Panamerikanizam

Panamerikanizam je politička ideja i pokret koji zagovaraju povezanost i jedinstvo naroda i zemalja Sjeverne i Južne Amerike. Ideja je nastala u prvoj polovici 19. st. i na njoj su se temeljili nacionalni pokreti latinskoameričkih država koji su se borili za oslobođenje od španjolske i britanske kolonijalne uprave. Začetnik pokreta je Simón Bolívar. Na njegovu inicijativu održan je Panamerički kongres u Panami 1826. godine, na kojem su sudjelovali predstavnici latinoameričkih zemalja, nacionalno-oslobodilačkih pokreta i SAD. Na ideji panamerikanizma osnovana je 1910. Panamerička unija s 21 državom članicom.

Kongresi i konferencije

Rezultati mnogobrojnih panameričkih konferencija 1901–39. bili su opće izjave o solidarnosti, osnutak različitih instituta za gospodarsku i kulturnu suradnju, sporazumi o prometu i dr. Na konferenciji u Panami 1939. objavljena je deklaracija o neutralnosti američkih država i o sigurnosnoj pomorskoj zoni u širini od 300 morskih milja oko oba američka kontinenta (s iznimkom Kanade), a na konferenciji u Chapultapecu 1945. sklopljen je panamerički obrambeni savez. Godine 1948. u Bogoti je osnovana Organizacija američkih država (engl. Organization of American States – akr. OAS), u kojoj je od početka očito snažno nepovjerenje latinskoameričkih država prema dominantnom političkom, vojnom i gospodarskom položaju SAD-a. Organizacija danas ima 34 države članice (Kuba je 1962. isključena iz članstva), a glavni su joj ciljevi: promatranje izborâ, borba protiv korupcije, sprječavanje trgovine ljudima i drogom, društveni i gospodarski razvoj, itd.