A priori
A priori (hrv. „od onoga ispred”, „otprije”) je latinski izraz što u aristotelovsko-skolastičkoj filozofiji označuje dokazni postupak kojim se, iz onoga što je po naravi prije, izvodi ono što je po naravi poslije (primjerice, iz uzroka se zaključuje na učinak). A priori može u običnom govoru značiti unaprijed zauzet stav, načelno ili proizvoljno, tako kako ne uzima u obzir razloge i okolnosti što bi ga mogli izmijeniti.
Immanuel Kant uvodi novo značenje što će biti mjerodavno za daljnje razumijevanje. A priori danas znači nešto potpuno neovisno o svakom iskustvu. Na području spoznavanja su to:
- Spoznaje neovisne o bilo kojem iskustvu, a prepoznaju se po svojoj nužnosti i općoj vrijednosti
- Elementi ljudske svijesti kojima subjekt oblikuje osjetilne podatke u spoznaju: apriorni oblici zrenja (prostor i vrijeme) i razuma (kategorije, primjerice: uzročnost, mogućnost, i ino)
- Ideje uma (duša, svijet i Bog), koje zbog nepostojanja odgovarajućeg zrenja ne mogu konstituirati spoznaju. Za postkantovsku filozofiju, temeljni problem je je li opravdano apriornim oblicima pripisivati nepromjenljivost ili su i one povijesno uvjetovane.
