Iredentizam
Iredentizam (tal. irredentismo, od irredento → „neoslobođeno”, „pod tuđom vlašću”) je političko ili pučko gibanje namijenjeno povratu i ponovnom zauzeću izgubljenog ozemlja, odnosno, mijenjanju državnih granica kako bi etničke manjine, što žive na pojedinom ozemlju, došle pod vlast matične države gdje čine narodnu većinu. Kao takav, iredentizam nastoji opravdati svoje ozemne težnje na temelju stvarne ili zamišljene povijesne i/ili etničke pripadnosti. Često ga zagovaraju nacionalistička i pan-nacionalistička gibanja, i obilježje je politike identiteta, te kulturnog i političkog zemljopisa.
Ozemlja što se mogu podvrgnuti mogućem zahtjevu se ponekad nazivaju iredenta. Nisu sve iredente nužno uključene u iredentizam.
Pregled
Naziv proizlazi od izraza Italia Irredenta što su u drugoj polovici 19. stoljeća rabili talijanski nacionalisti, kako bi opisali ozemlja sa značajnom talijanskom manjinom što su nakon svršetka ujedinjenja Italije ostala izvan vlasti nove talijanske države.
S obzirom na to kako u Europi (osobito na njenom istoku) granice skoro nikad nisu ili nisu mogle biti povučene u skladu s etničkim sastavom pučanstva, što se isto tako mijenjao u skladu s raznim gospodarskim, političkim i demografskim smjerovima, skoro svaka narodna država je u 20. stoljeću na jedan ili ini način imala svoje vlastito iredentističko gibanje ili bila pogođena istim. Iredentizam je danas službena politika nekih država i uzrok tinjajuće nestabilnosti u brojnim dijelovima svijeta.
Iredentističke težnje prema hrvatskim ozemljima
Još od doba nastanka iredentizma, određena hrvatska ozemlja su predmet ozemnih težnji susjednih država i nekih nacionalističkih organizacija, najviše iz Italije i Srbije, gdje i određeni vladajući krugovi polažu pravo na hrvatska ozemlja.
- Talijanski nacionalistički i neki vladajući krugovi i dalje aktivno polažu pravo na Istru, grad Rijeku, Kvarnersko otočje i Dalmaciju.
- Srpski nacionalistički i neki vladajući krugovi i dalje polažu pravo na dijelove hrvatskog ozemlja sa značajnom srpskom manjinom, najkrajnje do zamišljene granične crte „Virovitica-Karlovac-Ogulin-Karlobag”. Težnje su dijelomice ostvarene pripajanjem istočnog Srijema u doba Jugoslavije, kao i kasnijim osnutkom srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini, čije se pripajanje Srbiji također aktivno zagovara.
- U Mađarskoj je postojana nostalgija za Kraljevinom Ugarskom, čije je ozemlje do potpisivanja Trianonskog ugovora 1920. također obuhvaćalo ozemlje Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kao autonomnu sastavnicu državne zajednice Zemalja Krune svetog Stjepana. Unatoč različitim političkim tumačenjima te nostalgije, često predočene u vidu zemljovida Zemalja Krune svetog Stjepana, i stvarnim težnjama nekih marginalnih nacionalističkih skupina, Mađarska uglavnom nema težnje prema hrvatskom ozemlju.[1]
- U Sloveniji te Bosni i Hercegovini, težnje prema hrvatskom ozemlju se očituju kroz ekspanzionističke zamisli nekih pojedinih nacionalističkih organizacija.
Poveznice
|
Ovaj je članak dio portala Politički pojmovi |
