Krapina

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Krapina
Grb
Država Missing flag.png ???
Županija Krapinsko-zagorska
Površina
 - ukupna 47.53 km2
Nadmorska visina 203 mnm
Pučanstvo (2011.)
 - ukupno 12,480 stan.
 - ukupna gustoća 263 stan./km2
Dan grada 6. prosinca
Zaštitnik sv. Nikola biskup
Poštanski broj 49000
Pozivni broj +385 049
Autooznaka KR
Službena stranica http://www.krapina.hr/
HrvatGrb.png

Krapina je kajkavski grad usred Hrvatskog Zagorja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i glavni je grad Krapinsko-zagorske županije. Grad se upravno sastoji od 23 prigradskih naselja: Bobovje, Doliće, Donja Šemnica, Gornja Pačetina, Krapina, Lazi Krapinski, Lepajci, Mihaljekov Jarek, Podgora Krapinska, Polje Krapinsko, Pretkovec, Pristava Krapinska, Strahinje, Straža Krapinska, Škarićevo, Šušelj Brijeg, Tkalci, Trški Vrh, Velika Ves, Vidovec Krapinski, Vidovec Petrovski, Zagora i Žutnica.

Summary

Krapina is a town in northwestern Croatia, and the administrative centre of Krapina-Zagorje county with a population of 4,647 (2001) and a total municipality population of 12,950 (2001). Krapina is located in the hilly Zagorje region of Croatia, approximately 55 km (34.18 mi) away from both Zagreb and Varaždin. Krapina has been known since 1193. It has always been a favourite site for castles and country houses of Croatian and Hungarian rulers.

In 1899, on a hill called Hušnjak near modern Krapina, the archaeologist and paleontologist Dragutin Gorjanović-Kramberger found over eight hundred fossil remains belonging to Neanderthals. Moreover, these fossil remains are said to exhibit traces of cannibalism and/or mortuary defleshing. At the site where the Neanderthals were discovered, there is now a park with many statues. These statues include a bear, moose, and a beaver.

Zemljopis

Grad Krapina je središnje veće naselje Hrvatskog zagorja i leži uz rijeku Krapinčicu. Sam naziv grada uzko je povezan s nazivom rieke koja je nekoć obilovala sladkovodnom ribom šaranom, a na zagorskoj kajkavici se riba šaran naziva krap.

  • Grad je smješten na 46,1°N i 15,9°E
  • Površina grada iznosi 47, 53 km2
  • Gustoća naseljenosti je 272 st/km2
  • Klima: umjereno - kontinentalna
  • Prosječna ljetna temperatura: 20° C
  • Prosječna zimska temperatura: 1° C

Rieka Krapina

Krapina je rijeka u sjevernoj Hrvatskoj, kao lieva pritoka rijeke Save u Hrvatskom Zagorju, s najvećim pritocima Krapinica i Kosteljina. Izvire iz gore Ivanščice, dužina tijeka je 75 km, a utječe u Savu kod Podsuseda na zapadnom rubu Zagreba.

Poviest Krapine

Poviest ljudskog roda kod Krapine doseže u daleku prošlost od 120.000 do 50.000 godina o čemu svjedoče ostatci neandertalskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo u zapadnom dielu Krapine. Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193. godine. U srednjem vieku je postojala utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadanje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine plemićke obitelji. U to doba kraljevskom poveljom Krapina postaje slobodno trgovište.

Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16. stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada najvećih turskih provala u Hrvatsku. Plemićke obitelji bile su zaštitnici crkvenih redova, pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade crkvu svete Katarine i franjevački samostan. Tiekom 18 st. u Zagorju se grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama, pa tako u Krapini nastaje znamenita crkva na Trškom vrhu. U 19 stoljeću, u vrijeme buđenja nacionalne sviesti i utemeljenja hrvatskog književnog jezika, u Krapini je rodjen Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog preporoda.

Legenda o Čehu, Lehu i Mehu

Ovu je znamenitu legendu po narodnoj krapinskoj predaji zapisao Ljudevit Gaj oko 1851/1852. godine. Kajkavska priča glasi ovako (štokavski prievod):

” "Na ova tri brijega što se nad ovim mjestom (Krapinom) dižu bijahu tri grada. Ovaj, od koga su se ovolike stare zidine još uzdržale, od negda zvaše se, a tako i današnji dan, kao i samo mjesto Krapina. Na onom brdu, ondje nad franjevačkom crkvom, bijaše grad imenom Psar, a tu nad gospodskom (spahinskom) vodenicom, na brijegu Šabcu bijaše grad istoga imena Šabac. U ova tri grada tri brata, po imenu Čeh, Leh i Meh, negda vladahu. Ova tri brata bijahu kraljevske krvi našega (slavenskoga) naroda te imahu sestru, koja se je zvala Vilina. U ono vrijeme Rimljani gospodovahu ovom zemljom. Od njih naš narod za nevolju mnogo stradaše te podnošaše velike sile.

