Ranohrvatski megalitni pragradovi

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Ranohrvatski megalitni pragradovi (prve prapoviestne gradine željeznog doba na hrvatskom ozemlju): - Već prije ili u najranije doba starogrčkih obalnih gradova i domaćih Ilira, kod nas su uz iztočni Jadran poznata najmanje dva veća megalitska grada koja su krajem prapoviesti i početkom rane antike tu izgradile domaće rane etnoskupine, zamalo istodobno ili tek malo kasnije nego su nastali ovima slični megalitni rani gradovi u Grčkoj (npr. Mikena i Tiryns) i Maloj Aziji (Hattuša, Troja, itd.). Takve su najstarije uz iztočni Jadran predantičke megalitne gradine osobito prapoviesna Kuraktike na sadanjem otoku Krku, ter ranoantički Daorson u srednjoj Hercegovini.

Megalitne gradine Sredozemlja

Od ranog početka pa do srednje prapoviesti tj. u brončano doba krajem IV. i kroz III. tisućljeće ter početkom II. tis., prvobitni su gradovi većinom bili građeni samo od sušenih i potom od pečenih opeka (npr. Mezopotamia, rani Iran, Indija itd.). Zatim od kraja brončanog doba i u rano željezno doba tj. krajem prapoviesti i početkom antike već nastaju bolje utvrđeni čvršći gradovi s megalitnim (ciklopskim) zidinama klesanjem izgrađenih od većih i višetonskih kamenih blokova. Takvi megalitni gradovi su onda bili najviše građeni po Maloj Aziji i jugoiztočnoj Europi, uključivo i kod nas na ranomu iztočnom Jadranu (već prije klasičnih Ilira):

  • Anatolia Hethaea: - Po Hetitskom carstvu u ranoj Maloj Aziji tada nastaje megalitna priestolnica Hatuša (Hattushas) i još desetak inih sličnih megalitnih pra-gradova.
  • Wilusa (= trojanski, ranogrčki: Ilion) je klasična grčko-latinska Troja na sjeverozapadu Male Azije uz Dardanele.
  • Hellas Achaia (većinom Peloponez): ranogrčki Ahajci na jugu grade megalitnu priestolnicu Mikenu, pa još megalitni Tiryns i Pylos, Dodona u Epiru, itd.
  • Raniji megalitni pra-gradovi iztočnog Jadrana: najranija je kod nas hitmetska megalitna Kuraktike na predliburnijskom Kvarneru, pa potom još megalitni Daorson u ranoilirskoj Hercegovini (klasična Chersaia) itd. (vidi još o tim gradinama ovdje niže).

Rana Mala Azija

Megalitni pragrad Wilusa (= domaće anatolsko ime ili ranogrčki: Ilion) je kasnije nazvan antički grčki Troas i klasično rimski Ilium na sjeverozapadu Male Azije uz Dardanele (sada turs. Truva ili hrv. Troja). Anatolsko carstvo Hetita ili Hethaia basileia (= helensko-ranogrčki, a hetitski: Nesia) je bilo rano Hetitsko carstvo krajem prapoviesti u nutarnjoj Anatoliji od 18.- 12.st. pr.Kr., iz kojega su poznatije i bolje proučene megalitne gradine bile:

  • Hattushas je glavna priestolnica Hetitskog carstva u središnjoj Anatoliji (sada Bogazköy).
  • Purushkada je bio hetitski nutarnji grad krajem prapoviesti u južnoj Anatoliji.
  • Zalpa je isto hetitski nutarnji grad krajem prapoviesti iz sjeverne Anatolije.
  • Kanesh je bio hetitski grad iz iztočne Anatolije krajem prapoviesti i rana antika.
  • Arinna je bio hetitski nutarnji grad krajem prapoviesti na sjeveroiztoku Anatolije.

Ahajska rana Grčka

U ranoj Grčkoj od 15.- 12.st. pr.Kr. i najviše na poluotoku Peloponezu su izgradjeni prvi u kopnenoj Europi (izvan Krete) ranogrčki megalitni pragradovi. Achaioi (Ahajci) su prva ranogrčka plemena uz kopnene obale južne Grčke, na Peloponezu i Egejskim otocima od 16.- 11.st. pr.Kr. Niže se navode samo važniji rani megalitski gradovi krajem prapoviesti na grčkom kopnu i najraniji na otoku Kreti:

