Nož u leđa
.jpg)
Nož u leđa, ubod (nožem) u leđa ili teorija o (zabijenom) nožu u leđa (njem. Dolchstoß, Dolchstosslegende) je izraz za teorije što vide poraz Njemačkog Carstva tijekom Prvog svjetskog rata i/ili otežani mirovni sporazum kao posljedicu prouzročenu ili bitno utjecanu unutarnjom izdajom. Razne skupine tvrde kako su ovomu pridonijele komunističke skupine nadahnute komunističkim prevratom u Rusiji, liberali zbog želje za zamjenom autokratske njemačke vlasti s liberalno-demokratskom, vojni bjegunci, štrajkaši zbog želje za prekidom ratnog stanja, itd.
Politički podobni opisi imaju sklonost opisati teorije kao isključivo odnošene na njemački vojni poraz, te zanemariti zbivanja nakon Listopadske revolucije 1918. godine. Međutim, za ove teorije se ponekad tvrdi kako je slijedeće dugo doba unutarnjeg nemira uzrokovano daljnjim pokušajima ustanaka komunista i skoro potpunim raspadom vojske doprinijelo oštrim mirovnim sporazumom (Njemačka više nije uopće imala obrambenu sposobnost), te ponekad za unutarnje izdaje tijekom mirovnih pregovora.
Neke teorije tvrde kako su istaknutu ulogu u takvim gibanjima imali Židovi, što su moguće bili pod utjecajom čimbenika poput Balfourovog proglasa i postignuća većih sloboda pod novom vlašću. Takve teorije mogu također uključivati zahtjevanu namjernu sabotažu. Za Studentsku revoluciju se tvrdi kako je imala puno židovskih vođa. Za Židove se tvrdi kako su imali utjecajne položaje u stvaranju Weimarske Republike, čime bi se uklonila prethodna ograničenja na Židove i tijekom mirovnih pregovora, što je ishodilo navedenim nepoštenim mirovnim sporazumom. Takve teorije su pridonijele nacionalsocijalističkom stavu prema Židovima.
Politički podobni stavovi tvrde kako je Njemačka uglavnom vojno poražena od vanjskih neprijatelja, kako je uglavnom došlo do unutarnjih nemira tek kad je vojni poraz postao javno poznat, kako su njemački vojskovođe podržali teoriju o „nožu u leđa” radi uklanjanja krivnje sa sebe, i kako su se brojni Židovi borili s razlikama u njemačkim snagama.
