Živan Kuveždić
| Živan Kuveždić | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 1949. Zagreb, SFRJ | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | hrvatski političar i ministar NDH | ||
| Stranka | ČSP, HSS | ||
Državni ministar
| |||
| Služba | 11. listopada 1943. - svibanj 1945. | ||
Živan Kuvedždić (Ilača kraj Šida, 4. studenog 1887. - Zagreb 1949.), hrvatski političar i ministar NDH.
Životopis
U Ilači u Srijemu, je završio pučku školu i kasnije živio kao srednje imućan seljak posjednik. Pred Prvi svjetski rat postaje članom Čiste stranke prava (frankovci), a nakon rata ulazi u Hrvatsku (pučku, republikansku) seljačku stranku. Energičan i dobar govornik, ubrzo postaje predsjednikom mjesne (Ilača) pa kotarske (Šid) organizacije HRSS i dolazi do položaja skupštinskog zastupnika, najvišeg što su ga u stranki mogli zauzeti seljaci. Kuveždić je slovio za najagilnijeg stranačkog dužnosnika u Srijemu te za jednog od najsposobnijih seljaka - zastupnika HSS-a. Ustrojio je rad HSS-a, odnosno Seljačke demokratske koalicije, i njenih organizacija (Gospodarska sloga, HSZ, Seljačka sloga) u svom kotaru, a bio je prisutan i na stranačkim dogodjanjima u Srijemu. Sbog političke djelatnosti Kuveždić je osudjivan 1923. i 1924. Na oblastnim izborima 1927. izabran je za zastupnika šidskog kotara u skupštini Srijemske oblasti. Za narodnog zastupnika za izborni kotar Šid izabran je na oba skupštinska izbora nakon diktature, 1935. i 1938. Budući da je u to vrijeme HSS bojkotirao odlazak u Narodnu skupštinu u Beogradu, Kuveždićev se rad usmjerio na političko, gospodarsko i kulturno organiziranje članova i simpatizera HSS-a u tzv. hrvatski seljački pokret. Promicao je širenje mreže raznovrsnih HSS-ovih organizacija. Djelovao je u uvjetima jake političke represije, posebice nakon što je Srijem bio upravno odijeljen od hrvatske matice (Srijemska oblast 1927., Drinska banovina 1929., Dunavska banovina 1931.-1939.). U tom se razdoblju političko stanje u Srijemu radikaliziralo, što je vjerojatno bilo i razlogom Kuveždićeva priklanjanja režimu Nezavisne Države Hrvatske. U travnju 1941. je s delegacijom iz Srijema bio kod Poglavnika Ante Pavelića, ter pridonio da članovi šidskog HSS-a daju izjavu lojalnosti novoj vlasti u svibnju 1941., a bio je i među organizatorima skupine od 126, uglavnom nižih dužnosnika i članova HSS-a koji su 10. kolovoza 1941. pristupili ustaškom pokretu.
Djelatba u NDH
U NDH Kuveždić je obnašao razne više dužnosti, imenovan je najprije kotarskim povjerenikom Zavoda za kolonizaciju, od srpnja 1941. do jeseni 1942., potom je ušao u Hrvatski državni sabor i bio predsjednik odbora za narodno gospodarstvo i promet, teR član političkog odbora od veljače do prosinca 1942. godine. Kuveždić je imenovan i predsjednikom Hrvatske seljačke gospodarske zajednice u Zagrebu, koju je dužnost obnašao od jeseni 1942. do proljeća 1944. Državni je ministar u Vladi NDH, od 11. listopada 1943. do kraja rata. Figurirao je kao jedini seljak u vladi NDH. Kuveždić je zajedno sa 16 članova vlade NDH napustio Zagreb 6. svibnja 1945., povlačeći se prema Austriji. Iduće tri godine proveo je u britanskim zarobljeničkim logorima i zatvorima, prvo u Italiji, a posljednju godinu u Njemačkoj, od kuda je izručen jugoslavenskim vlastima 2. kolovoza 1948. Dopraćen je na ispitivanje u Beograd 4. kolovoza 1948., a potom u Zagreb 17. kolovoza 1948. Presudom Okružnog suda za grad Zagreb od 27. ožujka 1949. Kuveždić je osudjen na smrt strijeljanjem. Vrhovni sud NR Hrvatske odbio je 30. travnja 1949. žalbu i potvrdio presudu. Ne zna se dan izvršenja smrtne presude.
Djela
U Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, u fondu Službe državne sigurnosti Republičkog Sekretarijata unutarnjih poslova SR Hrvatske (010.8, 013.1) nalazi se opsežan istražni materijal o Živanu Kuveždiću. Pozornosti je vrijedan Kuveždićev iskaz naslovljen: "Moj boravak u logorima i zatvorima", pisan strojno, na tri i pol stranice bez proreda i s nadnevkom 14. rujna 1948. U drugom, obsežnijem iskazu naslovljenom: "Moj opis i moja izjava", Kuveždić iznosi niz navoda i podataka o svom boravku u logorima i zatvorima u Italiji i Njemačkoj. Ovaj iskaz takodjer je strojno pisan, ima jedanaist stranica bez proreda, nema nadnevka, ali sadržajno je jasno da prethodi iskazu "Moj boravak u logorima i zatvorima". Treći zanimljiv dokument je iskaz naslovljen: "Moja nadopuna". Strojno je pisan na dvije i pol stranice bez proreda, takodjer nema nadnevka, a sadržajno je dodatak iskazu "Moj boravak u logorima i zatvorima". Iskaze je na svakoj stranici potpisom ovjerovio osobno Živan Kuveždić. Kuveždićev iskaz o boravcima u englezkim zarobljeničkim logorima i zatvorima u južnoj Italiji i sjevernoj Njemačkoj, u kojima se nalazio od svibnja 1945. do kolovoza 1948., pozornosti je vrijedan iz nekoliko razloga. Osim što prikazuje svoj položaj i sudbinu u vrijeme izbjeglištva, odnosno zarobljeništva, nakon napuštanja Hrvatske u neposrednom poraću, Kuveždić spominje i donosi svoje viđenje niza osoba, s kojima je boravio u logorima i zatvorima, koje je susretao i upoznavao, ter kratko izvješćuje o njihovim sudbinama. Medju njima su i pojedinci koji su se izticali u NDH, a i kasnije u izbjeglištvu. Ujedno, Kuveždićev iskaz je i ogledni primjer toga što su i koliko, točno ili netočno, o sudbinama istaknutijih ili, pak, manje istaknutih osoba izbjeglih iz NDH, mogli znati oni koji su se nalazili u logorima i zatvorima u Italiji i Njemačkoj. Uočljiva je i Kuveždićeva netrpeljivost prema ustašama, ali i kritičan odnos prema Englezima, ter češće spominjanje uloge Katoličke crkve u pomaganju izbjeglicama.