  • Mikenai je bila ahajska kraljevska priestolnica krajem prapoviesti nasred poluotoka Peloponez.
  • Tiryns je drugi veći rani grad krajem prapoviesti u pokrajini Argolida na iztočnj obali Peloponeza.
  • Pylos je bio ahajski rani grad krajem prapoviesti u pokrajini Messenia na Peloponezu.
  • Thebai je ahajski rani grad krajem prapoviesti iz pokrajine Boeotia u srednjoj Grčkoj.
  • Dodona je bio rani grad krajem prapoviesti u Epiru na sjeverozapadu Grčke (sada Dodoni).
  • Assiros je sjeverni rani grad krajem prapoviesti uz poluotok Halkidika u primorskoj Macedoniji.
  • Knossos je najraniji veći kraljevski grad od srednje prapoviesti na sjeveru otoka Kreta.

Taratta: rani pra-Jadran

Prvotno i najranije hetsko-pelazgičko ime novijeg Jadrana bilo je poznato već iz prapoviesti od II. tisuć. pr.Kr. kao praindoeuropsko Taratta (= 'Pučina'), što je srodno i s indovedskim Taranta (= 'ocean') kako je prvobitno bio imenovan tek noviji Indijski Ocean - koji se u klasičnoj antiki i ranom srednjovjekovlju latinski zvao Oceanus Austrinus jer tek kasnije krajem srednjeg vieka taj postaje Oceanus Indicus.

Potom je iz rane antike početkom I.tis. pr.Kr. na ranogrčkom (helenskomu) Jadran zapisan kao Satournios pelagos, pa kasnije već u klasičnoj antiki oko Kristova doba je poznat pod izvornim rimskim nazivom mare Hadriacum po gradu Hadria na sjeveru uz ušće rijeke Padus (sada Po). Zatim puno kasnije od propasti Rimljana u ranomu srednjem vieku Jadran dobiva produženo ime kao mare Hadriaticum, pa je još u kasnomu srednjem vieku mletački nazvan "mare Adriatico" (ili takodjer mare Veneto) - iz čega potječe još kasni novolatinski naziv "Mare Adriaticum".

Inače je prvotno i najranije zapisano prapoviesno ime Sredozemnog mora iz III. i II. tisuć. pr.Kr. bilo Adal-Muer (približno: 'Velemore'), koje je već tada imalo 2 imenovana rana prapoviesna ogranka: Taratta i Muer-Nitas.

  • Taratta je već spomenuti, prvi predantički pranaziv za prapoviesni rani Jadran.
  • Muer-Nitas je prvi rani predgrčki pranaziv prapoviesnoga Crnog mora, što je kasnije postao klasični starogrčki Pontos Euxeinos, dok je "mare Nigrum" (= Crno more) tek naknadno srednjovjeko ime.

Kuraktike: prvi rani pra-Krk

Po dosad dostupnim spoznajama je rani grad Krk bio najstarije urbano naselje kod nas na hrvatskom etnoprostoru, koje je nastanjeno već kroz punih tri i pola tisućljeća. Po ranogrčkim (prahelenskim) i feničkim zapisima bi najraniji oblik krčkoga gradskog toponima krajem prapoviesti izmedju XII.- IX.st. pr.Kr. najvjerojatnije glasio Kuraktike. To je već izpočetka bio otočni lučki grad ogradjen megalitnim zidinama sličnim poput ranogrčke Mikene, od četvrtasto-klesanih kamenih blokova veličine oko 1 kubni metar i višetonske težine, koje su većinom podignute negdje izmedju 15.- 12.st. pr.Kr. Ova megalitna gradina sada leži iztočno od današnje gradske luke Krka, a tek potom je preko te prve megalitne gradine iz prapoviesti, pregradnjom podignuta druga tj. klasična helenistička Kourykta, pa još i treći, rimski antički grad Curicum, iz čega je skraćeno sadanje hrvatsko ime Krka. Naprotiv je kasnija tzv. "Veglia" naknadnoga nelatinskog izkona, kao tek srednjovjeki mletački naziv preimenovanog grada i mletačkog otoka.

