Banovina Hrvatska

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Banovina Hrvatska (vazalne hrvatske države od 8. - 10. i u 20. stoljeću) je izvorni i pradavni starohrvatski naziv za autonomne oblike hrvatske države s vazalnim banom na čelu, što je prastari naslov autonomnih čelnika još od prapoviesti Starog Iztoka, npr. iz ranog Elama, pa iz staroperzijskog carstva pod dinastijama Ahemenida i Sasanida. Najpoznatija je Banovina Hrvatska postojala unutar Kraljevine Jugoslavie-SHS od god. 1939. do 1941., kao posebna upravna jedinica Hrvatskog naroda s ograničenom autonomijom. Medjutim je pod sličnim imenom takva Banovina Hrvatska postojala i tisućljeće ranije već prije Kraljevine Hrvatske, tj. od 8. - 10. stoljeća s desetak ranohrvatskih banova za Liku i Dalmaciu (ovo su jugo-istoričari zbog naslovnog izjednačenja s 'bratskim' Srbima naknadno u 20. st. lažno preimenovali u tzv. "kneževinu" Dalmatinska Hrvatska.

Kod ranih dalmatinskih čelnika u primorskoj Hrvatskoj već prije kraljevstva tj. od 8. stoljeća se većinom rabila izvornohrvatska domaća titula "ban" (= latin. comes ili princeps) staroiranskog izkona u značenju autonomni vazal, dok im je srboslavski naslov tzv. 'knez' uglavnom naknadno nametnut od jugoistoričara-"minimalista" tek kasnije u Jugoslaviji iz 20. stoljeća (zbog srbohrvatskog izjednačenja). Naprotiv, sjevernie u panonskom Slovinju gdje je bio izraženiji obćeslavenski utjecaj, još od početka 8./9. st. je bio češći javni naslov "knez" sve do Ljudevita Posavskog, nakon čijeg sloma pod jačim južnijim utjecajem zbog postupnog približavanja i ujedinjenja s južnijom banskom Hrvatskom u Dalmaciji, takodjer i tu na sjeveru umjesto obćeslavenskoga "knez" zatim sve više prevladava od 9. st. posebna hrvatska titula "ban", približno nakon Pribine I. (panonskog). Za razliku od većine inih Slavena, kod Hrvata naslov ban uglavnom zamjenjuje slavenskog "kneza", dok je u hrvatskomu sam "knez" puno niži naslov koji znači tek selskog starješinu ili najviše gradonačelnika, a nikako ne vazalnoga zemaljskog bana (kako nam to unatrag podmeću jugoslavisti).

Rana Banovina Hrvatska 7.-10.st.

Prva srednjovjeka Banovina Hrvatska je bila najranija hrvatska politička tvorba u jugoiztočnoj Europi, u ranomu Srednjem vieku već od 7. do 10. stoljeća tj. prije neovisne Kraljevine Hrvatske pod dinastiom Trpimirovića. Ova rana Banovina Hrvatska (po njihovu izvornom nazivlju), uglavnom je obuhvaćala iz novije jugo-frazeologie tzv. "kneževinu" Dalmatinska Hrvatska, tj. Liku, Dalmaciu, zapadnu Hercegovinu i dio jadranskih otoka. Prije neovisnog kralja Tomislava, njezini su autonomni banovi od 7. st. do početka 10. st. naizmjence bili vazalima Bizanta i Franaka. Zbog prekida i sukoba s pravoslavnim Bizantom i Srbima, u donedavnoj su lažiranoj jugo-istoriografiji (i danas u Wikipediji) bilo prešućeni, ili su lažno izkrivljeni i nepodobni ranohrvatski tzv. "kneževi": Domagoj, Inoslav i Muncimir I. Kronološki redoslied ranih starohrvatskih banova (prije kralja Tomislava), po nedavnoj frazeologiji jugo-istoričara tzv. dalmatinski "kneževi" (u zaporkama su uobičajena latinska imena iz tog doba):

