, moruzgva Bunodactis rubripunctata i školjke Mactra glauca, Ventricoloides nux, Acanthocardia deshayesi i dr.

Lithophylletum dentati-racemi

Lithophylletum dentati-racemi (Lorenz: Zal. 1942) Lov. 1975 (Lovrić 1978, 1995): Ova je slična poluodporna zajednica na plićim abrazivnim terasama (10 - 30m) slobodno ležećih ovapnjelih alga tipa maerl na finijem pješčano-šljunkovitom dnu, većinom na flišnoj podlozi s umjerenom hidrodinamikom pridnenih struja.

Pokazatelji su alge Lithophyllum racemus i L. dentatum, a u fauni Branchiostoma (Amphioxus) lanceolatus, Antalis equicostatus, Glycymeris bimaculata (Pectunculus siculus) i dr. Kod nas je ta zajednica razmjerno najbolje razvijena oko vanjskih otoka u Lošinjskom arhipelagu, npr. Osor, Susak, Srakane, Ilovik, itd.

Lithothamnio - Lithophylletum

Lithothamnio-Lithophylletum soluti (Feld.) Giac. (Phymatolitho-Lithothamnietum coralloidis auct.): Većina pripadnih zajednica Lithophylletalia Giac. iz sredozemne sveze Lithophyllion Giac. su poluodporne na umjerenu hidrodinamiku, a manje je odporan jedino ovaj dubinski klimaks Lithothamnio-Luithophylletum, koji stvara ovapnjele naslage tzv. koraligen.

Taj se razvija na ravnim kameno-šljunkovitim dnima u dubljemu cirkalitoralnom pojasu oko zapadnomediteranskih i srednjojadranskih pučinskih otoka, gdje je kod nas optimalno i najprostranije razvijena na pučinskom dnu od Palagruže do Galijule. Pokazatelji su: Lithophyllum racemus, Lithothamnium calcareum, L. fruticulosum, Lithothamnium coralloides, pa koralj Eunicella stricta.

Hippodiplosietum foliaceae

Uz sjevernojadranske otoke na dubljim dnima, predhodnom ekološki sličan ovapnjeli klimaks briozojskog koraligena tvore mahovnjaci zajednice Hippodiplosietum foliaceae Nikolić 1959, npr. na sjeverozapadu Kvarnerića uz burna Senjska vrata i uz južne obale Istre, a dijelom slične briozojske naslage se nalaze i u sjevernom Atlantiku. Glavni su pokazatelji toga briozojskog koraligena kod nas u Jadranu: Hippodiplosia foliacea, Frondipora verrucosa, Cellaria fistulosa, Sertella beaniana i ini mahovnjaci.

Biogeografija i paleoekologija

Biogeografija i paleoekologija koraligena: Gornjima slične, dubinske fitocenoze ovapnjelih crvenih alga iz fam. Corallinaceae, tzv. maerl ili rodoliti, poznate su u raznim morima na izloženim dnima (usp. Peres 1975, Adey & McIntyre 1973) npr. oko polarnih Spitzberga Lithophyllum arcticum + Lithothamnium glaciale, pa oko Aleuta u sjevernom Pacifiku as. Chartophyllum loculosum, među polinezijskim otocima Sporolithon erythraeum + Hydrolithon reinholdii itd.

Današnjima slični fosilni paleokoraligen ovapnjelih litotamnija tipa Lithophylletalia ampl., bio je osobito proširen na terciarnim priobalnim dnima oko tropskog oceana Tetis i iz toga su dijelom izgrađene mnoge današnje vapnenačke planine tauro-dinarskih kraških lanaca iz Balkana i Male Azije.

Skotofilna naselja Spongietalia

Red Spongietalia Lorenz: Zal. (1942), obuhvaća dubinske i špiljske skotofilne biocenoze (grč. skotos = mrak, tmina), koje su uglavnom bez alga s dominantnim spužvama u epibatijalu i dužim tamnim špiljama podmorja. U najdubljim naseljima graničnoga polumračnog epibatijala, kao i u dužim hodnicima mračnih morskih špilja, zbog oskudnog svijetla rastu tek kržljave alge samo kao rijetke pratilice, a glavninu bentičkih naselja tvore spužve i koralji iz skotofilnog reda Spongietalia Lorenz: Zal. 1942 i mediteranske sveze Parazoantho-Corallion

Iz te grupe se u mračnim dubinama i morskim špiljama istočnog Jadrana nalazi 5 zajednica, od čega 3 u podobalnim špiljama s umjerenom hidrodinamikom i još 2 na mirnim dubinskim dnima epibatiala. Zajednički su pokazatelji ove skotofilne sveze spužve Verongia cavernicola, Oscarella lobularis i Agelas oroides, pa koralji Leptopsammia pruvoti i Parazoanthus axinellae, ter pužić Putilla semistriata.

