Sefanija (knjiga)

Sefanija
Redni broj knjige	43.
Pisac	Sefanija
Mjesto pisanja	Juda
Pisanje završeno	648. pr. Kr.
Biblijska kratica	Sef

Sefanija je proročka knjiga Starog Zavjeta i spada u 43. biblijsku knjigu. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka. Biblijska kratica joj je Sef. Sefanija (Sofonije) je 9. od 12 malih proroka. Njegovo ime znači: "Jahve (Bog) je zaštitio". On spominje četiri naraštaja svojih predaka i piše, da je: "sin Kušije, sin Gedalijina, sin Amarjina, sin Ezekije (Sef 1,1)." Knjiga se sastoji od 3 poglavlja.

Sadržaj

Francuzka Biblia 16.st: Sefanija besjedi

• Blizu je dan Božji (1:1-18)

Knjiga započinje u zloslutnom tonu. "Sve ću istrijebiti s lica zemlje, kaže Bog" (1:2). Ni čovjek ni životinja neće se spasiti. Štovatelji Baala, idolski svećenici, ljudi koji su se na krovovima svojih kuća klanjali nebeskoj vojski, oni koji su štovanje Boga miješali sa štovanjem Malkama, oni koji su odstupili od Boga i nisu ga željeli tražiti - svi su trebali izginuti. Prorok je zapovjedio: "Šutite pred Svevišnjim Gospodinom Bogom! Jer je dan Božji blizu" (1:7). Bog je pripremio žrtvu. Knezovi, nasilnici, varalice, oni koji su bili neodlučni u srcu - svi su trebali biti kažnjeni, a njihovo blago i imovina propasti. Prorok kaže da je blizu veliki dan Božji! To će biti "dan gnjeva, dan nevolje i tjeskobe, dan oluje i pustošenja, dan tame i mraka, dan oblaka i guste tame". Krv onih koji su zgriješili Bogu prosuti će se kao prašina. "Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Božjeg. Vatra revnosti njegove proždrijet će svu zemlju" (1:15, 18).

• Tražiti Boga, uništenje raznih naroda (2:1-15)

Krotkima je savjetovano da prije nego dan prodje kao pljeva trebaju "tražiti Boga, tražiti pravednost, tražiti krotkost i mogli bi biti zaštićeni u dan gnjeva Božjeg" (2:3). Božja se objava nastavila osudom filistejske zemlje. "Ti će krajevi pripasti preostalima od doma Judina." Ponosni Moab i Amon bit će opustošeni poput Sodome i Gomore "jer su sramotili narod Božji nad vojskama i oholo mu prijetili". A njihovi će bogovi nestati zajedno s njima (2:7, 10). Bog će "mač" pobiti i Etiopljane.

• Buntovni Jeruzalem pozvan na odgovornost, blagoslov za ponizni ostatak (3:1-20)

Nevolja se spremala i Jeruzalemu, buntovnom i nasilničkom gradu. Njegovi su knezovi bili kao "lavovi koji riču", a njegovi su proroci bili "ljudi nevjerni". Nitko se od stanovnika nije uzdao u svog Boga. Sbog svega toga trebali su biti pozvani na odgovornost. "Nisu oklijevali u svemu činiti zlo" (3:3, 4, 7). Zato je Bog odlučio skupiti narode i izliti na njih sav svoj usplamtjeli gnjev. Rekao je da će vatra njegove revnosti proždrijeti svu zemlju. Nu dao je i divno obećanje: "Promijenit ću jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime moje i složno mi služili" (3:9). Svi oholi hvalisavci bit će uklonjeni, a ponizni ostatak koji postupa pravedno naći će utočište u Božjem imenu. Na Sionu će se čuti radosna vika, veselje i klicanje jer će Bog, kralj Izraelov, biti usred svog naroda. To više neće biti vrijeme da se narod boji ili da mu klonu ruke, jer će ih Bog spasiti i klicati će sbog njih zato što će ih ljubiti i radovati im se. Bog je obećao: "Stvorit ću vam dobro ime i pribaviti hvalu medju svim narodima na zemlji, kad vratim zarobljeni narod vaš pred očima vašim" (3:20).

---