  • Khadzon (? Kačić), oko 620.- 642.: po legendi, doveo rane južne Hrvate u Dalmaciu.
  • Radoslav, 678.- 688.: prvi jasno zapisan, sklopio s Bizantom ugovor Prostaxis o naselidbi Dalmacie.
  • Pavlimir, oko 700.- ?: slabo poznati bizantski vazal Justiniana II. u Dalmaciji početkom 8.st.
  • Budimir (? Svetolik), 753.- 780.: priznat od pape i Bizanta u doba Konstantina V., opisan u Barskom ljetopisu.
  • Višeslav (Wissasclaus), 781. - 802.: potvrdjen vlastitim zapisom na krstionici, pokrštenje Hrvata.
  • Borna (? Porin, grč. Porgas), 802. - 821.: franački vazal Karla Velikog protiv Ljudevita Posavskog.
  • Vladislav (Wladisclaus), 821.- 835.: franački vazal Ludwiga I. i nećak Borne, prve borbe s Veneciom.
  • Mislav (Muisclaus), 835.- 840.: franački vazal Lothara I., uspješno ratuje s Veneciom za Jadran.
  • Držislav I. (Diudisclaus), 840.- 848.: s Bizantom ratuje protiv arapskih Saracena iz Barija.
  • Trpimir I. (Tirpimerus), 848.- 863.: začetnik Trpimirovića, ratuje s Arapima i bugarskim carom Borisom.
  • Domagoj (Dommagous), 863.- 876.: neretvanski marjan, rat s Veneciom, pristao uz papu protiv Bizanta.
  • Inoslav 876.- 878. (yugo: "Iljko"): sin Domagoja, ratuje s Francima, uz papu protiv Bizanta.
  • Branimir (Brannimerus), 879.- 892.: nećak Domagoja, najjači do Tomislava, priznat od pape, porazio Veneciu.
  • Muncimir I. 892.- 910. (yugo: "Mutimir"): sin Trpimira, izbacio ratom Srbe iz Bosne i Dalmacie na iztok.

Predratna Banovina Hrvatska

Banovina Hrvatska iz 20. stoljeća je teritorialna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavie, nastala kao rezultat ogorčenosti hrvatskog naroda centalističkom politikom Beograda i težnje za većom autonomiom i cjelovitošću hrvatskog ozemlja, suradnje hrvatskih političkih čelnika s vodjama prekodrinskih Srba - 'Prečana' i kao rezultat priznanja srbianskih političara kako je centralizam doveo Jugoslaviu u sliepu ulicu. Formirana je na temelju političkog sporazuma izmedju predsjednika jugoslavenske vlade Dragiše Cvetkovića i vodje HSS-a Vladka Mačeka u dvorcu Drašković u Božjakovini (tzv. sporazum Cvetković-Maček), uz sudjelovanje predstavnika prečanske Samostalne demokratske stranke koja sa HSS čini Seljačko-demokratsku koaliciu i uz podršku regenta kneza Pavla Karađorđevića. Zakonski počinje postojati donošenjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj 26. kolovoza 1939. godine.

Postanak Banovine 1939.

Banovina Hrvatska je nastala spajanjem dotadanje Savske i Primorske banovine, uz dodatak većinski hrvatskih kotara iz inih banovina: Brčko, Derventa, Dubrovnik, Fojnica, Gradačac, Ilok, Šid i Travnik. Pri stvaranju te nove političke jedinice je većinom primienjeno poviestno načelo tj. obuhvat ozemlja Kraljevine Hrvatske, Dalmacie i Slavonie s iznimkom iztočnog Sriema i Boke Kotorske, a takodjer i etničko načelo kao hrvatski kotari iz BiH. Do ovakvih se granica došlo nakon teških pregovora, pa nijedna strana nije bila posve zadovoljna. Srbianska strana stoga što je niz kotara sa srbskom većinom ostao unutar banovine, a hrvatska jer nije obuhvatila zapadnu Bosnu ("Turska Hrvatska"), pa Baranju i sjevernu Bačku. Granice su smatrane privremenima i naglašeno je kako će doći do daljnjih promjena u sklopu preuredbe države.

Banovinski ustroj

Banovina Hrvatska je buhvaćala površinu od 65.456 km2. Prama posljednjem predratnom popisu pučanstva iz 1931. godine, na ozemlju Banovine Hrvatske je živjelo 4.024.601 stanovnika, od kojih oko 74 % Hrvata i 19 % Srba. Bila je podieljena na 99 upravnih kotara, od čega 81 s hrvatskom većinom, 17 sa srbskom (12 s apsolutnom i 5 s relativnom većinom) i 1 s većinom Muslimana, koji tada nisu smatrani posebnim narodom.

