Velebitski Kanal
Velebitski Kanal (priobalno more izmedju Velebita i Kvarnerskog otočja): - Ovo je na Jadranu naš najduži prirodni morski kanal dužine blizu 100km, koji se pruža na sjeveroiztočnom rubu Jadrana uz Kvarnerski zaljev, izmedju Velebitskog gorja i sjevernojadranskih otoka Krka, Prvića, Gologa, Raba, Paga i poluotoka Ravni Kotari. Na sjeverozapadu iza spojnice Vrbnik-Novi se ovaj nastavlja u plići Vinodolski kanal izmedju vinodolske obale kopna i sjeveroiztočne strane otoka Krka.
Sadržaj
Dubine dna kanala
Na jugoiztoku se Velebitski Kanal nastavlja kroz Novsko Ždrilo u lagunu Novigradskog mora i dalje se kroz Karinsko Ždrilo završava manjom poluslanom lagunom Karinskog mora. Velebitski Kanal je prosječno dubok oko 60m i to je uz Kvarnerić najdublji dio sjevernog Jadrana. Najveće dubine ima na sredini: do -114m dostiže izmedju Raba i Jablanca, pa na iztoku Gologa do -109m i na jugoiztoku Prvića do -103m.
Vjetrovi pod Velebitom
Od područnih vjetrova je tu izrazito najjača i najčešća bura, koja puše diljem cieloga ovog kanala, a nadasve često oko Senja gdje traje i kroz 240 dana godišnje, ponajviše zimi i ujesen, dok je razmjerno kraća i slabija ljeti i na proljeće. Najjaču zračnu posolicu olujna bura stvara sve do vrhova otoka Prvića (na 363m) i Golog otoka, dok je ipak razmjerno rjedja i niža duž otoka Paga i na jugoiztoku Krka od Baške do Vrbnika.
Umjerena bura je ipak nešto blaža oko otoka Raba, Grgura, Plavnika i inih otoka dalje na Kvarneriću. Drugi i najgori zimski orkan tu je "Levantara" ili orkanski iztočnjak, koji osobito oko Prvića i Gologa puše do 70 hladnih dana godišnje. Jugo iz juga ili jugoiztoka je tu na sjeveru rjedje i razmjerno blaže, a puše više ujesen i proljeće uglavnom uzduž kanala tj. paralelno s obalom i otocima, a tu je najjače oko Raba tj. izmedju Luna pa do Baške.
Kanalski otočići i školji
Izim niza glavnih Kvarnerskih otoka, koji taj kanal odvajaju spram Kvarnerića (Krk, Grgur, Rab i Pag), izmedju ovih i velebitskog kopna se još nalazi cieli niz od 28 manjih većinom strmo-kamenitih otočića čakavski poznatih kao Velebitski Školji (antički gr. Skardounoi nesoi, lat. insulae Scarduneae = "Kamenjarski ili Krševiti otoci").
Ovi su Školji nanizani uzduž burnoga Velebitskog kanala, od sjeverozapada kod Novoga (školj Sv.Marin) i sve do Karinskog Ždrila: Karinski Školj na jugoiztoku: vidi još pobliže Podvelebitski burni Školji. Ovo je po brojnosti otočića treća skupina u Hrvatskoj, nakon Lastovaca i najbrojnijih Kornata, a položajem to je najsjeverniji, hladni i burni otočni niz na Jadranu i cielom Sredozemlju.
Medju svima našim skupinama raznih otočja, ovi su nenaseljeni Velebitski Školji ostali izrazito zanemareni i neproučeni i o njima je prije objavljen tek 1 mali prilog (Rossi 1917). Izim malih automatskih svjetionika i tek par napuštenih ribarskih koliba u ruševinama, ovi su Velebitski Školji danas uglavnom nenaseljeni.
Za razliku od većine inih jadranskih otoka, ovi pod Velebitom su zamalo posvema goli, bieli i kameniti bez ikakve šume zbog uzastopnih olujnih do orkanskih vjetrova tj. česte bure i najgorje zimske Levantare, većinom su poprskani i prevučeni slanom korom. Iako uz malo oskudnog grmlja i više zeljastih halofita, tu uz orkansko-slanu klimu raste razmjerno najviše osebujnih otočnih endema, ter se gniezde najveća brojna jata raznih morskih ptica: galeba, čigra, čiopa, ronaca i povremeno još inih, rjedjih na Jadranu.
Ponorska ušća pod Velebitom
Ponorska ušća pod Velebitom (špiljske estavele i vrulje Gacke i Like): - Bar pojedini ili negdje brojniji podzemni potoci i rieke ponornice su razvijene u većini kraško-vapnenačkih područja u svietu. Medjutim su puno rjedja pojava podzemna špiljska ušća (fran. estavelle) na kraju rieka ponornica uz more, kakva se osim kod nas uz Jadran još nalaze npr. u Libanonu, pa na Filipinima i vrlo riedko drugdje.
Ina zamalo jedinstvena osebujnost pri završetku naših primorskih ponornica na sjeveroiztoku Jadrana jesu razgranjena ponornička ušća, koja utječu u more kao čitave špiljske delte, kakve uz naše kraške obale i osobito duž Velebitskog kanala izviru kao skupni rojevi poluslanih vrulja i obalnih izvora, npr. obalna ušća Gacke i Like.
Većina ovih podvelebitskih ponornica su zamalo jedinstvene u svietu, jer se ove kod nas dalje podzemno nastavljaju takodjer i ponorskim dolnjim tiekom sve do samoga podzemno-špiljskog ušća, osobito medju njima su najveće obalne ponornice Gacka i Lika, što podzemno špiljama utječu u Velebitski Kanal. Povrh toga su ta njihova ušća još i razgranjena kao ciele podzemne delte špiljskih galerija, kojima utječu u more bilo kao podmorske vrulje i pri višem vodostaju još kao poluslana obalna vrela.
Poveznice
Referenca
Introduction partly loaded from Croatian Wikipedia, others almost original.
