Poštak (1.446 m)
Poštak, 1.446 m (dolomitno gorje izmedju Velebita i Dinare na rubu Like i Dalmacie): - Poštak je manje poznati i prielazni planinski greben koji povezuje Dinaru i Velebit, a uzdiže se do 1.446m visine uz tromedju Like, zapadne Bosne i sjeverne Dalmacie. Neki (većinom planinari) Poštak takodjer smatraju izdvojenim najjužnijim ogrankom Ličke Plješivice, koji je tu ukliješten izmedju nižega jugoiztočnog Velebita i pogranične bosanske Vilice (1.654 m) kao najsjevernijeg ogranka Dinare.
Sadržaj
Položaj i glavni vrh
Reljefno i geološki je Poštak izpravnije smatrati jugoiztočnim višim nastavkom Ličkog Sredogorja tj. gorja Resnik kod Gračaca. Iako je blizu bosanske granice, najveći dio Poštaka s vršnim grebenom leži unutar Republike Hrvatske. Premda je u našoj javnosti i popularnom planinarstvu Poštak dosad jedva poznat i većinom zanemaren, on stvarno ipak spada medju desetak najviših planina na sadanjem ozemlju Republike Hrvatske.
U popularno-planinarskim prikazima se većinom krivo ponavlja kako je na toj planini navodno najviši vrh slikoviti kameno-travnati Poštak (1422 m) na sjeverozapadu spram Like, a zapravo je tu najviši središnji grmasti greben Bilivrh (1.446 m) na medji Like i Dalmacije. Po stvarnoj visini glavnog vrha (Bilivrh), zanemareni Poštak nadvisuje cieli niz kod nas popularno-poznatijih gorja u Hrvatskoj, pa je npr. očigledno viši od popularne Učke, Bitoraja, Promine, Mosora, Sniježnice, Žumberka, itd.
Brda dalmatinske Zagore
Nutarnje gorje u zaledju dalmatinske Zagore izmedju Velebita, Dinare i Biokova obuhvaća desetak grebena viših od 1.000m, od kojih su važniji i viši najsjeverniji rubni Poštak 1.446m, najzapadnije Promina 1.148m, pa Veliki Kozjak 1.206m, najviša Svilaja 1.508m, Tovarnica 1.285m, najiztočniji Matokit 1.314m i još ini niži vrhovi dalmatinske Zagore ispod 1100m. Nutarnje gorje u Zagori većinom tvore kraći i strmi ovalno-eliptični grebeni, a jedini veći izduženi lanac nalik susjednoj Dinari i Biokovu, tvori najveća Svilaja s V.Kozjakom čiji je zajednički lanac dug preko 50km.
Nutarnje gorje u dalmatinskoj Zagori je većinom gradjeno od mezozojskih karbonata s razvijenim i tipičnim kraškim reljefom: najčešći su vapnenci ali ima i dosta dolomita osobito na Poštaku i V.Kozjaku. Rjedji su rubni silikati (većinom škriljavci), npr. na jugu Poštaka kod Knina, pa na sjeveru i jugoiztoku Svilaje. Osim kišomjera, na tim planinama Zagore dosad nema mjernih postaja, pa im se klima može tek približno izvesti iz okolnih analogija i terenskog izkustva.
Podneblje na brdima Zagore
Za sve te nutarnje grebene dalmatinskog zaledja je najznačajniji vjetar bura bar u hladnije doba od jeseni do proljeća, a olujna bura je osobito česta i najjača na V. Kozjaku, gdje je vrlo slična i žestoka kao na Velebitu i Biokovu, dok je razmjerno rjedja i slabija na Promini, Tovarnici i Matokitu. Sredozemno jugo je na tim nutarnjim grebenima razmjerno rjedje negoli na južnijim obalnim lancima, izim na Matokitu gdje je vrlo često i jako, dok na padinama Poštaka u vrijeme juga većinom puše medjuplaninski fen (kao u Alpama).
Izrazitiju kontinentalno-gorsku klimu sličniju ličkom gorju ima osobito najsjeverniji Poštak koji je i najbogatiji oborinama, dok je na inim južnijim grebenima jači submediteranski utjecaj barem na jugozapadnoj primorskoj strani prama Jadranu. Razmjerno najviše naoblake, magle i dužega zimskog snijega takodjer ima najsjeverniji Poštak, a najmanje Promina i Matokit.
