Metapedia is growing — and we need your help to keep it that way. Please contribute to our ongoing fundraiser.

Petrinja

Izvor: Metapedia

Skoči na: orijentacija, traži

Petrinja je polukajkavski gradić u srednjoj Hrvatskoj, kulturno-povijesno središte hrvatske Banovine i najveće gradsko naselje na Banovini. Leži u Sisačko-moslavačkojžupaniji, broj stanovnika je 23.413, poštanski broj je 44250, z. širina = 45.263N i z. dužina = 16.162E.

Sadržaj

Kajkavska Petrinja i okolica

Petrinja je u Hrvatskoj do danas najjužniji polukajkavski grad okružena s tridesetak kajkavskih sela, a južnije od bosanske granice ima oko Gline još desetak manjih kajkavskih sela: npr. Hrvatsko selo, Dvorišče, Hižišče, Gmajne, Kihalec, Šišinec, Stankovec, Špoljari, Šanteki i Pavušek (najjužnije kajkavsko selo uz Bosnu): vidi pobliže Banovina i Južnokajkavski Banovci.

Ranije u Austrougarskoj sve do 1. svj. rata, Petrinja je zajedno s većinom okolnih sela na hrvatskoj Banovini bila uglavnom naseljena katoličkim kajkavcima, blisko spojenima sa susjednim bosanskim ikavcima (oko Vrnogača, Kladuše itd.), kao jasna etnokulturna bariera spram jugoistočnih pravoslavnih štokavaca. Stvaranjem Jugoslavije u 20. stoljeću, počinje usmjerena i sustavna dekroatizacija uz promjenu pučanstva Petrinje i okolice od 1918.- 1995, s dalekosežnim geostrateškim ciljem "rascepljenja" tu najuže Hrvatske i "prisajedinjenja" podobnih štokavskih kordunaša s bosanskom maticom sve do Slovenije i Bele Krajine - što se krajem 20. stoljeća zamalo i ostvarilo kroz njihovu Krajinu u Domovinskom ratu. Baš zato, petrinjsko-glinski kajkavizam + kladuški ikavizam imaju prvorazrednu geostratešku važnost etnokulturnog predzidja, doslovno conditio sine qua non, za dugoročno održanje cjelovitosti hrvatske "kifle" (potkove), možda više negoli ijedno drugo naše granično područje.

Prigradska naselja

Na području grada Petrinje nalazi se 55 naselja. To su: Begovići, Bijelnik, Blinja, Brest Pokupski, Cepeliš, Čuntić, Deanovići, Dodoši, Donja Bačuga, Donja Budičina, Donja Mlinoga, Donja Pastuša, Donje Mokrice, Dragotinci, Dumače, Glinska Poljana, Gora, Gornja Bačuga, Gornja Mlinoga, Gornja Pastuša, Gornje Mokrice, Graberje, Grabovac Banski, Hrastovica, Hrvatski Čuntić, Jabukovac, Jošavica, Klinac, Kraljevčani, Križ Hrastovački, Luščani, Mačkovo Selo, Mala Gorica, Međurače, Miočinovići, Mošćenica, Moštanica, Nebojan, Nova Drenčina, Novi Farkašić, Novo Selište, Pecki, Petkovac, Petrinja, Prnjavor Čuntićki, Sibić, Slana, Srednje Mokrice, Strašnik, Stražbenica, Taborište, Tremušnjak, Veliki Šušnjar, Vratečko i Župić.

Zemljopis

Petrinja se nalazi na ušću rječice Petrinjčice u Kupu, oko 13 km jugozapadno od Siska i oko 60 km jugostočno od Zagreba. Najveći je grad na području Banovine, a upravno pripada Sisačko-moslavačkoj županiji. Zemljopisna širina = 45.263 sjeverno, zem. dužina = 16.162 istočno.

Povijest

Srednjovjeka Petrinja koja se spominje u 13. stoljeću nalazila se nekoliko kilometara južnije od današnjeg grada, na području sela Jabukovec. To su naselje razorili Turci koji su podigli novu tvrđavu na ušću Petrinjčice u Kupu. Nakon njihovog protjerivanja na tom se mjestu razvija nova Petrinja kao značajno vojno i trgovačko središte u okviru Vojne krajine. U 20. stoljeću važnost Petrinje slabi u korist susjednog Siska koji je imao bolji prometni položaj te ga je ranije zahvatila industrijalizacija. Grad je ipak zadržao lokalno značenje kao središte Banovine. Nakon Drugog svjetskog rata počinje jači gospodarski razvoj (posebno mesne industrije - "Gavrilović") te se značajno povećao i broj stanovnika Petrinje (sa 6.000 stanovnika 1948. godine na gotovo 19.000 u 1991.). Dolazi i do promjena u etničkoj strukturi te Petrinja od izrazito hrvatskog postaje grad s podjednakim udjelom Hrvata i Srba. U Domovinskom ratu Petrinja je teško stradala, prvo u borbama, a naročito nakon srpske okupacije u rujnu 1991. godine. Grad je oslobođen 6. kolovoza 1995. godine.

