Orion (Šćapi - Štapovi)
Orion (Šćapi - Štapovi): - čakav. Šćapi, ikav. Štapovi, a sličan obćehrvatski naziv potječe od dva niza jačih zviezda u tom zvježdju. Orion je inače južnije zvieždje koje se sezonski pretežno zimi vidi uz obzorje izpod ekvatorskog zodiaka.
Ovo je kod južnijih pomorskih Hrvata jedno od par najvažnijih nebeskih zvieždja, važno u pomorskoj orientaciji i noćnom odredjivanju sati. U njemu se iztiče najsjajnija zviezda Betelgeuse (čakav. Šćapÿna) ter velika Orionova maglica (čakav. Šparnáć, kajk. Pirgáča).
Sadržaj
Opis zvieždja
Orion ili "Lovac" je nakon Velikog Medvjeda, jedno od najpoznatijih i lako prepoznatljivih zviježdja. Nalazi se blizu nebeskog ekvatora tj. kod nas uz južno obzorje, što ga čini bar sezonski vidljim u cielom svietu. Leži na noćnom nebu iznad južnog obzorja, uglavnom okružen izmedju manijih zvieždja Eridan, Veliki i Mali Pas (Canis Maior & Minor), Zec (Lepus) i najveći susjedni Bik (Taurus).
Najjasnije uočljiv dio tog zvieždja je tzv. Orionov pojas koji tvore 3 jače zviezde u nizu, koje se još nazivaju Tri kralja po likovima iz Biblije. Na sjevernoj polutki je Orion većinom zviježdje zimskog neba, najviše vidljivo ujesen i zimi.
Glavne zviezde Oriona
- Betelgeuse - α Ori (Alpha Orionis), pomorsko-čakav. Šćapÿna: Ovo je velika crvena zviezda tipa M, kao supergigant koji se bliži kraju svog života. To je osma od najsjajnijih zviezda na noćnom nebu. Kada nestane iz neba, ovo zviježđe neće biti vidljivo danju u sumrak. Ova zviezda tvori tzv. mitsko "desno rame lovca" (kao da je "lovac" okrenut prama promatraču).
- Rigel - β Ori (Beta Orionis): to je plava zviezda supergigant tipa B i šesta je najsjajnija zviezda na noćnom nebu. Slično kao i Betelgeuse, Rigel je nastala spajanjem teških elemenata i neće proći mnogo kada će nestati, bilo urušavanjem u slučaju supernove, ili prosipanjem svojih vanjskih slojeva čime bi se pretvorila u bielog patuljka. Ova zviezda tvori u mitologiji tzv. "lievo stopalo lovca".
- Bellatrix - γ Ori (Gamma Orionis), poznata je na Zapadu i kao "Amazon Star". To je 22. najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Bellatrix je plavi div tipa B, premda je premale veličine da bi eksplodirala kao supernova. Bellatrix u zvieždju Orion čini mitsko "lievo rame lovca".
- Mintaka - δ Ori (Delta Orionis) iz kataloga Bayer, jedna je od jačih zviezda iz Orionovog pojasa: Mintaka je najzapadnija od tri zviezde iz Orionovog pojasa. To je sustav od više zviezda, sastavljen od velikoga plavog diva B više masivnih bielih zviezda O-tipa.
- Аlnilam - ε Ori, je srednja od tri zviezde u Orionovom pojasu, izmedju Mintake i Alnitake. Alnilam je modri supergigant tipa B. Iako je dvaput dalja od našeg Sunca u odnosu na druge dvije zvijezde iz Orionovog pojasa Mintaku i Alnitaku, jednako je sjajna zviezda. Alnilam brzo gubi masu kao posljedica svoje veličine, pa joj je do kraja preostalo još približno oko 4 miliuna godina.
- Alnitak - ζ Ori (Zeta Orionis) je najiztočnija zviezda u Orionovom pojasu i čini njegov istočni rub. To je trostruka zviezda udaljena oko 800 svjetlosnih godina od Sunca, s glavnom primarnom zviezdom koja je plavi supergigant, sa klasom sjaja O na noćnom nebu.
- Saif - κ Ori (Kappa Orionis) tvori mitsku "desnu nogu lovca". Po veličini i udaljenosti je slična zviezdi Rigel, ali je zbog daljine znatno bliedja. Kao rezultat površinske temperature oko 26.000°C, većinu svoje svjetlosti emitira u ultraljubičastom spektru.
Od ostalih manjih zviezda tu su još Hatsja (ι Ori) koja čini mitski vrh Orionovog mača, ter Meisa (λ Ori) koja tvori "glavu lovca". Kao i kod mnogih inih sjajnih zviezda, nazivi Betelgeuse, Rigel, Saif, Alnitak, Mintaka, Alnilam, Hatsja i Meisa potječu iz arabskog jezika.
Orionova maglica M42
Orionova maglica - Messier 42 (ili NGC 1976), kajk. Pirgáča, čakav. Šparnáć: - To je veća emisijska maglica u zviježdju Orion. Nalazi se na sredini tog zvieždja u Orionovom maču, nizu zvijezda postavljenih okomito na Orionov pojas. Maglica je jedan od najčešće fotografiranih objekata na nebu zbog svoje veličine, ljepote i sjajnosti. M42 je također i pod budnim okom astronoma jer se u njoj odvijaju procesi stvaranja zvijezda i planeta.
