Topusko

Topusko je gradić i općina na Banovini u srednjoj Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Zemljopis

Topusko se nalazi na prijelaznoj granici između Korduna i Banovine, u slikovitom predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju izmedu Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Cestovnim prometnicama naselje je povezano s većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).

U okolici Topuskog nalaze se poznati izvori hladne pitke vode: vrelo Mollinari, Benkovo i Jelačićevo vrelo. Posebno značajni, po čemu je Topusko poznato, su termalni izvori. Postoje tri glavna izvora i nekoliko manjih, a izbijaju na površinu iz dubine od otprilike 1500 metara i vulkanskog su podrijetla. Medicinska primjena tople vode posljedica je tisućljetnog iskustva, ali je njeno djelovanje objašnjeno tek u novije vrijeme. Ona podražajno djeluje na reorganizaciju organizma i u tijelu mobilizira niz obrambenih čimbenika, a sastojci mineralne vode djeluju i farmakološki. Prema najnovijim nalazima svjetski poznatih institucija, termalne vode u Topuskom - po kvalitativnom sastavu - nalaze se pri vrhu ljestvice u Europi.

Povijest

U 4. i 5. stoljeću nadiru Goti i Langobardi, u 6. stoljeću Slaveni i Avari, a u 8. st. Franci. U 10. st. dolaze i Mađari, pa 1097. u bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. početkom 13. st. daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I. prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima. Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.

Početkom 19. st. Topusko je potpalo pod francusku vlast, a nakon 1813. ponovo je u Vojnoj krajini. Tad počinje razvoj Topuskog kao kupališta, a jedan od najzaslužnijih ljudi u tom smislu bio je pukovnik Ivan Nestor. U 19. st. rade se mnoga znanstvena ispitivanja termalnih vrela. Njihov ljekovit učinak postaje sve poznatiji, pa sve više uglednih i poznatih ljudi onoga doba posjećuje toplice pa one postaju pomodno sastajalište. Po ukidanju Vojne krajine (1881. godine), Topusko i okolica postaju dio banske Hrvatske. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20. st. izgrađeni su vodovod i željeznica.

Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina. Mnogi su se botaničari i kroničari Topuskog s neskrivenim oduševljenjem divili ljepoti krajolika i spokoju podneblja, ističući Opatovinu kao perivoj u podnožju Nikolina brda, ulicu lipa, brojne platane, egzotične vrste drveća (Ginko biloba, sekvoje i dr).

Tijekom Drugog svjetskog rata, u Topuskom je 8.-9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje ZAVNOH-a. U Domovinskom ratu Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Nakon teškog bombardiranja, u rujnu 1991. godine zauzele su ga srpske snage, te dijeli sudbinu ostalih okupiranih krajeva. Svo hrvatsko stanovništvo je prognano, a okolna sela posve uništena. Mnoge poznate zgrade u mjestu, kao što su zgrada Vojnog lječilišta ili Blatne kupke sa zgradom lječilišnog restorana su razorene.

Kajkavci oko Topuskog

Uz najjužniju Glinu, južnokajkavski Banovci nalaze se takodjer i u desetak starohrvatskih sela kod Topuskog: Hrvatsko selo, Jambrešići, Čiče, Kralji, Muži, Skela, Šatornja itd. Iako je ranije stoljećima u Austrougarskoj do 1. svj. rata i Topusko još bilo mješovito polukajkavsko naselje, zbog novijega štokavskog doseljavanja i jugoslavenskih progona sve do Domovinskog rata, danas u samom gradiću Topusko uglavnom više nema ranijih domaćih kajkavaca, osim nešto novih okolnih doseljenika.

Pučanstvo

Općina Topusko po zadnjem Popisu stanovništva iz 2001. godine broji 3.219 stanovnika, što je otprilike polovica prijeratnog broja. Prema etničkoj strukturi, većinsko stanovništvo su Hrvati ( 63.5 %), a značajan udio čini srpska manjina ( 29.6 %).
Samo naselje Topusko ima 798 stanovnika. U stvarnosti je taj broj nešto veći, jer je dosta mještana službeno prijavljeno kao stanovnici okolnih sela, u kojima još nije dovršena obnova.

Uprava

Topusko se nalazi u sastavu Sisačko-moslavačke županije, a općini osim samog mjesta pripada i 15 okolnih sela.

Gospodarstvo

Turizam je osnovna gospodarska grana uz razvijeno poljodjelstvo.

Slavni ljudi

• Đuro Brodarac, bivši sisačko-moslavački župan
• Tatjana Holjevac, predsjednica gradske skupštine Zagreba

Spomenici i znamenitosti

• Gotički portal (visok 23 m), zadnji ostatak srednjovjekovne cistercitske opatije;
• Spomen-dom ZAVNOH-a, teško oštećen 1991. godine;
• Župna crkva Sv. Marije od pohoda, sagrađena 1829. godine u klasicističkom stilu. U Domovinskom ratu minirale su je srpske snage, ali je danas u potpunosti obnovljena.

Naobrazba

• Srednja škola Topusko (www.ss-topusko.skole.hr)
• Osnovna škola "Vladimir Nazor" Topusko (www.os-vnazor-topusko.skole.hr)

Literatura

• Lovrić A.Ž., M. Rac: Južni kajkavci na Banovini oko Sunje, Petrinje i Gline. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 530-549, Zabok 2006.
• Zečević, V. 1971: Izvještaj o istraživanju govora Hrvatskog sela. Ljetopis JAZU 74: 509-516, Zagreb

Poveznice

• Banovina
• Kajkavica
• Kajkavska Glina
• Južnokajkavski Banovci

Vanjske sveze

• Lječilište Topusko (www.ljeciliste-topusko.com/).

Reference

Compiled, adapted and elaborated by GNU-license from Wikinfo, and Croatian Wikipedia.