Viteška se braća dogovarahu među sobom, kako bi se mogli oteti ispod teškog jarma rimskoga. Kako najstariji ljudi pripovijedahu, među krapinskim i psarskim gradom kožnat visimost visaše o lancih. Po ovom mostu brat bratu dolažaše na tajne dogovore. Utom sestra njihova bijaše u skrovitoj (tajnoj) ljubavi s rimskim poglavarom, koji je zapovijedao ovom zemljom. Kad su se braća dogovorila sa ostalim znamenitimi poglavicami narodnimi i okletvom (zavjerom) ujedinila protiv Rimljana te svijećala, da će na njih složno udariti, Vilina, prevelikom ljubavlju opojena, izdade okletvu ljubavniku svome. Okletnici ipak udare na njega te ga ubiju, a ona najprije uteče u Dupljaču u Strahinje, a odanle u Jame nad Žutnicom, koje se još i danas zovu Ljubine iliti Vuline Jame, a ono zato, jer su ondje prebivale vile, koje su od obranu svoju primile imenjakinju svoju.

Ondje ona rodi gospodsko čedo. Malo je vrijeme potom postojalo, kad se ona sunčala pred špiljom, braća, našavši se u lovu, zapaze je, uhvate, odvedu u grad Krapinu i uzidaju u onom tornju, koji je nad vratima drugoga dvorišta blizu pećinske pivnice, u jednom uglu, a od djeteta se njena osobiti čudo stvori. Divlji vo, jedan dan kad su se vile po šumi bile razišle, utrči u špilju, gdje se dijete zlatnom jabukom sigralo. Divlji vol se u njega zaleti, digne ga na rogovima i divljim skokom proskočivši kroz podzemaljski put, koji je ispod gora Velikoga Žlieba i Hajdinskoga Zrna vodio, ća na drugu stranu ondje onako iznese napolje u šumu, gdje ga je neki pustinjak sahranio, a ono se mjesto od onoga vremena do današnjega dana, po lijepoj glavi ovoga djeteta, zove Lijepa Glava - Lepoglava".

Rimljani da osvete ubistvo svoga časnika i da pokore pobunjeni narod, započeše utom sa svih strana kupiti vojsku. Tri brata, videći kako ne mogu onolikoj sili kolika se dizala na Zagorje, gdje su se oni bili utaborili, ni prevrlom hrabrošću da odole, skupe sve starješine, župane i satnike narodne, svijećahu - odluče, da sa svimi odličnijmi pristašami svojimi ostave svoju domovinu i da se posve isele iz rimske države. Oni su znali da se narod našega (slavenskoga) jezika daleko pruža preko Dunaja, i zato pređoše sa vjernimi svojimi preko Dunava pa se tamo raziđoše na tri strane i utemeljiše tri države slavenske. Čeh podiže stolicu svoju u Pemskoj zemlji Bohemiji, Leh u Poljskoj, a od Meha zadobiše Moskovati (Rusi) svoj početak. I ovako je prava korenika svega našega naroda slavenskoga izišla iz ove naše okoline.

“


Pučanstvo

Grad Krapina prema popisu stanovništva, iz 2011. godine, na površini od 47,53 km2 imao 12,480 stanovnika, što predstavlja 9,39% od ukupnog broja stanovnika Krapinsko-zagorske županije, odnosno 0,29% od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Krapini je 263 stanovnika/km2. Kretanje broja stanovnika i naseljenosti može se pouzdano pratiti na osnovi modernih popisa tek od polovice 19. stoljeća. Ako se analizira podatke od prve popisne godine 1857. (1,175 stanovnika) do 1991. godine (4,481 stanovnika), vidi se da je nazočan stalni porast broja stanovnika, izim u doba između dva svjetska rata. U ostalim naseljima, koji su devedesetih godina 20. stoljeća administrativno pripojeni gradu Krapini, primjerice Škarićevo, Donja Šemnica i dr., od 50-ih i 60-tih godina 20. st. vidljiv je postupni pad broja stanovnika.