Megalitne su zidine prapoviestne Kuraktike dosta slične istodobnim zidinama ranogrčke Mikene, ali su zbog kasnijih pregradnji i mletačkih razaranja dosad samo dielom rubno očuvane i još vidljive. Najlakše su dostupne uz krčku luku, gdje se dosad još izdižu s divovskim četvrtastim blokovima na iztočnoj strani gradske tržnice i uz kasniju srednjovjeku Frankopansku tvrdjavu. Drugi još veći niz tih megalitnih zidina prapoviestne Kuraktike teže je dostupan na sjevernoj strani gradine, ali se ipak odnedavna dobro vide panoramski u dužini preko stotinjak metara iz nove vanjske zaobilazne ceste u sjeveroiztočnom zaledju grada Krka, gdje su novije rubne gradjevine u nizu podignute duž tih prapoviestnih zidina koje im dielom služe kao podgradje. U tim prvim ostatcima rane gradine Kuraktike zasad nema nadjenih kamenih nadpisa niti iz predgrčke prapoviesti kao ni iz rane antike, pa su tu prvi uklesani latinski nadpisi čak tisućljeće mladji od megalitnih zidina, tj. tek iz rimske antike kao npr. kasniji gradski nadpis "civitas splendidissima Curictarum" i nekoliko sličnih.

Taj naš prvotni pragrad Kuraktike je kao svoje središnje naselje na predliburnijskom Kvarneru jamačno izgradila praindoeuropska (ili predindo-europska) etnogrupa, koja se iz prvotnih feničkih i ranogrčkih zapisa spominje pod posebnim ranim imenom Hythmetoi. To je najstarija imenovana etnoplemenska skupina, koja je dosad poznata iz hrvatskih krajeva i iztočnog Jadrana. Bar dielom su bili približno istodobni s ranogrčkom (ahajskom) Mikenom i anatolskom Trojom, pa ranim Feničanima i kraljevstvom Izraela na Levantu, kasnom Asirijom i Babilonom (ter ranim Olmekima iz Meksika). Hythmetoi su tu na Krku i u susjednomu primorskom Vinodolu (vjerojatno i širje po predantičkom Kvarneru) živjeli već prije klasičnih antičkih Liburna, dielom bar negdje do VIII.st. pr.Kr. Po njima je u ranoj antici iz oskudnih naznaka starogrčkih pomoraca, na gornjem Jadranu bilo prozvano za ranoantičku orientaciju pomorski značajno obalno gorje Hythmethos oros (= kasnije antički klasično mons Lacinius) tj. današnji gorski niz Bitoraj-Viševica, 1.432m iznad primorskog Vinodola (klasični Valdevinum).

Daorson i rana Chersaia

Druga, pra-Krku donekle slična i bolje očuvana bez kasnijih dogradnji, ali ipak nešto manja i mladja megalitna gradina je kod nas rani grad Daorson, koji je podignut negdje početkom I. tisuć. pr.Kr. u srednjoj Hercegovini (kasnije klasična Chersaia), iztočno od donje Neretve tj. tada Orontos potamos iznad pritoka Bregalnice uz sadanji gradić Stolac pri selu Ošanići. Ovu su megalitnu gradinu izgradili (ili su bar u njoj rano prevladali) ranoilirsko pleme poznato iz više starogrčkih izvora i vlastitih zapisa kao Daorsoi i kasnije iz klasičnih rimskih izvora još i kao Daversi. Oni su po ranogrčkim naznakama (Hekataios oko god. 500. pr.Kr.) bili jedno od najkulturnijih, pismenih i bogatih ranoilirskih plemena, koji su se osobito bavili rudarstvom i prvi su od ranih Ilira već kovali vlastiti novac. Ova etnokultura Daorsa iz rane Hercegovine je dielom bila približno istodobna s ranim civilizaciama grada Tartessos u južnoj Iberiji (Španjolska), pa Frigijskog kraljevstva u ranoj Anatoliji, Medijskog kraljevstva u ranom Iranu, ter carstva Urartu (Bihaini) iz ranog Zakavkazja, itd.

Rani predrimski Daorsoi su najvjerojatnije trgovali s Feničanima i ranim Grcima. Daorsi su prvobitno u ranoj antiki prije V.st. nastavali plodna prostranstva srednje Hercegovine oko obje strane donje i srednje Neretve (grč. Orontos) na jugu do Pelješca, ali su ih kasnije od V.- III.st. pr.Kr. u klasičnoj rimskoj antiki naknadno doseljeni, borbeni Delmati iz bosansko-dinarskog zaledja postupno već potisnuli na iztočnu stranu od srednje Neretve (Naro flumen), kako navode Apianus i Polibius u II.st. pr.Kr. Novodoseljeni i primitivniji polunomadski Delmati iz nutarnjeg bosanskog zaledja su prije Krista zaredom napadali sva okolna plemena dok ih nisu onemogućili moćniji Rimljani, a nadasve su napadali zapadnije Liburne i pogotovo južnije Daorse uz plodnu Neretvu. Tako sredinom I.st. pr.Kr. nepismeni ali ratoborni Delmati uništavaju, spaljuju i razaraju raniju gradinu Daorson, pa se nakon toga preostali malobrojni Daversi od Kristovog doba postupno povlače u zaledje i iztočnije od Neretve, gdje se pomalo asimiliraju i krajem antike vjerojatno već izumiru.

