Akademik Tonko Šoljan

Akademik Tonko Šoljan (grad Hvar na Hvaru, 18. travnja 1907. - Sarajevo, 18. veljače 1980.): - Akademik prof. dr. Tonko Šoljan je ugledni svjetski ihtiolog, auktor prvoga znanstvenog ključa za odredjivanje jadranskih riba, iztraživač biologije mora, međunarodno priznati stručnjak u poznavanju i organizaciji morskog ribolova i ribarstvene tehnologie.

Život i rad

Rođen je 18. travnja 1907. godine u gradu Hvaru. Osnovnu školu je pohađao u Zadru i Splitu, a gimnaziju u Zadru, Dubrovniku i Šibeniku, gdje je i maturirao 1925. Studije prirodnih znanosti je započeo na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a nastavio na univerzitetima u Beču i Gracu, gdje apsolvirao 1929. Ubrzo zatim je i doktorirao 1930., odkad je na poziv JAZU postavljen za kustosa novoosnovane Stanice Biološko-oceanografskog instituta u Splitu i ujedno obavljao dužnost stalnog konzultanta za morsko ribarstvo Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu od 1930. do 1939. Godine 1932. je obavio specializaciju iz morske biologije na Institutu za biologiju mora u Helgolandu.

Nakon polaganja izpita za profesora zoologije, botanike, mineralogije i geografije 1932., obavlja i dužnost profesora u Realnoj gimnaziji u Splitu 1935.- 1941., pa ravnatelja Gradskog prirodoslovnog muzeja, Zoovrta i Morskog akvarija u Splitu 1939.- 1941. Nakon talianskog zauzeća Splita u II. svjetskom ratu morao se preseliti u Zagreb, gdje je preuzeo dužnost čelnika Katedre zoologije na Filozofskom fakultetu 1943. - 1945., kao i ravnatelja Zoologijskog muzeja 1943. - 1944. Nakon rata je imenovan za načelnika Odjela za ribarstvo, a zatim šefa njegovog Odsjeka za unapređenje ribarstva u Ministarstvu obalnog pomorstva i ribarstva NR Hrvatske 1945. i 1946. Na tom položaju je utemeljio duž jadranske obale više postaja za istraživanje mora i unapređenje ribarstva.

Zatim je 1946. i 1947. direktor Tehnološke stanice za unapređenje školjkarstva u Stonu do 1955. Do lipnja 1956. je čelnik Odjela za ihtiologiju i ribarstvo, a zatim je od srpnja 1956. prešao u Sarajevo. Ovdje je izabran za redovnog profesora zoologije na tadašnjem Filozofskom fakultetu, pa zatim od njega izdvojenom Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je od 1957. do 1959. i čelnik Katedre za biologiju. Od 1959. do kraja 1970. bio je direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, a istodobno je i Načelnik njegovog Odjela za ihtiologiju i ribarstvo.

U svim ovim instituciama je bio među pokretačima suvremenih ihtioloških istraživanja u oblasti inventarizacije ribljeg fonda, biosistematike i ekologije, uključujući i tada novodolazeće metode iz oblasti fiziologije, genetike i citotaksonomije. Pod njegovom vodstvom stasale su dvije generacije uspješnih i nedjunarodno afirmiranih znanstvenika u spomenutim i drugim ihtiološkim oblastima. Tragično je kao pješak zajedno sa svojom suprugom poginuo u prometnoj nesreći u Sarajevu 1980.

Strukovna suradnja

Akademik Tonko Šoljan bio je članom u nizu znanstvenih i stručnih društava. Od 1927. godine je član Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu. Godine 1949. izabran je za suradnikom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetosti u Zagrebu (JAZU). Za dopisnog člana Naučog društva Bosne i Hercegovine izabran je 1961., a odmah zatim za redovnog člana tog društva. Godine 1967. je izabran za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, koja je te godine i osnovana. Za člana Society of Systematic Zoology USA izabran je 1950.

Od 1951. do 1954. bio je podpredsjednikom Stalne međunarodne komisije za Sredozemlje sa sjedištem u Monacu (Commision internationale pour l'exploration sceintifique e la Mer Méditerandée), a od 1962. je član njenog radnog komiteta, Comité combiné des Vértbrés marins et des Cephalopodes. Od 1952. do 1956. bio podpredsjednik stalnog savjeta, Conséil général des pêches pour la Méditeranée, pri organizaciji FAO u Rimu. Od 1956. godine je i član Biološkog društva Bosne i Hercegovine. Bio je, također, član i ugledni funkcionar niza drugih znanstvenih i stručnih društava i njihovih foruma. Od osnivanja jugoslavenskog ihtiološkog društva 1967., prof. Šoljan ima dužnost njegovog predsjednika.

Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Ichthyologia" (Ihtiološkog društva Jugoslavije), "Godišnjaka Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu" i "Biološkog lista" (glasila Biološkog društva BiH), pa redaktor "Bulletin Scientifique, Section A" za BiH. Godine 1973. je bio predsjednikom Organizacijskog komiteta prvoga Europskog ihtiološkog kongresa (First European Ichthyological Congress) u Sarajevu 1973. Akademik Šoljan je bio i jedan od prvih podpredsjednika Unije bioloških naučnih društava Jugoslavije. Bio je član Ihtiološkog društva BiH (i Jugoslavije), Društava ekologa Jugoslavije, Društva biosistematičara BiH, Srpskog biološkog društva, Društva biosistematičara Jugoslavije itd.

Tiskana djela

Akademik Šoljan je svoje publikacie većinom posvetio problemima biosistematike i ekologije riba, njihove biologije, razmnožavanja, problemima populacijske dinamike, ribarstvene biologije i ribarstva obćenito. Iz tih oblasti je objavio preko 170 znanstvenih i stručnih radova. Djela su mu prevedena na engleski i talianski jezik, a najpoznatije mu je životno djelo „Ribe Jadrana".

Prvo doba stvaralaštva akademika Šoljana počinje od 1927. do 1938. god., kada je napisao više od 100 stručnih, znanstvenih i popularnih članaka, a sve uz prateće poslove i izradu doktorske disertacie. U tom razdoblju je publicirao i po desetak radova godišnje.

Potom je u idućih dvadesetak godina tj. od 1939. - 1958., ukupno objavio 47 radova. U ovo doba doživljava vrhunac stvaralačke zrelosti, koja je rezultirala kapitalnim monografiom "Ribe Jadrana", kao prvom cjelovitom znanstnom monografiom o ribama Jadranskog mora, i to u doba kada ni drugi europski narodi koji žive na Sredozemlju kao npr. Taliani ni Francuzi dotad još nisu imali tako podroban strukovni "ključ" za determinaciju sredozemnih riba (izim popularnih prikaza). Najpoznatiji i najučinkovitiji terensko-istraživački Šoljanov projekt je 15-mjesečna ribarstveno-biološka ekspedicija "Hvar", koju je duž Jadrana organizirao i predvodio 1948. i 1949., a zašto je dobio značajna strukovna i društvena priznanja.

Treće i zadnje doba stvaralačke djelatnosti akademika Šoljana, obuhvaća završnih 20-ak godina tj. od 1958. do kraja života, kada je objavio ukupno 15 radova. U kronologiji publicističke djelatnosti Tonka Šoljana je uočljiva i jedna praznina: od 1958. do 1963. nije objavio nijedan rad. Međutim, 1968. u Washingtonu izlazi njegova medjunarodna monografia Ribe Jadrana na engleskom jeziku, a 1975. isto i na na talianskomu u Milanu. Četvrto reprint-izdanje toga na hrvatskom jeziku objavljeno je 1995., što potvrdjuje dugoročnu važnost i iznimnu vriednost djela akademika Šoljana. Državne delegacije SFRJ su ovu monografiju poklanjale u međunarodnim kontaktima, a jedan takav primjerak je uručen i japanskom caru Hirohito (inače prirodoslovcu).

Nagrade i priznanja

• Orden rada II. stupnja (1949.) (za uspješno obavljenu ribarstveno biološku ekspediciju "Hvar")
• Tuniski orden "Nichan ifikhar" (za uspješno ostvarenu akciju uvodjenja ribara Tunisa u suvremene metode tunolova)
• suradnik JAZU
• redovni član ANUBiH
• redovni član Društva za nauku i umjetnost Crne Gore
• član Društva za sistematsku zoologiju u Washingtonu
• član Međunarodne komisije za istraživanje Sredozemnoga mora u Monaku
• stalni član uprave Vijeća za ribarstvo Sredozemnoga mora pri FAO-u

Reference

Adapted, partly condensed and revised almost from Bosnian Wikipedia by GNU license.