Objektivizam
Objektivizam (od novolat. objectivus), je način shvaćanja stvarnosti po kojem se sva zbilja može tumačiti vlastitim uzrocima, neovisno o subjektu.
Prelged
Oznaka spoznajnih teorija koje daju veću važnost objektivnom elementu od subjektivnog: prema kojima duh u procesu opažanja izravno spoznaje zbilju onakvu kakva je po sebi. Prisutan je u objektivno-idealističkoj metafizici, gdje objektivizam znači da apstraktni ontološki pojmovi označavaju apsolutne ideje, čiste biti i dr. Također oznaka za razne etičke teorije u kojima se vrijednostima i moralnim normama pridaju apsolutna, objektivna valjanost, neovisno o ljudskom društvu i određenom moralnom ponašanju u nekom razdoblju. Može označavati i metodu istraživanja koja, suprotno od subjektivizma, u proučavanju stvarnosti pasivno registrira činjenice i konstatira njihove uzroke i posljedice. Etički objektivizam pridaje moralnim vrjednotama apsolutno važenje, smatra ih potpuno neovisnima o povijesnoj i individualno-praktičnoj aktualizaciji. Objektivizam se u različitim varijantama pojavljuje u realističkoj spoznajnoj teoriji (po kojoj u procesu opažanja duh izravno spoznaje zbilju onakvu kakva je po sebi), zatim u objektivno-idealističkoj metafizici (po kojoj apstraktni ontološki termini označavaju apsolutne ideje, čiste bîti i dr.) te u svim etičkim teorijama koje vrijednostima i normama morala pridaju apsolutno, objektivno važenje, neovisno o ljudskom društvu i aktualnom moralnom ponašanju u određenoj epohi. Estetički objektivizam izvodi pojam ljepote iz savršenosti, odnosno nesavršenosti poretka bivstvujućega, kako u prirodi tako i u družtvu, ali i iz unutarnje dosljednosti unaprijed prihvaćenih normi ili stila umjetničkog stvaranja.
