Peta kolona
Peta kolona (šp. quinta columna) je izraz rabljen od 1936. godine za tajne skupine što se bave subverzivnim djelatnostima, čiji im je cilj srušiti ili ometati postojeći poredak tako što se predstavljaju kao njegovi odani podanici i građani, a zapravo djeluju u interesu jedne agresivne vanjske sile, odnosno podupiru tuđinsku ili neprijateljsku silu. Izraz se najčešće rabi u kontekstu oružanoga sukoba, odnosno, opisuje pojedince ili skupine što pomažu neprijatelju, bilo kroz dostavu obavijesnih podataka, sabotaže ili teroristički čin koji za cilj imaju izazivanje zbunjenosti i demoralizacije u braniteljskim redovima.
Koncepcija „pete kolone” nastavljena je i nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Države članice Varšavskoga ugovora uvježbavale su komuniste iz zapadnih država (nazvanih „diverzijskim snagama”) kako bi oni, u slučaju rata, zajedno s posebnim snagama Pakta zauzimali ili zatirali strateške ciljeve na ozemlju država članica Sjevernoatlantskoga saveza. Isto su tako članice Sjevernoatlantskoga saveza s istim ciljem podupirale protukomunističke skupine i otpor u Istočnom bloku. Pojam se često rabi u smislu „dragovoljnih pomagača” ili, u međunarodnim sukobima, pomagača osobito nekih političkih skupina što su iz ideoloških razloga neprijatelji svoje vlastite države.
