Sumerani

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Predložak:Vrjemenska crta-Sumerani Sumerani su bili medju prvim narodima na svietu. Spadaju u prvu visokorazvijenu civilizaciju nastalu oko 5000 g. pr. Kr. na području južne Mezopotamije (istodobnu s ranom Indijom). Podrijetlo Sumerana nije odredjeno, ali prevladava mišljenje da su se doselili sa sjevera i pomiješali se sa zatečenim pučanstvom.

Poviest

Oko 5000. g. pr. Kr. Sumerani su se naselili u južnoj Mezopotamiji, plodnoj ravnici izmedju ušća Eufrata i Tigrisa. Osnivali su ratarska naselja koja su do 3200. g. pr. Kr. prerasla medju prve svjetske gradove (istodobne s onima u delti Inda). Procvatom tih gradova Sumerani razvijaju i prvo pismo. Sumerski gradovi bili su medjusobno povezani plovnim putovima, a razvili su civilizaciju koja se temeljila na zajedničkom jeziku, religiji, vjerovanjima, umjetničkim oblicima i graditeljskim stilovima. Gradovi su medjusobno trgovali, ali i vodili bitke za prevlast. Sumerski gradovi sastojali su se od kuća, palača i hramova gradjenih od opeke i bili su okruženi velikim zidinama. Svakodnevno su ljudi odlazili od kuće i obradjivali okolno zemljište ili lovili ribu u rijekama. Mnogi od njih su radili u hramu ili za kralja.

Povećanje proizvodnje hrane omogućavalo je ljudima više vrjemena za obradjivanje kamena i potrebnih za gradnju zigurata i hramova. Ratarske zajednice razvile su se u Mezopotamiji izmedju 6000. i 5000. pr. Kr. Hrana se lako uzgajala na plodnomu močvarnom tlu. Sumerani su obradjivali zemlju, uzgajali ovce, goveda i svinje. Danas se Arapske močvare u Iraku obradjuju na sličan način kako su to radili njihovi predhodnici - Sumerani. Oko 2000. pr. Kr. semitska plemena iz iztočnih pustinja, u potrazi za plodnom zemljom, stigli su na ovo ozemlje i sumerska civilizacija je propala.

Jezik i pismo

Sumerani su medju prvima počeli koristiti pismo, jer su najstariji poznati zapisi nadjeni od 34. stoljeća u Pendžabu (uz Ind) i potom od 32. st. u Sumeru. Prvotno je sumersko pismo bilo piktografsko i ideogramsko, a imalo je više od 2000 znakova. Pisalo se zašiljenom trskom na glinenim pločicama. Postupno su se linije znakova oblikovale u manje grupe utisnutih crtica s jednim zadebljanim krajem. Kako takvi znakovi nalikuju na klin, pismo je nazvano klinastim pismom. Posljednja uporaba ovog pisma zabilježena je 75. g.

Sumerski jezik je rani jezik davne Mezopotamije. Koristio je klinasto pismo i slikovnu verziju. Ne pripada nijednoj inoj jezičnoj skupini, što upućuje na to da je sumeranski jezik jedan od prvih jezika na svietu (uz ranoindski Saraswati). U sumerskom se razlikuju dva gramatička roda: živo i neživo.

Postoji veliki broj padeža - nominativ, ergativ, genitiv, dativ, lokativ, komitativ, ekvativ ("kao"), terminativ ("za"), ablativ ("iz"), itd. (medju stručnjacima ne postoji slaganje oko broja padeža).

Sumerska vjera

Sumerani su Anunakije i Iggije smatrali bogovima. Pripisivali su im stvaranje svijeta i ljudi, a održavali su i komunikaciji s njima. Smatraju da su ih oni naučili znanjima koja nisu znali kasniji narodi i koja su odkrivena odjednom nakon odkrića Sumerana i prevodjenja njihovih spisa. Štovali su i neka nebeska tijela. Eridu je za njih prvi grad na svijetu. Mnoga njihova vjerovanja su očuvana medju Babiloncima i Asircima.

Iztraživanja

Odkriveni su sredinom 19.st. Odnedavna je arheološki i pismeno potvrdjeno, kako su Sumerani preko ranog otočja Dilmun (sada Bahrein) imali uzajamne trgovačko-pomorske veze s istodobnim praindskim Saraswatima u civilizaciji Harappa iz ranog Pendžaba (danas Pakistan): vidi pobliže Rigvedski Saraswati. I dan danas su Sumerani predmet mnogih razprava.

Današnja znanost nema neki stav za njih, mnogi osporavaju da su oni bili u komunikaciji s vanzemaljcima koje su slavili kao bogove sbog njihove moći ter osporavaju njihova znanja. Drugi u podpunosti slijede Sumersku mitologiju. Postoji i kreacionistički stav da su oni prvi ljudi na svijetu stvoreni od Boga. Tako neki smatraju da su Sumerani došli s Edena (Erid je sumersko ime, a Eden hebrejsko) i da su Adamovi i Evini potomci. To objašnjava očuvanje vjerovanja medju Babiloncima i Asircima nakon potopa.

Izvori

Poveznice