Za prvoga i jedinog bana Banovine Hrvatske je imenovan dr. Ivan Šubašić, kojeg je osobno odredio Vladko Maček. Uredbom o Banovini Hrvatskoj su bile odredjene i njene nadležnosti: trgovina, industria, školstvo, poljodjelstvo, pravosudje i socialna politika. U nadležnosti jugo-države su ostali vanjski poslovi, vojska, policia i vanjska trgovina. Ostalo je sporno financiranje nove upravne jedinice, pa je o tomu donesena posebna uredba 30. ožujka 1940. godine. Mnoge od ovih odredbi nisu nikad posve provedene, bilo zbog kratkog postojanja Banovine, ili zbog obstrukcia iz Beograda. Planirano je i raspisivanje izbora za hrvatski sabor, ali se to nije ostvarilo zbog izbijanja Drugoga svjetskog rata.

Prestanak Banovine 1941.

Nakon vojnog puča 27. ožujka 1941., vlada generala Dušana Simovića je nastojala nagovoriti Vladka Mačeka neka ponovo preuzme funkciu podpredsjednika vlade. U zamjenu je obećala prenošenje žandarmerie na ozemlju banovine u nadležnost bana, ter još neke ustupke. Ove su odluke objavljene u Narodnim novinama dne 7. i 8. travnja 1941., tj. već nakon početka Travanjskog rata. Banovina Hrvatska prestaje faktički postojati proglašenjem NDH od 10. travnja 1941. godine. Ban Ivan Šubašić je tada otišao u izbjegličtvo i u Londonu politički djelovao pozivajući se na svoju funkciu kao i članovi vlade. Podpredsjednik banske vlade Juraj Krnjević je nastojao u političkim igrama unutar vlade očuvati garancie, kako će Banovina nakon završetka rata i savezničke pobjede biti obnovljena, što se zbog nasilja Titinih jugo-partizana nije ostvarilo.

Summary

Croatia's Banovina (autonomous Croatian principality in centuries 8th-10th and in 20th): "Banovina" or vassal principality of Franks and Byzantium was the first known medieval state of Croats in West Balkans during 8th-10th century. Its autonomous leaders, or in Croatian bani (from Persian: ban = viceroy) were chronologically: Radoslav 678 - 688, Pavlimir 700 - ?, Budimir 753 - 780, Visheslav 781 - 802, Borna 802 - 821, Vladislav 821 - 835, Mislav 835 - 840, Drzhislav I 840 - 848, Trpimir I 848 - 863, Domagoy 863 - 876, Inoslav 876 - 878, Branimir 879 - 892, and Muncsimir 892 - 910, then followed by the first Croatian king Tomislav (Terpimiri dynasty).

The second newer homonymous Banovina of Croatia (Banate of Croatia, Croat: Banovina Hrvatska), a millennium posterior in 20th century was an autonomous province (banovina) of the Kingdom of Yugoslavia between 1939 and 1941. Its capital was in Zagreb, and it included most of present-day Croatia along with portions of Bosnia and Herzegovina, and of nordwest Serbia. It included area of 65,456 km2 and had population of 4,024,601. Its flag was the red white and blue Croatian tricolor. The presiding Ban of the Banovina of Croatia during this period was Ivan Šubašić.

Literatura

  • Karta Banovine Hrvatske sa statističkim podacima (Karte der Banschaft Kroatien mit statistischen Daten). Naklada Kluba ABC i Seljačke Sloge, Zagreb 1939.
  • Mirko Glojarić: Borba Hrvata, Kronika dvaju desetljeca političke povijesti (1919-1939). 2. izd. Naklada Antuna Velzeka, Zagreb 1940, S. 322-344.
  • Okružnica Kabineta bana Banovine Hrvatske, Nr. 64178-1940 vom 10. September 1940. In: Rhea Ivanuš: Stoljeće promjena. Hrvatski povijesni muzej, Zagreb 2000. -ISBN 978-953-6046-21-8
  • Uredba o banovini Hrvatskoj. In: Mirko Glojarić: Borba Hrvata, Kronika dvaju desetljeca političke povijesti (1919-1939). 2. izd. Naklada Antuna Velzeka, Zagreb 1940, S. 323.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license, mostly from Wikislavia and Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Banovina_Hrvatska&oldid=41077"