Germogen Maksimov
| Grigorij Ivanovič Maksimov Germogen | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Smrt | 30. lipnja 1945. Zagreb, SFRJ | ||
| Narodnost | Rus | ||
mitropolit zagrebački
| |||
| Služba | 6. lipnja 1942. - 30. lipnja 1945. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Grigorij Ivanovič Maksimov Germogen (Stanjica Nagorska, na Donu, 10. siečnja 1861. - Zagreb, 30. lipnja 1945.), rodjen Grigorij Ivanovič Maksimov, bio je mitropolit zagrebački.
Sadržaj
Životopis
Grigorij Ivanovič Maksimov rodio se u Stanjici Nagorskoj na Donu, Rusia, 1861. godine.[1] Teologiu je završio u Kijevu, a za parohijskog svećenika rukopoložen je 1887. godine u Novočerkasku. Bio je profesor bogoslovlja u Saratovu.
Zamonašio se 1909. godine i postao arhimandrit, a 1910. godine postao je episkop namjesnik Donske eparhije u Novočerkasku.[1] Bio je također profesor i starješina bogoslovlja u Saratovu. Donsku episkopiju napustio je 1902. god. na poziv episkopa iz Vladikavkaza, gdje je postao nadstojnikom prvostolne crkve, učitelj i vjeroučitelj u školi. Izticao se humanitarnim djelovanjem. Za brzo vrieme preminula mu je žena, a on je ostao sa šestero djece u dobi od jedne do šesnaiste godine života. Odlukom Sinoda Ruske pravoslavne crkve postavljen je za rektora bogoslovije u Saratovu 1906. god. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata imenovan je arhiepiskopom jekaterinoslavskim i mitropolitom novomoskovskim.[2] Nakon Oktobarske revolucije napušta Rusiju (1920. godine) i boravi neko vrieme u Grčkoj na otoku Lemnosu i na Svetoj Gori (Atos), a potom 1921. ili 1922. dolazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i boravi u manastirima Ravanica i Rakovac ter, potkraj tridesetih godina, odlazi u manastir Hopovo na Fruškoj gori.
Hrvatska pravoslavna crkva i smrt
Kada je 1942. osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, izbor njezina poglavara, s potrebnima hijerarhijskim častima ter duhovnim i moralnim odlikama, postao je jednim od glavnih pitanja. Nakon konzultiranja i suglasnosti viših pravoslavnih dostojanstvenika, izbor je pao na Grigorija Ivanoviča Maksimova, kojemu se on i odazvao, pritom je njegovo rusko podrietlo nedvojbeno bilo izrazom političkog kompromisa.[1] U stvaranju HPC-a kontaktirane su i ostale pravoslavne crkve te Patrijaršija u Carigradu a Srpska pravoslavna crkva je pri tome navodno nastojala oko uspostave Hrvatske pravoslavne crkve kao privremenog rješenja kako bi se spasilo što više srpskog stanovništva.[1] Ustoličen je 7. lipnja 1942. u Pravoslavnoj crkvi sv. Preobraženja u Zagrebu. Prema Ustavu HPC-a (broj: CLXIV-1386-Z-1942.) od 5. lipnja 1942., poglavar je trebao biti patrijarh, postavljen i posvećen u sporazumu s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu, a vodstvo Srpske pravoslavne crkve bilo je suglasno s izborom Maksimova, ali se protivilo njegovu imenovanju patrijarhom.[1] HPC je prema svom ustavu bila autokefalna i episkopalna.[2] Mitropolit Germogen je, na montiranome sudskom procesu, od Vojnog suda Komande grada Zagreba, 29. lipnja 1945. godine, osudjen na smrt strijeljanjem. Kazna je izvršena 30. lipnja 1945. godine.[1]
Hrvatski pravoslavni mučenik
Dana 23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 CPI: Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, preuzeto 26. ožujka 2012.
- ↑ 2,0 2,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 129.
- ↑ Na 66. obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, preuzeto 27. ožujka 2012.