U dalmatinskoj Zagori je razmjerno najjači sredozemni utjecaj na južnijem Matokitu koji je i najsušniji od ovih nutarnjih grebena. Od tih brdskih grebena u Zagori, pravim planinama s izrazitom zonacijom i golim travnatim vrhom iznad šume, mogu se smatrati samo južna Svilaja i donekle Poštak, dok su ini manji grebeni Zagore preniski s nejasnom zonacijom, pa se mogu smatrati samo kao gorje i brda (a ne prave "planine").
Zemljopis Poštaka, 1446m
Nakon južnije više Svilaje (1.506 m), razmjerno manje poznati Poštak (1.446 m) je po visini drugi važniji vrh na sjeverozapadnom rubu dalmatinske Zagore izvan graničnog lanca Dinare. Iako je blizu bosanske granice, najveći dio Poštaka s vršnim grebenom je u Hrvatskoj, gdje leži na granici jugoiztočne Like i sjeverne Dalmacije.
Od bližega susjednog gorja, zapadno od Poštaka se nastavlja niži jugoiztočni Velebit, a sjevernije u Lici je Lička Plješivica s bližim južnim vrhom Kremen (1.591 m), dok se blizu iztočno preko dubokog kanjona Butišnice uzdiže pogranična dolomitna Vilica (1.654m: srb. 'Ilica') kao sjeverniji ogranak Dinare, a na jugu je Veliki Kozjak (1.207 m) kao niži sjeverozapadni ogranak Svilaje.
Najviši zaobljeni vrhunac tog masiva na sjevernom grebenu je Bilivrh 1.446m kao i susjedna pošumljena Kučina Kosa (1.441 m) na sjeveroiztoku. Najsjeverniji spram Like je vrh Panos (1.329 m) pod kojim izvire pogranična rieka Butišnica. Na sjeverozapadu se spram Like još iztiče treći goli stjenoviti vrh Poštak (1.422 m), pa jugozapadno Visibaba (1.331 m), a južnije oštri kameni Vranikuk (1.216 m), pa najjužnija Orlovica (1.201 m) i na jugoiztoku spram Knina još ini niži izpod 1.200m.
Kanjoni oko Poštaka
Osim na jugu gdje Poštak postupno opada položitim padinama u Kninsko polje, ine dolomitne padine Poštaka većinom su strmo odsječene i jasno odvojene od susjednih većih planina dubokim klisurastim kanjonima, pa su oko Poštaka u polukrugu usječena i naša tri najdublja rječna kanjona u Hrvatskoj: na iztoku je greben Poštaka oštro odieljen od Dinare najdubljim hrvatskim kanjonom Butišnice s klisurastim strminama do 700m, pa na zapadu od Velebita kanjonom gornje Zrmanje, a na sjeveru od Plješivice je jasno razdvojen izvorišnim kanjonom gornje Une.
Geo-gradja i klima
Dok je većina inoga hrvatskog gorja izgradjena pretežno od vapnenca, masiv Poštaka je petrografski osobit jer je to najveća planina u Hrvatskoj uglavnom gradjena od tipskog dolomita, CaMg(CO3)2. Ine niže slične kamenite, pretežno dolomitne planine u Hrvatskoj još su npr. susjedni južniji Veliki Kozjak (1.207 m) u dalmatinskoj Zagori i Žumberačko gorje (1.182 m) na slovenskoj granici. Pojedini izolirani dolomitski vrhovi iznad 1.000m po Hrvatskoj još postoje na Kapeli, Velebitu, Plješivici, itd.
Veći dio Poštaka na sjeveru i iztoku s najvišim grebenom i glavnim vrhovima je izgradjen od mezozojskih dolomita, pa je to u Hrvatskoj najveća dolomitna planina, dok vapnenca ima manje na položitim jugozapadnim padinama. Na iztoku iznad kanjona Butišnice su još značajne geo-pojave Kozja jama i Babića jezero u dubljoj ponikvi. Po klimi se Poštak, nakon najhladnije i vlažne Dinare, spram inih južnijih grebena dalmatinske Zagore odlikuje obilnijim oborinama s najviše magle i obiljem zimskog snijega.