Pučanstvo

Popis 2001.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine[1] područje grada Petrinje je imalo 23.413 stanovnika od kojih gotovo 70% živi u samoj Petrinji (13.801 st.) i prigradskom naselju Mošćenica (2.348 st.). Gradu upravno pripadaju još 53 manja seoska naselja među kojima se veličinom izdvajaju Hrastovica (507 st.), Mala Gorica (531 st.) i Nova Drenčina (389 st.). Prema spomenutom popisu etnički sastav grada Petrinje bio je sljedeći:

  • Hrvati - 19.280 (82,35%)
  • Srbi - 2.809 (12%)
  • Ostali - 1.324 (5,65%)

Popis 1991.

Na popisu iz 1991. godine[2] općina Petrinja imala je 35.565 stanovnika sljedećeg nacionalnog sastava:

Nacionalni sastav grada Petrinje

Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2001. godine

godina popisa ukupno Srbi Hrvati Jugoslaveni ostali
1991 18,706 8,445 (45,14%) 7,662 (40,96%) 1,329 (7,10%) 1,270 (6,78%)
1981 15,778 4,948 (31,36%) 6,202 (39,30%) 3,895 (24,68%) 733 (4,64%)
1971 12,155 4,528 (37,25%) 6,779 (55,77%) 431 (3,54%) 417 (3,43%)

Uprava

  • Gradsko poglavarstvo: gradonačelnik - dr. Miroslav Gregurinčić, zamjenici - Darinko Dumbović, dr. Krešo Kovačićek, članovi - Ivica Ljubanović, Ivan Vujić, Zlatko Medved, Višnja Trklja.
  • Gradsko vijeće: predsjednik - dr. Miroslav Petračić, zamjenici - Nikola Janjanin i ??, članovi: Ana Bešlić (HDZ), Antun Barić (HSP), Ivanka Bjelić (HNS), Vlado Draženović (DC), Dumbović Darko (HSP), Ivan Cvetnić (nezavisni član), Zrinka Ćorić (nezavisni član), Vladimir Gregurinčić (nezavisni član), Milan Herceg (HSS), Nikola Janjanin (nezavisni član), Snježana Karaturović (HDZ), Vlado Kireta (HDZ), Josip Malović (nezavisni član), Miroslav Peračić(HSS), Domagoj Sekulić (HSP), Matej Stanešić (HSP), Ivan Vučičević (HSS), Dragutin Šoštarić (HNS) i Janja Tišma (HNS).

Gospodarstvo

  • Gavrilović d.o.o.
  • Slavijatrans d.d.

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

  • Ostaci srednjovjekovnih utvrda (Čuntić, Klinac grad i Pecki)
  • Povijesna jezgra Petrinje - trg s baroknim kućama, župna crkva Svetog Lovre iz 1780. i gradski park
  • Sakralna baština - Drvena kapela u Brestu, barokni samostan i crkva u Hrvatskom Čuntiću i srednjovjekovna crkva u Gori

Skoro svi spomenici su bili potpuno razoreni za vrijeme okupacije Petrinje (1991-1995), a sada se nalaze u obnovi.

Naobrazba

Petrinja ima tri osnovne škole, opću gimnaziju i srednju veterinarsku školu. Također ima Visoku učiteljsku školu[1] sa smjerom predškolskog odgoja (3 godine) i razredne nastave (4 godine).

Kultura

Petrinjci su izuzetno ponosni na svoju Gradsku limenu glazbu[2] koja djeluje još od 1808. godine, a djelovala je neprekidno i tijekom Domovinskog rata iako je Petrinja bila okupirana. Danas glazba broji oko 30 članova. U okviru glazbe djeluje i sekcija Big Band Petrinja, kao i Mala škola u kojoj djeca i odrasli uče svirai. Dirigent glazbe i big banda je Jurica Golub, tajnik GLG je Tomislav Komes, a predsjednik Davor Mazalin.

Šport

  • Hrvački klub Gavrilović - pridonio je da hrvanje bude najtrofejniji petrinjski sport. Osvajali su naslove prvaka Hrvatske i Jugoslavije. Klub i danas ostvaruje značajne rezultate te je najtrofejniji hrvatski hrvački klub.

Literatura

  • I. Golec: Povijest grada Petrinje 1420-1992. Matica Hrvataka - Školska knjiga, 604 str. Zagreb 1993.
  • I. Golec: Petrinjski biografski leksikon. Matica Hrvatska, 524 str. Petrinja 1999.
  • A.Ž. Lovrić, M. Rac: Južni kajkavci na Banovini oko Sunje, Petrinje i Gline. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 530-549, Zabok 2006.
  • I. Rizmaul: Blagdan i svagdan petrinjski. Matica Hrvatska, 390 str. Petrinja 2003.

Poveznice

Vanjske sveze

Izvori

  1. Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva 2001..
  2. Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2001. godine

Reference

Partly adapted and elaborated by GNU-license almost from Croatian Wikislavia.

Osobni pribor