U razdoblju od 1857. do 1910. godine vidi se porast pučanstva. Godine 1910. porast u Krapini je za 125,1 %, dok je u ostalim naseljima 159,4 %. Medjutim popis iz 1921. godine pokazuje pad broja stanovnika, što je uzrokovao Prvi svjetski rat. Tako Krapina ima porast od 118,3 %, a ostala naselja 151,1 %. Drugi svjetski rat također remeti demografske tokove. Razmjerno naglašeniji porast nakon rata osjeća se do približno sredine pedesetih godina 20. stoljeća. S obzirom na istovjetnu demografski sliku i nakon Prvoga svjetskog rata, može se reći kako je to posljedica uobičajene demografske kompenzacije nakon ratnih zbivanja.

Popis iz 1971. godine pokazuje razmjerni pad broja stanovnika, kao posljedica ruralnog egzodusa, ali i zbog nižega prirodnog prirasta pučanstva. Opći trend naseljenosti ovog prostora nije povoljan. Ako se analizira odnos između grada Krapine i ostalih naselja, podaci pokazuju da sve do 50-tih godina nema velike razlike u trendu stanovništva, iako pučanstvo Krapine raste brže, a stanovništvo ostalih naselja se smanjuje.

Rast središnjeg naselja u funkciji je općeg procesa koji se očituje u porastu stanovništva gradskih naselja, i to bez obzira na njihovu apsolutnu veličinu. Porast stanovništva Krapine uklapa se u opću shemu rasta stanovništva mikroregionalnih općinskih središta u tom razdoblju u Hrvatskoj. Porast udjela pučanstva Krapine u ukupnom stanovništvu općine vrlo je spor ili čak opada sve do kraja Drugoga svjetskog rata: 1857. = 7,7 %; 1890. = 7,0 %. Nakon rata znatno je brži i pokazuje spomenuti trend: 1948. = 5,5 %; 1961. = 9,2 %; 1991. = 17 %.

Spomenici i znamenitosti

  • Crkva sv. Marije Jeruzalemske: Ova crkva na Trškom Vrhu predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u tom dielu Hrvatske. Građena je od 1750. - 1761. godine, a izgradili su ju pobožni građani i seljaci kao svoju zavjetnu crkvu. Crkva je izgrađena kako bi u nju bio smješten čudnotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoćama - pa su ga ljudi smatrali čudotvornim. Crkva je posvećena 13. kolovoza 1761. godine i do danas je ona mjesto okupljanja vjernika hodočasnika - zavjetno mjesto. Crkva nadahnuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima, umjetničkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza. Uokolo crkve nalazi se cinktura građena u obliku osmerokuta, a u svakom kutu je podignuta mala kula za kapelicu. Cinktura je mjesto obhoda, mjesto individualnih molitvi i priprema za duhovno izvršenje zavjeta. Svake godine održavaju se proštenja od svibnja do listopada.
  • Stari grad: Od krapinske srednjovjeke utvrde grada na brežuljku iznad Krapine je očuvana samo jedna zgrada u kojoj je stalna postava izložbe "Hrvatski srednjevjekovni banski i saborski grad Krapina", gdje su izloženi pokretni arheološki nalazi obuhvaćeni dosadašnjim iskopavanjem.
  • Rodna kuća Ljudevita Gaja: Devetnaisto stoljeće je vrijeme stvaranja i buđenja nacionalne sviesti i procesa integracije hrvatske nacije. Utemeljuje se hrvatski književni jezik i novi pravopis. Idejni vođa hrvatskog narodnog preporoda bio je dr. Ljudevit Gaj koji se rodio u Krapini 1809. godine. Gaj izdaje pravopis i počinje s izdavanjem novina i književnog priloga "Danice".
  • Galerija grada Krapine: Jedna od poznatijih kuća izgrađenih pred kraj 19. stoljeća u Krapini je kuća odvjetničke obitelji Majcen. U nju su navraćale mnoge ugledne osobe: Josip Juraj Strossmayer, Ante Starčević, a dr. Vlatko Maček bio je odvjetnički pripravnik kod dr. Josipa Majcena. Potomci obitelji Majcen, kćeri Zdenka i Nada poklonile su kuću gradu da u njoj bude galerija. Galerija je otvorena povodom 800-te godišnjice postojanja grada i u njoj se održavaju razne izložbe.
  • Franjevački samostan i crkva sv. Katarine: Crkva sv. Katarine i franjevački samostan stari su preko 350 godina. Stilski, gradnja krapinskog samostana pripada razdoblju ranog baroka. U samostanu postoji rijetka zbirka sakralne umjetnosti i knjižnica utemeljena 1650. godine, bogata rijetkim knjigama od kojih su najznačajnije tri inkunabule. Unatrag nekoliko godina u crkvi se održavaju koncerti sakralne glazbe.
  • Župna crkva Sv. Nikole: Župna crkva sv. Nikole prvi se puta spominje se 1311. god., kasnije je razrušena potresom u 19. stoljeću, a obnovljena je na starim temeljima na prielazu 19. u 20. st. Sv. Nikola je ujedno zaštitnik grada i župe.

