Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas
Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas je znanstveni rad Vladimira Geigera iz 1996. godine o etničkom čišćenju i progonu hrvatskih Nijemaca u FNR Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.
Sadržaj
 Izvor: Vladimir Geiger: Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas, god. 28, br. 1-2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 1996., str. 227 - 233 | ||
|
Povijest i sudbina hrvatskih Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata nerazdvojno je vezana uz sudbinu njemačke i austrijske manjine u Jugoslaviji. O broju evakuiranih i poginulih Nijemaca iz zemalja jugoistočne Europe u jesen 1944. i godina koje su slijedile u izvještajima, kao i u istraživačkim radovima koji su kasnije nastali, zabilježeni su različiti podaci. Budući da su sačuvani vrlo oskudni izvornog arhivskog gradiva, u izvještajima njemačke provencije podaci se znatno razlikuju od navedenih u dokumentima zemalja iz kojih su Nijemci iseljavani. Ostali su mahom Nijemci koji se nisu smatrali odgovorni za zbivanja tijekom rata, očekujući da će se nakon završetka rata vratiti njihovi susjedi, prijatelji i rodbina. Većina nije mogla ni pretpostavljati da bi im se mogao dogoditi fatum kolektivne krivnje. Nevolje preostalih Nijemaca ne prestaju sa završetkom rata. Naime, predsjedništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije već 21. studenog 1944. godine donosi dalekosežni zakonski akt, kojim se precizira i položaj Nijemaca. Odluka AVNOJ-a nije obvezivala na dokazivanje aktivnog potpomaganja okupatorskog režima, nego je pod njen udar došla svaka osoba njemačke narodnosti koja se nije izravno suprostavila nacizmu. A takvih je bilo relativno malo. Žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo Nijemci koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo potpomaganje. Svima ostalima slijedili su upućivanje u logore i konfiskacija imovine, dakle nešto što su mogli pretpostaviti jedino najcrnji pesimisti. U svakom slučaju, tada nije bilo poželjno biti Nijemac. Na svim područjima poslije uspostave nove vlasti uslijedio je val hapšenja i likvidacija. Pri tome na udaru nisu bili samo Nijemci, nego i potencijalni politički protivnici iz svih nacionalnih skupina. I dok su u ravničarske krajeve dolazile mase kolonista iz pasivnih i ratom razrušenih područja Jugoslavije, čitava njemačka sela ili gradske četvrti otpremane su u logore. Najveći logori za pripadnike njemačke manjine na području Hrvatske bili su tijekom 1945./46. godine Krndija, Valpovo i Josipovac. Službena evidencija o tome koliko ih je u logorima ostavilo živote nije vođena, a podaci bivših interniraca su sporadični i prilično nepouzdani. Ipak, podunavskošvapska je literatura pripomogla da i u pogledu logora dođemo do točnijih pokazatelja. Indikativan je i odnos prema Njemačkoj evangeličkoj crkvi (s biskupskim sjedištem u Zagrebu). Evangelička je crkva bila proglašena nacionalsocijalističkom organizacijom, evangelički svećenici su proganjani, a crkvena je imovina konfiscirana. Odlukom Vojnog suda u lipnju 1945. godine u Zagrebu je na montiranom procesu na smrt osuđen evangelički biskup dr. Philipp Popp. Neosporna je činjenica da su najteže demografske gubitke pretrpjeli u poraću upravo Nijemci. Demografi i viktimolozi veliki gubitak Nijemaca objašnjavaju vojnim i civilnim žrtvama u ratu, zatim poratnim stradanjima