Zaklonjene špilje i mirna dna

Pripadna sveza Parazoantho-Corallion Laborel 1960 (Lovrić 1975, 1978, 1995) je na dubljem dnu i zaklonjenim špiljama bez jače hidrodinamike zastupljena kod nas sa 2 biocenoze:

• U plićim polumračnim špiljama s crvenim koraljima je zajednica Leptopsammio-Corallietum rubri (Labor. 1960) Riedl 1976, na dubljim kamenim dnima u južnomu i srednjem Jadranu do Cresa.

• U dubljim i mračnim špiljama na 20 - 30m pod morem raste Petrobiono-Ircinietum ficiformis (Sara) Riedl 1976, npr. na otočju Tremiti (loc. clas.) i kod Stare Baške na jugoistoku Krka.

• Naprotiv u tamnim i izloženim obalnim špiljama s umjerenom hidrodinamikom gdje zbog mraka nema alga, svezu Parazoantho-Corallion zastupaju 3 cimatofilne biocenoze odpornijih koralja, spužava i hidropolipa: Aapto-Petrosietum, Parazoantho-Eunicelletum i Eudendrio-Halecietum.

Aapto-Petrosietum ficiformis

Aapto-Petrosietum ficiformis (Lab. 1960) Riedl 1966 (as. Aaptos aaptos-Petrosia ficiformis Lab.): Ova je razmjerno najčešća špiljska zajednica pod klisurastim obalama istočnog Jadrana, gdje je dosta proširena u dubljim ili dužima i mračnim poluizloženim špiljama s umjerenom hidrodinamikom valova. Pokazatelji su dominantne spužve Petrosia ficiformis, Aaptos aaptos, Verongia cavernicola, pa puževi Archidoris marmorata i Putilla semistriata.

Parazoantho - Eunicelletum

Parazoantho-Eunicelletum singularis (Lab. 1960) Riedl 1966 (as. Parazoanthus axinellae - Eunicella stricta Lab.): Ova se zajednica nalazi se bliže obali u jače izloženim plićim i tamnim špiljama s jačom hidrodinamikom valova, najčešće pod istaknutim rtovima i izoliranim otočićima.

Umjesto spužava su tu značajni odporniji koralji Eunicella singularis, Astroides calycularis, Parazoanthus axinellae adriaticus (endem), pa hidropolipi Antenella siliquosa, Campanularia alta i grmasta spužva Axinella verrucosa, a oko njih pliva svijetleća dubinska ribica Grammonus ater. Ova je zajednica kod nas najčešća u Senjskom arhipelagu, Kornatima, Elafitima i uz srednjojadranske pučinske otoke.

Eudendrio-Halecietum mediterranei

Eudendrio-Halecietum mediterranei (Lab. 1960) Riedl 1966 (as. Eudendrium rameum - Halecium mediterraneum Lab.): Ova je najodpornija medju skotofilnim špiljskim biocenozama i uglavnom je ograničena na olujne podobalne špilje uz donji rub oseke pod jakim i čestim udarom valova, a kod nas je uglavnom ograničena na srednjojadranske pučinske otočiće i najburnije obale Senjskog arhipelaga.

Dominantni su pokazatelji odporniji hidropolipi: Eudendrium rameum, Aglaophenia septifera, Halecium mediterraneum, Dynamene cavolinii (Sertularia pumila), pa velika zlatnosrebrnasta sinascidija Sarcobotrylloides superbus (Botryllus aurolineatus) i sitna ribica Spelaeogobius trigloides. Najbogatije plohe ove olujno-mračne biocenoze kod nas u Jadranu su u podobalnim špiljama Prvića i Golog otoka na udaru Senjske bure.