Nalaz pračovjeka, Muzej neandertalca

U paleoantropologiji nalazi fosila ljudi iz Hrvatske zauzimaju značajno mjesto. Medju njima su najznčajniji ostatci pračovjeka neandertalskog tipa iz Krapine, koji je živio u starom kamenom dobu. Iz naslaga polupećine Hušnjakovo brdo u Krapini, prikupljeno je preko 800 komada kostiju i zubi, pa je to po broju osteoloških ostataka jedno od najbogatijih paleoantropoloških nalazišta u svietu. Znanstvene objasnidbe postojanja krapinskog pračovjeka dao je profesor Dragutin Gorjanović-Kramberger nakon šest godina izkopavanja. Špiljski čovjek iz Krapine bio je malenog do srednjeg rasta, niska čela, debelih nadočnih kostiju, jakog zubala i izbočenog donjeg diela lica.

Poznavao je vatru i živio od lova. Pronađeno je i mnoštvo fosilnih ostataka životinja: špiljskog medvjeda, divljeg goveda, golemog jelena, lososa, dabra, nosoroga i drugih. Bio je podpuno prirodno biće srastao sa svojim okružjem i svojom kulturom pa nije nadilazio prirodu. Hušnjakovo brdo danas je oaza zelenila. Na otvorenom prostoru je rekonstrukcija krapinskog pračovjeka i njegove obitelji, kao i rekonstrukcija nekih životinja iz njegova doba. Unutar kompleksa na brdu Josipovac, nalazi se park skulptura Forma Prima, četrdesetak skulptura u hrastovu drvu poznatih kipara iz naše i susjednih zemalja. Skulpture se sjedinjuju s prirodnim okolišom u kojem se nalaze.

Naobrazba i škole

U Krapini djeluju dvije osnovne škole: OŠ August Cesarec (u sjevernom dijelu) i OŠ Ljudevit Gaj (u Parku Matice Hrvatske). Svaka od te dvije škole još ima ine područne škole, koje okupljaju djecu iz okolice. Srednja škola Krapina ima dugu tradiciju, a danas se u njoj izvode različiti nastavni programi: 3 gimnazijska (opća, jezična i matematička gimnazija), niz četverogodišnjih i trogodišnjih usmjerenih programa. Godine 2007. s radom započinje Veleučilište Hrvatsko zagorje - Krapina sa smjerovima informatike i prometne logistike. U Krapini djeluje i Pučko učilište.

Udruge

Gradsko društvo Crvenog križa Krapina osnovano je 7. prosinca 1885. godine. predsjednica je bila Roza Farkaš. Od te godine do danas GDCK Krapina je vrlo aktivno u svom radu. Udruga nudi Program dobrovoljnog davanja krvi, a godine 2008. godine GDCK Krapina zauzima prvo mjesto u Hrvatskoj po broju prikupljenih doza. Održava i tečajeve prve pomoći za vozače, za vatrogasce, za mladež ter u slučaju povrede na radu za zaposlenike.

Takodjer provodi "Program pomoć u kući starijim osobama" Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, "Program suzbijanja bolesti ovisnosti i smanjenja štete" Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, ter program Prevencija trgovanja ljudima. Udruga nudi dnevni boravak za osobe treće životne dobi. Ine su još udruge u Krapini:

  • Športska Udruga "Šut"
  • Športska Udruga "Krapina"
  • DVD Krapina
  • Udruga pčelara "Krapina"
  • Zagorska udruga uzgajivača konja
  • Gradsko društvo Crvenog križa Krapina
  • Gradski puhački orkestar Krapina
  • Udruga mladih S.K.A. - "Skupina krapinskih alternativaca"
  • Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata
  • Udruga ratnih i vojnih invalida KZŽ
  • Udruga slijepih KZŽ
  • Udruga inovatora "ZA-IN"
  • Udruga modelara "ZA-MOD"
  • Krapinska udruga korisnika bežičnih tehnologija KRWireless
  • Udruga korisnika bežičnih sustava KR-net

Šport

  • Nogometni klub "Zagorec"
  • Košarkaški klub Krapina
  • Ženski rukometni klub "Zagorec"
  • Šahovski klub "Krapina"
  • Teniski klub "Zagorec"
  • Stolnoteniski klub "Zagorec"
  • Klub borilačkih sportova "Krapina"
  • Malonogometni klub "Auto-Krešo Krapina"
  • Planinarsko društvo "Strahinjčica"

Poznati Krapinci

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from WikiSlavia and Wikinfo (partly Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Krapina&oldid=35772"