u raznim vidovima interniranja i na prisilnom radu u Jugoslaviji, te masovnom emigracijom, nešto za vrijeme, a najviše pri kraju i poslije završetka Drugog svjetskog rata. Demografi i povjesničari izvode zaključak o demografskom gubitku Nijemaca u Jugoslaviji, dakle, ukupnom broju iseljenih, umrlih i nerođenih, većem od 460.000 ljudi, što je s obzirom na populaciju, bez presedana i u širim balkanskim okvirima. Ako bi se pažljivije obradili podaci koji govore o stradanju hrvatskih i južnoslavenskih Nijemaca, došli bismo do zastrašujuće istine. Sudbinu hrvatskih Nijemaca (i Austrijanaca) treba sagledavati najprije preko pokazatelja njihove naseljenosti na hrvatskim prostorima. Statistika ima u tome presudnu važnost. Budući da od 1931. do 1948. godine nije bilo popisa stanovništva, teško je realno prosuditi broj pripadnika njemačke manjine u Jugoslaviji i Hrvatskoj u ratnim i prvim poratnim godinama. Do kraja Drugog svjestkog rata Nijemci su u Hrvatskoj bili najzastupljeniji u gradovima i kotarima: Đakovo, Osijek, Vinkovci, Vukovar, Slavonski Brod, Slavonska Požega, Virovitica, Našice, Garešnica, Pakrac, Grubišno Polje, Daruvar i Zagreb. Prvi je poslijeratni popis 1948. godine registrirao u novoj jugoslavenskoj državi samo 55.337 pripadnika njemačke nacionalne manjine (Austrijanci su na popisu 1948. godine uključeni u rubriku »Ostali«). U Hrvastkoj se na popisu 1948. godine Nijemcima deklariralo 10.144 stanovnika, što u dovoljnoj mjeri objašnjava njihovo naglo brisanje s demografske karte. Djelomični razlozi neslaganja južnoslavesnkih i njemačkih (podunavskošvapskih) povjesničara mogu biti u činjenici koju posebno ističu demografi. Naime, ako je bilo manje izjašnjavanje Nijemaca za druge narodnosti, utoliko je bilo više žrtava i obratno. Greška može biti veća i u pogledu broja Nijemaca koji su emigrirali. Već u vrijeme prvoga poslijeratnog popisa, zbog duhovne klime koju je agresivno propagirala nova vlast, izvjestan je broj Nijemaca »denacionalizirao« u Hrvate, Mađare i druge. Prema Kočoviću oko 2000 Nijemaca (iz Vojvodine) je u popisu stanovništva 1948. godine »pohvaćeno«. Žerjavićeve su procjene da se u Hrvate »asimiliralo« 1948. godine oko 3000 Nijemaca iz Hrvatske i još oko 2000 Nijemaca iz Bosne i Hercegovine. Svaka narodna zajednica posjeduje u sebi trajne duhovne, socijalne i ljudske vrijednosti, kao i neprocjenjiv dar kolektivne individualnosti i posebnosti. Stoga se svaka narodna skupina upinje održati svoju egzistenciju i nastoji ostvariti svoje kulturne, gospodarske i političke mogućnosti. Za Nijemce (i Austrijance) postojale su samo dvije mogućnosti: iseliti što prije ili se asimilirati. Većina je izabrala prvo rješenje, i svaki idući popis stanovništva bilježio je njihov brojčani pad. Tako popis iz 1953. godine bilježi u Hrvatskoj 11.242 Nijemaca i 749 Austrijanaca (u Jugoslaviji, 60.536 i 1459 Austrijanaca), 1961. godine 4214 Nijemaca i 510 Austrijanaca (u Jugoslaviji 12.785 Nijemaca i 852 Austrijanaca) 1981. godine 2175 Nijemaca i 267 Austrijanaca (u Jugoslaviji 8712 Nijemaca i 1402 Austrijanaca). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine (posljednji jugoslavenski popis), u Republici Hrvatskoj deklariralo se Nijemcima 2635, a Austrijancima 214 osoba. Mnogi govore o kontinuiranom iseljavanju Nijemaca iz Jugoslavije i Hrvatske i podižu granicu iseljavanja Nijemaca i na osamdesete godine, sve do naših dana. U početku to je bilo moguće samo preko liste Crvenog križa u sklopu progama spajanja obitelji, a od 1952. odobravalo se i pojedinačno iseljavanje. Usprkos kompliciranom i skupom postupku, većina preostalih Nijemaca napustila je zemlju. Iako je broj Nijemaca od početka Drugog svjetskog rata pa do prvog poslijeratnog popisa smanjen barem desetak puta, na sjednicama Demokratske Federativne Jugoslavije i Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske njemačka manjina, posebice njezina prava, uopće nisu spominjani. Stvarno nepriznavanje Nijemaca i Austrijanaca kao nacionalne manjine potvrđeno je time što oni u poslijeratnoj Titovoj Jugoslaviji nisu dobili svoje škole na materinjem jeziku, a niti druge kulturne institucije. Uz to, oduzete su im kao Nijemcima (i Austrijancima) sve građanske i političke slobode. U poratnim godinama na južnoslavenskim i hrvatskim prostorima etnik Nijemaca, Podunavski Nijemac, Folksdojčer, Švabo i slično (kako je potomke njemačkih kolonista nazivao domaći slavenski živalj), s obzirom na duhovnu klimu i izrazite antinjemačke stavove, dobiva karjnje negativno značenje. Sudbina njemačke manjine, jednostrano i isključivo, vezana je uz propast Trećeg Reicha. Slikovit primjer je što je po školama u Hrvatskoj i Jugoslaviji masovno u prvim poratnim danima i godinama riječ partizan pisana velikim početnim slovom, a riječ Nijemac malim. Inzistirati tada na poštivanju jezične norme bilo je opasno po život. Znatan broj knjiga, časopisa i novina na njemačkom jeziku u prvim poratnim godinama jednostavno je uništen. Tako je nestao nemali dio kulturnog naslijeđa Nijemaca u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nijemci su imali i previše svojih problema. Naročito je bilo problema s malom djecom, koja osim njemačkog nisu znala govoriti hrvatski. Oni koji su ostali, u pravilu, nastojali su ne isticati svoje nijemstvo. Poznati su i slučajevi promjene prezimena. Nova je vlast bila svjesna i činjenice da protjerivanjem njemačke manjine zapravo otvara mogućnost za cjelovitu provedbu agrarne reforme i kolonizacije. Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. godine potvrđuje (čl.30) točku 1 i 2 Odluke AVNOJ-a od 21. studenog 1944. godine. U historiografskoj se literature navode vrlo različiti brojevi koji se odnose na konfiskaciju njemačkih posjeda i imovine. Konfiskacija posjeda njemačke nacionalne manjine u Jugoslaviji rezultirala je konačno zemljišnim dondom od 97.720 posjeda površine od 637.939 ha zemljišta. Najviše je oduzeto u Vojvodini (68.035 posjeda površine 389.256 ha), a zatim u Hrvatskoj (20.457 posjeda površine 120.977 ha). Po obujmu i dalekosežnosti posljedica, egzodus južnoslavenskih Njemaca premašuje sve što se u novijoj povijesti zbivalo na tim prostorima, posebno u pogledu stvaranja nove etničke slike Banata, Bačke, Baranje, Srijema, i Slavonije. Kolonisti nisu promjenili samo etničku sliku područja u koja su došli, nego su donijeli i svoju kulturu i običaje. Na njemačka imanja kolonizirani su brđani iz pasivnih krajeva, potpuno ne naviknuti na organizirani rad. Godinama im je bilo potrebno da se priviknu na civilizaciju. Prilikom dolaska u mnogim mjestima rušili su crkve, preoravali groblja, uništavali spomenike... Nerijetko, mjenjali su i imena bivših njemačkih naselja. Za stvarnost važno je i saznanje što je bivša Jugoslavija, a time i Hrvatska izgubila protjerivanjem i nestankom Nijemaca, ne samo u materijalnom smislu. |
