Ante Kovačić

Ante Kovačić
Opći podatci
Rodno ime	Antun Kovačić
Rođenje	6. lipnja 1854. Celine Goričke, Kraljevina Hrvatska, Austrijsko Carstvo
Smrt	10. prosinca 1889. Stenjevec, Hrvatska i Slavonija, Austro-Ugarska
Umjetničko ime	„A. K.”, „Antun K…čić”, „Aristofan”, „K.”, „K. K.”
Suprug(a)	Milka Hajdin
Djeca	Milka, Marija, Olga, Zvonimir, Krešimir
Narodnost	Hrvat
Vjeroispovijed	Katoličanstvo
Političko usmjerenje	Pravaštvo
Politička stranka	Stranka prava
Stvaralaštvo
Književno doba	Realizam
Književna vrsta	Feljton, novela, pjesništvo, satira
Istaknuta djela	Baruničina ljubav Fiškal Smrt Babe Čengićkinje U registraturi

Antun „Ante” Kovačić (Celine Goričke, 6. lipnja 1854. - Stenjevec, 10. prosinca 1889.) je bio hrvatski književnik i pravnik.

Životopis

Antun Kovačić je rođen 6. lipnja 1854. godine u Celinama Goričkim kao jedino dijete u obitelji Ivana (Janka) Kovačića i Ane Vugrinec. Bio je u braku s Milkom Hajdin, učiteljicom iz Petrinje, s kojom je imao kćeri Milku, Mariju i Olgu, te sinove Zvonimira i Krešimira.

Rani život i djelovanje

1857. godine je s obitelji doselio u Oplaznik, a Opću pučku školu je od 1863. do 1865. pohađao u Mariji Gorici. Zbog ograničenih financijskih mogućnosti i nakon jedne godine stanke, uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, Kovačić je u jesen 1867. nastavio izobrazbu u Kraljevskoj višoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je maturirao 1876. godine. Zbog teških životnih uvjeta, otišao je u sjemenište, u čijoj gimnaziji se školovao dvije godine, ali kojega je nakon polaganja mature napustio jer nije osjećao poziv za svećenićko zvanje.

1876. godine je upisao pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Radi osiguravanja financijskih sredstava za daljnju izobrazbu, službovao je u jednom odvjetničkom uredu u Zagrebu. Diplomirao je 1878. godine, a doktorirao je temeljem rigoroza 1887. godine. Sudjelovao je godinu dana u radu studentskog društva Hrvatski dom i istoimenog almanaha, kojega je zajedno s ostalim članovima Stranke prava napustio 1878., te je 1880. započeo almanah Hrvatska (urednik je prve knjige).

Bio odvjetnički pisar u pisarnicama Josipa Franka u Zagrebu (1880.), Ivana Banjavčića u Karlovcu (1881. - 1886.), i Lavoslava Šrama u Zagrebu (1886. - 1889.). 1889. godine, zajedno s obitelji je otišao u Glinu, gdje je otvorio vlastitu odvjetničku pisarnicu, no zbog malih prihoda su životni uvjeti obitelji Kovačić bili otežani.

U noći s 1. na 2. prosinca 1889. godine, Kovačić je u svom domu u Glini doživio manijakalni napadaj zbog kojega je bio prebačen u Zavod za umobolne u Stenjevcu, gdje je preminuo 10. prosinca 1889. godine od moždanog udara ^↓1 . Pokopan je 11. prosinca 1889. na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Književno stvaralaštvo i publicistika

Kovačić je svoj književni rad započeo 1875. godine pisanjem pripovjedaka i pjesama. Iako njegova ranija djela imaju tendenciju romantizma, u kasnijim godinama je bio pod utjecajom realističke književnosti. Njegove pripovijetke i romani su često imali snažne satiričke prizvuke i predstavljaju oštru kritiku nepravde u hrvatskom društvu njegovog doba.

Njegovo najznačajnije djelo je polusamoživotopisni roman U registraturi, u kojemu je iskazao naklonost prema običnom hrvatskom puku, osobito seljaštvu kojega je smatrao superiornijim od snobovskog građanstva.