Inače je u ranije antičko doba naziv Krima na Crnom moru bio Cherson, odakle su se vjerojatno rani pretci Hercegovaca zatim preselili u Hercegovinu, na što upućuju i Starohrvatske legende oko Duvna. Nakon Krista, najvjerojatnije u doba selidbi iz ranog srednjovjekovlja pod vlašću Bizanta, slično zemljopisno ime iz grčkoga postaje specifičnim za naše nutarnje ozemlje u zaledju rimske Dalmacije tj. današnje Zagore i Hercegovine: Ove se na grčkom zovu zemlja Chersâia (latin. Chersaea = novije hrvat. Hercegovina), kao i tamošnje pučanstvo Chersâioi (lat. Chersaei = danas Hercegovci) tj. po izvornomu bizantskom značenju "Zagorani" ili "kontinentalci". Sličan iskon dakle imaju i noviji njemački Herzog i Herzogtum koji izvorno nisu germanski nego puno ranijega starogrčkog podrijetla. Stoga je i naša Hercegovina po izvornom nazivu stara najmanje prošlih 1400 godina odavno prije ikakvih Turaka i Austrougarske, a ne tek par stoljeća kako nam to podmeću noviji jugoistoričari i jugojezičari (zbog protuhrvatske ideologije i ukidanja Hercegovine).

Ini naši ranoantički gradovi

Zasad najstarije i skoro jedine na hrvatskom etnoprostoru, bar dielom očuvane ranije prapoviesne gradine megalitnoga predantičkog tipa su gore navedena otočna Kuraktike i hercegovački Daorson. Iako iz južne Dalmacije postoje manji arheonalazi feničke robe npr. njihove dvostrane sjekire (labrys / bipennis), zasad tu nema izravnog traga feničke gradnje pa su prije antike Feničani najvjerojatnije dolazili do Dalmacije tek povremenim plovidbama za trgovačku razmjenu.

Prvi sigurni i jasni tragovi stranih kolonija na iztočnom Jadranu su od ranih Grka početkom antike. Zato su nakon prve prapoviesne Kuraktike i Daorson-a, zamalo svi ostali stariji gradovi kod nas već od nadjenih temelja bili tek klasičnoga gradjevnog tipa, pa o njima nema ni ranijih viesti prije početka starogrčke antike. Medju ovima su razmjerno stariji iz rane antike prije Rimljana, tj. većinom helenistički koje su uglavnom osnovali rani Grci i dielom domaći Iliri tek od VII.- IV.st. pr.Kr.:

  • Idassa - rani Zadar koji osnivaju Liburni: potom klasična rimska Iadera (kasno-talianski: Zara)
  • Pharos - Starigrad na Hvaru, koji su većinom izgradili stari Grci
  • Issa - ranoantički grad Vis, koji su takodjer gradili stari Grci
  • Epidauros - ranoantički Cavtat, koji grade Grci (a možda već ranije i Feničani ?)
  • Buthoe - ranoantička grčka Budva: potom je tu klasična rimska Butua
  • Segesta - sada Sisak (potom klasična rimska Siscia) je vjerojatno naš najraniji nutarnji grad jugozapadne Panonije već od VI.st. pr.Kr., koji bi navodno osnovali Kelti (ili možda već prije doseljeni ranoperzijski Segestani ?).

Abstract

Megalithic citadels at early Adriatic: The first known earliest name of protohistoric Adriatic Sea had been Taratta (Hittite-Pelasgic = 'offing'). The earliest and partly conserved towns at eastern Adriatic in the form of megalithic citadels had been the protohistoric Kuraktike in recent Krk island, and then Daorson from the starting antiquity of middle Herzegovina; both reminding of, and partly simultaneous to the early Greek Mycaene and Tyrins, and also to the Anatolian Hattushas and Troy (Wilusa).

Literatura

  • Dragan Božič, Lidija Bakarić, 1984: Keltoi, Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije. Narodni Muzej Ljubljana, 131 str.
  • Mihovil Bolonić, Ivan Žic-Rokov, 1977: Otok Krk kroz vijekove. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 535 str.

Poveznice

Referenca

A condensed digest chiefly from the above quoted literature + newer findings added, available by GNU license.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ranohrvatski_megalitni_pragradovi&oldid=35194"