Družba svećenika Srca Isusova
| Družba svećenika Srca Isusova | |
|---|---|
| Opći podatci | |
| Osnivač(ica) | Otac Leon Dehon |
Družba svećenika Srca Isusova (Congregatio Sacerdotes a Sacro Corde Jesu, dehonijanci) je rimokatolički crkveni red koji je osnovao Otac Leon Dehon 1878. godine.
O redu
Družba je snovana 1878. godine u St. Quetinu u Francuzkoj. Osnivač Družbe je, tražeći za sebe prikladnu zajednicu, osjetio nadahnuće i potrebu osnovati takvu redovničku zajednicu koja bi kao cilj imala živjeti duhom ljubavi i naknade prema Srcu Isusovu. Došao je do zaključka da je glavni razlog tada postojeće situacije u društvu (socijalne nepravde, siromaštvo), udaljavanje čitavog društva od Krista i odbacivanje njegove ljubavi. Najprije je osnovao Kolegij sv. Ivana u Saint Quentin koji je bio kolijevka i mjesto nastanka buduće Družbe. Konstitucije (redovničko pravilo Družbe) traže od njih da se "sjedinjuju s Kristom prisutnim u životu svijeta, da budu solidarni s Njim, te s cijelim čovječanstvom i svim stvorenjima daju sebe kao žrtvu, živu, svetu i ugodnu Bogu". Družba se u svijetu bavi i misijskim radom u mnogim tzv. misijskim zemljama Afrike i Azije. U tom radu sudjeluje preko 500 redovnika Družbe.
Dehonijanci u Hrvatskoj
Prvi Svećenik Srca Isusova koji je na neki način stupio u kontakt s Crkvom u Hrvatskoj bio je p. Heinrich Bohmer, član njemačke provincije. On je u teškim vremenima materijalno pomagao mnogim redovničkim zajednicama časnih sestara, kao i bogoslovijama u Zagrebu i Đakovu (nabavke i donacije nekih strojeva koji su nedostajali i sl.)
Nakon njega je p. Antoni Ulaczyk iz poljske provincije u ožujku 1975. godine dozvolom tadašnjeg đakovačkog biskupa Ćirila Kosa došao u Slavonski Brod, na župu Duha Svetoga, te učeći hrvatski jezik, pomagao u dušobrižništvu. Zbog poteškoća s boravkom i zbog drugih obveza nakon dvije godine vratio se je u Poljsku. Njegov boravak u Hrvatskoj donio je plodove. Upoznao je i prve kandidate koje je kasnije, 1985. godine uputio u samostan u Beču, da bi tamo započeli svoju redovničku formaciju. Od 1985. godine poglavari poljske Provincije na poticaj p. Antonija Ulaczyka šalju jednog drugog svećenika, p. Jaceka Kubicu u Zagreb. P. Jacek najprije je učio hrvatski jezik, a zatim pomagao svećenicima iz različitih župa u radu s mladima i u dušobrižništvu na nekim župama. Slijedeće godine stigao je još jedan dehonijanac iz Poljske p. Andrzej Wosko. Ta dva mlada svećenika, nakon svladanih osnova hrvatskog jezika našli su svoje stalno mjesto kao duhovni pomoćnici u dušobrižništvu župe u Retkovcu. U jesen 1993. godine na prijedlog tadašnjeg dekana mons. Željka Jurak, dolazi do osnivanja nove župe od dijela župe Sv. Pavla u Retkovcu. To je sadašnja župa Marije Majke Crkve koja obuhvaća naselje Trnovčica i dio Poljanica u Zagrebu. Tu župu je zagrebački nadbiskup kard. Franjo Kuharić povjerio svećenicima dehonijancima i na prijedlog poglavara p. Andrzeja Woska imenovao za župnika tada novoformirane župe u Trnovčici (1993. g.) Od 2002. djeluju i na župi u Požeškim Sesvetama. Osim redovitog dušobrižništva, potiču djelovanje mnogih skupina i zajednica u župi, poput Vojske Bezgrješne, Marijine legije, zajednice Milosrdnog Isusa te se bave izdavaštvom.