Njegovo najistaknutije nedvoršeno djelo je roman Medju žabari, u kojemu je satirički prikazao malograđanski život grada Karlovca, ali koji je nakon objave desetog nastavka u pravaškom časopisu Balkan ostao nedovršen zbog intervencije nezadovoljnog karlovačkog pučanstva, što je u strahu od javnog prepoznavanja spriječilo njegovu daljnju objavu.

Surađivao je u tiskovinama Nada, Bunjevačka i šokačka vila, Hrvatska lipa, Vienac, Primorac, Obzor, Sloboda, Hrvatska vila, Svjetlo, Balkan, i Hrvatska.

Uz Eugena Kumičića i Ksavera Šandora Gjalskoga, Kovačić je jedan od predzadnjih hrvatskih književnika što su pisali klasičnim hrvatskim jezikom po načelu korijenskog pisanja, a čija djela su kasnije u Jugoslaviji naknadno jezično-pravopisno krivotvorena, te je također kroz 20. stoljeće većinom bio zanemarivan i potiskivan.

Političko stajalište

Kovačić je politički bio etnocentrični starčevićanski „stekliški” nacionalist. U svojim djelima se kritički i satirički osvrtao na aktualna društvena i politička zbivanja u banskoj Hrvatskoj, na obamrlo hrvatsko plemstvo, malograđanstvo, strance (osobito Nijemce i Mađare) i njihove domaće pristaše (njemškutare i mađarone), narodnjake i njihovu jugoslavensku ideju, stranačke protivnike, kao i na ostale istaknute javne, političke i kulturne djelatnike njegovog doba. Bio je zagovaratelj sloge hrvatskog i slovenskog naroda.

Djela

Spjevovi:

• 1877. - Na razkrižju
• 1880. - Smrt Babe Čengićkinje
• 1884. - Kameleonu
• 1885. - Velikomu patuljku
• 1885. - Sveznalici
• 1886. - Naši trutovi
• 1886. - Pokornomu kljusetu

Pripovijetke:

• 1877. - Ljubljanska katastrofa
• 1878. - Zagorski čudak
• 1880. - Ladanjska sekta
• 1886. - Zanovijetalo

Romani:

• 1877. - Baruničina ljubav
• 1881. - Fiškal
• 1886. - Medju žabari
• 1888. - U registraturi

Članci i feljtoni:

• 1878. - Zagrebački kritičari
• 1879. - U „srpskom arkivu”
• 1884. - Iz Bombaja

Baština i posvete

Manifestacije

• Dani Ante Kovačića (od 1984.)

Književna djela

• Eugen Kumičić: Crn Božić, Zagreb 1889./1902.

Umjetnička djela

• Portret u ulju Sonje Kovačić-Tajčević (Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU)

Spomenici i spomen-ploče

• Marija Gorica - spomen-poprsje
• Zaprešić - kip (dvorište knjižnice „Ante Kovačić”)

Eponimi

• Škole/učilišta - Osnovna škola (Marija Gorica, Zagreb, Zlatar)
• Ulice - Biograd na Moru, Bjelovar, Branjin Vrh, Bregana, Čakovec, Donja Bistra, Donji Laduč, Glina, Jastrebarsko, Karlovac, Krapina, Lepoglava, Lobor, Marija Gorica, Matijevići (Dvor), Novska, Petrinja, Pitomača, Poljana Biškupečka, Pregrada, Prudnice, Rijeka, Sisak, Slatina, Slavonski Brod, Tenja, Trnovec Bartolovečki, Trstenik Pušćanski, Varaždin, Vodice, Vukovar, Zabok, Zadar, Zagreb, Zaprešić, Zlatar
• Ustanove - Knjižnica (Zaprešić)

Bilješka

^↑1  Više izvora navodi upalu pluća kao uzrok Kovačićeve smrti.

Vanjske sveze

• Hrvatska enciklopedija: Ante Kovačić
• Hrvatski biografski leksikon: Ante Kovačić
• Matica hrvatska: Ante Kovačić
• Wiki-dveri: Ante Kovačić

Djela:

• Fiškal
• U Registraturi
• Izabrane pripovijesti
• Sloboda.hr: „Naši trutovi”

Izvori