Osobiti biljni pokrov
Najviši vrhovi na grebenu Poštaka nose na tjemenu visinske travnate rudine, ali već malo niže izpod toga počinju prostrane bukove šume s jelama. Na iztočnoj dolomitnoj strmini uz Butišnicu je dosta borovih šuma (Pinus nigra), dok niže padine na zapadu i jugu pokrivaju mozaično šumice hrastova i crnograba (Ostrya).
Najbogatiju i vrlo osebujnu floru na Poštaku nose dolomitne strmine iznad okolnih rubnih kanjona, gdje obilno rastu npr. endemski grmić lasinje (Moltkia petraea) na sjevernoj granici, pa razni ljiljani (Lilium cattaniae i L. croceum), naše endemske perunike (Iris dinarica i I. bosniaca), pakujac (Aquilegia dinarica) i još ini rjedji endemi dinarskog krasa. U osobitoj gorskoj flori Poštaka je dosad poznato najmanje 721 raznih biljaka.
Razlike Poštak / Plješivica
U popularnom planinarstvu, ako se Poštak tek ponekad i rjedje uopće i spominje, obično se navodi kao jugoiztočni nastavak Ličke Plješivice. Iako tek uvjetno Poštak može biti u smjeru glavnog grebena Plješivice izdvojen daleko na jugoiztoku, ostali stvarni stručno-prirodoslovni pokazatelji ne upućuju na tu navodnu popularno-planinarsku vezu Poštaka s inom Plješivicom, nego geološki više s Ličkim Sredogorjem:
- Udaljenost bez cjeline: Poštak leži pedesetak kilometara daleko na jugoiztoku od glavnog grebena prave Plješivice, sa čijim grebenom nema izravne gorske veze iznad 1.000m. Najjužniji plješivički vrh koji je stvarno i izravno povezan s inom Plješivicom je Kremen, dok južnije od njega postoji prostrani i jasni prekid s izmedju usječenim kanjonom gornje Une i još dva manja kraška polja (Popinsko i Srbovo).
- Drugačija gradja: Poštak je uglavnom dolomitna planina tek s malo vapnenca na nižem jugozapadu, a ina Plješivica je više vapnenačka s manje izdvojenih dolomitnih uklopina. Takvi prostrani i debeli dolomiti u široj okolici postoje još samo na Maloj Kapeli, koja prostorno nema veze s Poštakom.
- Klimatske protivnosti: Većina ine Plješivice u Lici je po podneblju uglavnom tipska kontinentalna planina nutarnje Hrvatske. Naprotiv na Poštaku kontinentalno-gorsko podneblje poput ostale Like ima samo na sjeveru najviši gornji greben s glavnim vrhovima, dok su ine padine i niži vrhovi oko Poštaka većinom primorsko-submediteranski s manjeviše izraženom kraćom ljetnom sušom.
- Vegetacijske razlike izmedju Poštaka i ine Plješivice su najizraženije: dok je biljni pokrov ličke Plješivice uglavnom tipski kontinentalno-srednjoeuropski, na Poštaku su tomu slični samo sjeverni viši vrhovi. Ostali južniji greben i padine Poštaka uglavnom prekriva prava primorsko-submediteranska vegetacia, većinom nalik inim sličnim grebenima po dalmatinskoj Zagori.
Literatura
- Lovrić, A.Ž.& Rac, M. 2005: Geobotanical zoning in Zagora ranges of Dalmatia (Southwest Dinarides). 17th International Botanical Congress, PO730 / 356, Wien.
- Marković, M. 1961: O postanku kamenitih stijena na Poštaku. Naše planine 13: 175, Zagreb.
- Marušić, F.D. 1932: Zagorske planine. Nova Evropa 25/12: 577-583, Zagreb.
- Rac, M.& Lovrić A.Ž. 1993: Ekološko-vegetacijska osobitost i zaštita kijevskog Kozjaka. Zbornik 4. kongresa biologa Hrvatske, p. 338-339, Hrvatsko biološko društvo Zagreb.
- Sekulić, B.& al. 1988: Grasslands of Festuca panciciana in Dalmatian mountains. Zbornik J. Pančića, str. 71-77, Prirodno-matematski fakultet, Kragujevac.
Poveznice
Reference
Original condensed compilation, enlarged and adapted by GNU-license partly from WikiSlavia and Wikinfo.
