Senjsko Bilo, 1.494m

Senjsko Bilo, 1.494m (najsjeverniji dio Velebita od Senja do Kutereva): - Senjsko Bilo je vapnenačko gorje jugoistočno od Senja do ličkog Kutereva, kao najsjeverniji ogranak Velebita, a najviši vrh na tom grebenu je Konačište (1.494 m) u zaledju iznad Jurjeva.

S primorske strane na jugozapadu su gole padine i kraški kamenjari, a s kopnene strane su sjeveroiztočne strmine većinom pošumljene. Na sjeverozapadu se nastavlja primorsko gorje Bitoraj-Viševica (1.428 m), a na sjeveroiztoku je u kopnenom zaledju paralelni gorski greben Velike Kapele (1.533 m).

Obalni Dinaridi

Obalni Dinaridi (istočnojadransko gorje s mediteranskim podnožjem): Duž istočnoga jadranskog primorja se pruža Dinarsko kraško gorje visina od 1.300 - 1.900m, okolo većinom naseljeno katoličkim Hrvatima (izim krajnjeg jugoiztoka), pa su u srednjem vieku ovi obalni Dinaridi uglavnom ležali u Kraljevini Hrvatskoj (izim najjužnije Rumije). Nutarnji srednji i sjeverni Dinaridi su polukraški tj. samo su dijelom vapnenački od nečistih karbonata, dok su najtipičniji kraški i većinom kameniti baš jugozapadni primorski lanci, gdje je i nastala naša najranija banovina Dalmacija (Primorska Hrvatska) već u ranom srednjem vieku.

Medju ovima se razlikuju 2 niza: nutarnji polusredozemni, vlažniji i hladniji koji samo na jugozapadnom podnožju imaju submediteransku vegetaciju a u sjeveroistočnom zaledju kontinentalnu, ter pravi obalno-sredozemni lanci uz more koji su spram zaledja polusredozemni a na obalnom podnožju izrazito mediteranski s tvrdolisnom (zimzelenom) vegetacijom uz more: Takvi su najzapadnije Učka 1405m, pa Bitoraj-Viševica 1428m, Senjsko Bilo 1494m, Velebit 1758m (najduži uz Jadran), Mosor 1332m, Biokovo 1762m, Rilić 1158m, Sniježnica Konavoska 1312m, Orjen 1894m (najviši uz Jadran), Lovćen 1769m i Rumija 1593m (najjužnija u Dinaridima).

Ostali tek u širjem smislu polusredozemno-primorski Dinaridi bližeg zaledja koji ne dosežu do morske obale, imaju samo listopadno submediteransko podnožje na jugozapadnoj primorskoj strani, a inače su u zaledju i na grebenu jasno kontinentalni: Takvi su još npr. Nanos 1313m, Ćićarija 1273m, Obruč 1377m, Risnjak 1528m, Ličko sredogorje 1269m, Svilaja 1508m, Kamešnica 1849m, Tušnica 1702m, Čabulja 1780m, Velež 1969m, Bjelastica (Leotar) 1396m i jugoistočni primorski Dinaridi u Crnoj Gori do Prokletija na albanskoj granici.

Planinarska podjela Velebita

Velebit se u planinarskoj literaturi po glavnim sedlima većinom dieli na 4 gorska područja. Ova podjela se temelji na zemljopisnim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dielova. Crte podjele idu po sedlima, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s primorjem:

• Senjsko Bilo je najsjeverniji, niži i rubni dio Velebita od Senja do Kutereva.
• Sjeverni Velebit je izmedju sedla Vratnik i Veliki Alan, s najvišim vrhom Mali Rajinac (1.699 m).
• Srednji Velebit je izmedju sedla V. Alan i Baške Oštarije s najvišim vrhom Šatorina (1.624 m).
• Južni Velebit je izmedju Oštarija i Malog Alana gdje su većinom najviši velebitski vrhunci: Veli Golić 1.758m i Sveto brdo 1.756m.
• Jugoistočni Velebit je od M. Alana do vrela Zrmanje, s glavnim vrhom Crnopac, 1.404m.

Zemljopis Senjskog Bila

Senjsko Bilo s najvišim vrhom Konačišta (1.494 m) je najsjeverniji ogranak Velebita koji geolozi i geomorfolozi često smatraju i posebnom planinom. Pruža se u zaledju Senja koso izmedju Velike Kapele i sjevernog Velebita, od Klenovice do Kutereva gdje se dalje nastavlja u Ličko Sredogorje. Za razliku od ostalog Velebita, reljef tog grebena je razmjerno niži i više zaobljen.

Senjsko Bilo je osrednji gorski greben koji se pruža izmedju jadranske obale Kvarnera na zapadu i Gackog polja u zaledju, koje ga odvaja od istočnije Kapele. Gorski greben Senjskog Bila je položen koso spram inoga sjevernog Velebita koji tu teče meridianskim smjerom sjever-jug, dok se Senjsko Bilo odvaja od toga dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoiztok i dalje se u zaledju koso nastavlja u Ličko sredogorje paralelno s Kapelom.

Najvažniji vrhovi

Važniji su vrhovi Senjskog Bila od mora do Like: primorska Jadićeva Plana 1.416m u zaledju Senja, pa najviši vrh Konačišta 1.494m iznad Jurjeva, zatim Bijeli vrh 1.492m, Bili Kuk 1.333m, Kečina Greda 1.318m i dalje jugoiztočno još Kuterevska Kosa s inima nižim vrhovima izpod 1300m. Sjeveroiztočna kopnena padina Senjskog Bila spram zaledja je razmjerno strmija i dielom s točilarskim siparima, dok je jugozapadna primorska strana više položita poput kose visoravni i travnata ili pošumljena.

Senjsko Bilo je tipski vapnenački kras uglavnom bez vodotoka i s oskudnim riedkim izvorima. Sjeveroiztočnim podnožjem Senjskog Bila vodi cesta Senj - Vratnik - Žuta lokva - Otočac, a na jugozapadnoj strani je druga paralelna cesta Jurjevo - Oltari - Krasno - Kosinj - Gospić. Na obali kod Sv. Jurja je hidroelektrana »Senj«, a zapadnim obalnim podnožjem prolazi Jadranska magistrala.

Biljni pokrov i šume

Na gornjem grebenu Senjskog Bila prevladavaju miešane gorske šume bukve s jelom (Abieti-Fagetum ampl.), a izpod toga na srednjim padinama su primorske bukove šume (Ostryo-Fagion), pa na nižim padinama duž podnožja većinom šikare crnograba (Seslerio-Ostryetum) u mozaiku s brdskim pašnjacima Satureion subspicatae, a najniže uz obalu južnije kod Jurjeva ima izpod jadranske magistrale i sredozemnih poluzimzelenih pseudomakija (Ostryo-Quercetum ilicis).

Poveznice

• Zavižan-Rajnaci (1.699 m)
• Dinarske planine
• Velebit (1758 m)
• Bitoraj-Viševica
• Obalni Dinaridi
• Lika i županija
• Hrvatsko gorje

Reference

Almost original condensed compilation by GNU license, combined from diverse minor sources and field experiences.