Važnija literatura

• BRESSAN G., BABBINI-BENUSSI L. 1996: Phytoceanographical observations on coralline algae in Mediterranean Sea. Rend Fis. Accad. Lincei IX,7 (3): 179-207
• CORMACI, M. et al. 2000: The benthic algal flora on rocky substrata of Tremiti Islands (Adriatic Sea). Plant Biosystems, 134 (2): 133 - 152.
• ERCEGOVIĆ, A. 1952: Sur les Cystoseira adriatiques. Fauna et flora adriatica 2: 105-114, 173-212 + 30 tab., Institut d' oceanographie, Split.
• ERCEGOVIĆ, A. 1957: La flore sous-marine de l'ilot de Jabuka. Acta Adriat. 8/8: 1 - 130, Split.
• ERCEGOVIĆ, A. 1960: La vegetation des algues sur les fonds pechereux de l'Adriatique. Hvar Cruises Reports 6/4: 1 - 32, Institute of Oceanography, Split.
• ERCEGOVIĆ, A. 1980: Etude comparative de la vegetation des basses eaux et de celle des eaux profondes de l'Adriatique centrale. Acta Adriat. 21/2: 11 - 40, Split.
• FURNARI, G. et al. 1999: Catalogue of the benthic marine macroalgae of the Italan coast of Adriatic Sea. Herbarium Mediterraneum OPTIMA - Bocconea 12: 1 - 214
• GIACCONE, G. 1965: Le fitocenosi marine nel settore rosso di capo Zafferano. Lavori Istituto Bot. Palermo 22: 1 - 69.
• GIACCONE, G. 2007: Coralligenous assemblage as underwater seascape; distribution off Italian coasts. Biol. Mar. Medit. 14/2: 124-141.
• HODŽIĆ, M. (ed) 1996: Palagruža, biser Jadrana. Matica Hrvatska Kaštela, 396 p.
• LEDER, N. i sur. 1996: Dinamička svojstva akvatorija Palagruškog praga. Zbornik Palagruža, p. 339-344, Matica Hrvatska Kaštela.
• LOVRIĆ, A.Ž. 1978: Phytozönologische Analyse der Meeresvegetation Ostadrias. Mitteil. Ostalp. Gesell. Veget. 14: 215-229, Acad. Sci. Ljubljana.
• LOVRIĆ, A.Ž.& RAC, M. 2002: Flora, phytocenoses and algal phytonyms in islands Svetac, Brusnik, and near bottoms of central Adriatic. Periodicum Biologorum 104: 149-158.
• LOVRIĆ, A.Z.& RAC, M. 2003: Flora and synecology in remote islets Palagruža, and near benthos in central Adriatic offing. Periodicum Biologorum 105/4: 413-428.
• RAC, M.& LOVRIĆ, A.Ž. 2002: Benthic and xeric vegetation of remote islands Sušac and Kopišće, and of adjacent seafloors in southern Adriatic. Periodicum Biologorum 104: 139-148, Zagreb.
• RAC, M.& LOVRIĆ, A.Ž. 2003: Algal and halophytic vegetation of Žirje, Blitvenica and nearby islets in the middle Adriatic. Periodicum Biologorum 105 / 4: 429-438, Zagreb.
• RIBERA, A.M.& al. 1992: Check-list of Mediterranean Seaweeds, 1 Fucophyceae. Botanica Marina 35: 109-130.
• RIEDL, R. 1966: Biologie der Meereshöhlen. Verlag P.Parey, 636 p., Hamburg & Berlin.
• ŠPAN, A. i sur. 1996: Sastav i raspored bentoske flore alga i morskih cvjetnica na području otoka Palagruže. Zbornik Palagruža, p. 191-204, Matica Hrvatska Kaštela.
• ZAVODNIK, D. et al. 2000: Distribution of benthos at Jabuka, an islet of volcanic rock (Adriatic Sea). Periodicum Biologorum 102: 147-228, Zagreb.
• ŽUPANOVIĆ, Š.& JARDAS, I. 1989: Jabučka kotlina knj. 1 - 2. Fauna i flora Jadrana IV, Institut za oceanografiju i ribarstvo Split, 415 + 528 str..

Poveznice

• Jadranske ovapnjele alge
• Vegetacija Palagruže
• Flora Žirajskih otoka
• Flora otoka Svetca
• Flora otoka Sušca
• Trogirska priroda

Reference

Original condensed report from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric & D.Sc. M. Rac, within the sub-project WikiFlora Adriatica: if quoted authors and source, may be copied and distributed without changes.