Ova maglica je poznata od davnina kao 'maglovita zviezda'. Američki Indianci Maya spominju ju u svojoj mitologiji. U Europi nema pisanih dokaza o poznavanju maglice sve do 17. stoljeća. Orionovu Maglicu 'odkrio' je iz Europe Nicolas-Claude Fabri de Peiresc 1610. godine kada je promatrao to područje teleskopom: Ovo odkriće F. de Peiresca palo je u zaborav i ponovno ju je "odkrio" Christiaan Huygens 1659. godine. Charles Messier ukvrstio ju je u svoj katalog 4. ožujka 1769. Messier je također uočio i tri zviezde u Trapezu.
U 19. stoljeću spektroskopia je pokazala da se radi o plinovitom objektu. Henry Draper je prvi maglicu fotografirao 1880. godine. Početkom 20. stoljeća su odkrivene turbulencie u plinu koji tvori ovu maglicu. 1931. odkriveno je još nekoliko tamnijih zviezda oko Trapeza pa je ova skuina zvijezda svrstana kao otvoreni skup. 1993. godine je Hubble Space Telescope promatrao M42 i odkrio mnoge protoplanetarne diskove. Pomoću njegovih fotografija prati se evolucija tih diskova i stvoren je 3D model maglice.
Svojstva maglice
Središte Orionove maglice je skup Trapez. Zviezde Trapeza okružene su mnogobrojnim protoplanetnim diskovima. Orionova maglica sa svojim tamnijim izdancima pruža se preko 10° na nebu. U nju su uvrštene zvjezdane asocijacie, pa oblaci neutralnog plina i prašine, ionizirani plinovi i ine refleksijske maglice.
Ova maglica tvori približno okrugli oblak, čija je najveća gustoća pri centru. Temperature oblaka u sredini dosežu i 10.000 K, ali pri rubovima su mnogo niže, za razliku od gustoće, brzine pojedinih dielova maglice pokazuju veliku turbulentnost oblaka, posebice u blizini jezgre. Brzine gibanja pojedinih oblaka su 10 km/s, a postoje i lokalne variacije gdje brzine dosežu 50 km/s.
Na manjim i lošijim fotografiama je često vidljiv samo središnji dio maglice koji se pruža u promjeru oko 1° neba. Taj dio maglice je obasjan jakim zračenjem mladih zviezda od kojih se posebno ističu 4 zvijezde koje tvore Trapez. Udaljenost do maglice je procijenjena na 1600 svjetlosnih godina. Promjer njenog središnjeg dijela je 30 svjetlosnih godina, a ciele maglice je 280 svjetlosnih godina.
Nove zviezde i planeti
Orionova maglica je primjer "rodilišta zviezda". Promatranja maglice odkrila su oko 700 zvijezda u raznim stupnjevima razvitka. HST je tu odkrio 150 protoplanetnih diskova i time pokazao da je formiranje planeta uobičajena pojava u svemiru. Mlade zviezde u maglici svojim snažnim zračenjem uzrokuju izobličenja protoplanetnih diskova. Međudjelovanjem izmedju zračenja i plotoplanetnih diskova stvaraju se gušći oblaci, koji se potom urušavaju i tako stvaraju planete i zviezde.
Stvaranje zviezda u Orionovoj maglici vjerojatno je potaknula supernova, koja je eksplodirala pred oko 3 miliuna godina. Ostatak ove početne eksplozije je ogroman polukružni prsten plina nazvan Barnardova petlja. Fotografije HST-a otkrile su oko 3000 zvijezda do magnitude + 23. Medju tih 3000 zvijezda nalaze se sjajni plavi superdivovi, pa zviezde slične Suncu i smedji patuljci.
Evolucija maglice
Najstarije zviezde u Orionovoj maglici imaju možda tek 100.000 godina, a najsjajnije su možda stare tek 10.000 godina. Masivne mlade zviezde snažnim UV zračenjem potiskuju plin oko sebe i stvaraju šupljine u maglici. Potiskivanjem plina se ova maglica razrjedjuje i time postupno prekida stvaranje novih zviezda. Za približno 100.000 godina, većina plina će biti izbačena iz maglice i na tom mjestu će se nalaziti sjajan otvoreni skup sličan Vlašićima.
Abstract
Orion is a prominent constellation located on the celestial equator and visible throughout the world. It is one of the most conspicuous and recognizable constellations in the night sky. It was named after Orion, a hunter in Greek mythology. Its brightest stars are Rigel (Beta Orionis) and Betelgeuse (Alpha Orionis), a blue-white and a red supergiant. Many of the other brighter stars in the constellation are hot, blue supergiant stars. The three stars in the middle of the constellation form a unique asterism known as Orion's belt. The Orion Nebula is located south of Orion's belt.
Poveznice
Reference
Adapted mostly from Wikipedia by GNU license (but with inserted historic Croatian astral names).
| Zviježđa | |||
|---|---|---|---|
|
| |||
