Starohrvatski i jugojastog

Starohrvatski i jugojastog (poviesno-ideoložka izkrivitba naziva 'jastog'): - Tzv. novi vukovski 'jastog' (lat. Palinurus elephas) je morski člankonožac iz porodice rakova bez velikih kliešta (Palinuridae). U Dalmaciji se još naziva prug, a sjevernije rarog.

Tzv. 'jastog' može narasti do dužine oko 60 cm i težine do 5 kg. Duguljast je i uz glavu ima velika šarena ticala kojima prikuplja obaviesti o okolišu. Tamno crvenkastih je boja, oklopljen čvrstim i bodljikavim oklopom. Oklop završava repom lepezastog oblika. Ima tek sitna kliešta, puno manja od tzv. "hlapa" (Homarus), a služe mu za prikupljanje hrane.

Tzv. novi 'jastog' najviše živi u iztočnom dielu Atlantika, od južne Norveške i uz zapadnu obalu Irske, zapadnu i južnu obalu Britanskih otoka, na jugu do Azorskih otoka i obale Maroka, ter u Sredozemnom, Jadranskom i Egejskom moru. Razprostranjen je po cieloj obali Jadrana, a najviše gdje je more bistrije, slanije i dublje.

Jezični izkon naziva

Prvi i temeljni izkon hrvatskog naziva 'jastog' potječe iz antičkoga starogrčkog `astakos u izvornomu klasičnom značenju za velikoga jestivog raka. Potom se kod nas na iztočnom Jadranu njegov slavizirani oblik "jastog" zaredom rabio u dva različita značenja:

• U prvotno-izvornomu čakavskom smislu, od srednjeg vijeka pa sve do početka 20. stoljeća, naš naziv 'jastog' je kroz niz stoljeća uglavnom jasno označavao velikoga morskog raka s klieštima pod službenim latinskim imenom Homarus gammarus (L.) (= Hom. vulgaris M.Edw.) i tako je kod nas u Hrvatskoj uglavnom bilo sve do 1. svjetskog rata.

• Tek u novijemu izmjenjeno-izkrivljenom značenju je isti naziv tzv. "jastoga" od 20. st. stvaranjem Jugoslavie kod jugo-štokavaca naknadno prenesen na drugu vrstu velikog raka bez kliešta, medjunarodno poznatog kao Palinurus ele­phas (Fab.) (= Pal. vulgaris Latr.). Ovaj prienosni pomak možda ne bi uzpio ni bio dovršen, da nije bio podržan takodjer ideopolitički uz bizarnu jugo-partijsku podršku (koja djeluje i do danas).

Naime, dugogodišnji jugo-predsjednik i partijski diktator J.B. Tito je uz ine osobne privilegie, takodjer uživao i u jadranskim djakonijama (morski specialiteti) gdje je uz ostalo povremeno konzumirao takodjer i jastoge. Tu mu se kao sladokuscu, više svidio jestivi rak Palinurus s tanjom ovojnicom bez kliješta, negoli tvrdo-oklopljeni Homarus s kliještima.

Stoga kao navodno veliki "ribarsko-zoološki specijalac", on odozgor neslužbeno partijski odlučuje da ubuduće u Jugoslaviji naziv pravog "jastoga" ima biti samo za raka Palinurus, a ne više za Homarus kao prije. Ini dodvorni partijski sljedbenici su nakon više zakuska to dakako posve prihvatili i ovu vrhovnu odluku dalje sproveli diljem Jugoslavie, pa je tako nepodobni Homarus dosad zauviek kod nas stručno-partijski diskvalificiran.

Razlučba većih rakova

Veliki rakovi dugorepci (Macrura) su uz kvar­nerske i srednjojadranske otoke najviše zastupljeni u polu­izloženim plitkomorskim špiljama pod kamenitim oba­lama s umjerenom hidrodinamikom, npr. oko Visa, Hvara, Palagruže, Galiule, Baške, Lopara, Prvića, Sv.Grgura i dr. Tu su glavna lovišta velikih jestivih rakova u Jadranu:

• Izvorno-hrvatski pra­vi jastog - Homarus gammarus (L.) (= Hom. vulgaris M. Edw.): u Senju, Baški, Loparu, Visu i Hvaru = "jastog", na dal­ma­tin­skom kopnu = "hlap", ini nazivi: muški jastog, fetivi jastog, bodulski jastog, stari jastog, jaštrog, itd.

• Tzv. jugo-balkanski "jastog" - Palinurus ele­phas (Fab.) (= Pal. vulgaris Latr.): u Senju: "prûg", u Baški, Loparu, Visu i dr.= "ràrog", na dalmatinskom kopnu: "jastog", ini nazivi: ženski jastog, novi jastog, jugojastog, falši jastog, vlajski jastog. Ovaj posljednji kontinentalno-štokavski naziv tzv. "jastoga" za rod Palinurus donedavna je forsiran u bivšoj Jugoslaviji, tj. tek naknadno je nametnut zbog srbohrvatskog je­zi­čnog jedinstva, a na štetu ukidanja izvornih hrvatsko-čakav­skih naziva rarog = Palinurus i jastog = Homarus, poznatih kod nas već stoljećima, još od Hektorovićevog "Ribanje i ribarsko prigovaranje" iz god. 1555.

Posljedice do danas

Tako je zbog jugoslavenstva i partijskog dodvorništva, kod nas iz javne uporabe kroz proteklo stoljeće ideopolički izbačeno iz višestoljetne uporabe čakavsko značenje izvornog "jastoga" (= Homarus) po domaćim otočanima, ter potom naknadno do danas nametnut ideološki podoban, novi vlaško-štokavski "jastog" (= Palinurus) u smislu partijske direktive J.B. Tita.

Zato sve dosad na javnim jelovnicima zamalo svih restorana i hotela diljem titoizirane jugo-Hrvatske, kao i u našim školskim i 'univerzitetnim' priručnicima, pokorno stoji kako je tzv. "jastog" = rak Palinurus (a ne izvorni Homarus): dokle će to tako na partijskom brdovitom Balkanu ?

Summary

Spiny lobsters, also known as rock lobsters are a family (Palinuridae) of about 45 species of crustaceans, in the Decapoda Reptantia. Spiny lobsters are also called sea crayfish or crawfish. Although they superficially resemble true lobsters in terms of overall shape, and that they also have a hard carapace and exoskeleton, the two groups are not closely related.

Spiny lobsters can be easily distinguished from true lobsters by their very long, thick, spiny antennae, and by their complete lack of claws (chelae); true lobsters have much smaller antennae and claws on the first three pairs of legs, with the first being particularly enlarged. Like true lobsters, however, spiny lobsters are edible and are an economically significant food source; they are the biggest food export of the Bahamas. The largest spiny lobster on record was over 1 m (3 ft) long and weighed over 11.8 kg (26 lb).

Spiny lobsters tend to live in crevices of rocks and coral reefs, only occasionally venturing out at night to seek snails, clams, crabs, sea urchins or carrion to eat. Sometimes, they migrate en masse, in long files of lobsters across the sea floor. Potential predators may be deterred from eating spiny lobsters by a loud screech made by the antennae of the spiny lobsters rubbing against a smooth part of the exoskeleton . Spiny lobsters usually exhibit social habit by being together. However recent studies indicate that healthy lobsters move away from infected ones and leaving the diseased lobsters to fend for itself.

Poveznice

• Jadranski rakovi
• Grčki i starohrvatski
• Srednjodalmatski bionazivi

Reference

Almost original contribution, except introduction partly loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.