António de Oliveira Salazar

António de Oliveira Salazar

Antonio de Oliveira Salazar (Vimiero, 28. travnja 1889. - Lisabon 27. srpnja 1970.), portugalski konzervativni političar i obnašatelj dužnosti premijera od 1932. do 1968. godine.

Životopis

Rodio se u mjestu Vimiero, u središnjem Portugalu. Rodjen je u siromašnoj obitelji sa 11 sestara. Od 1900. do 1914. bio je u sjemeništu, razmišljajući da postane svećenik, ali se predomislio. Nikad se nije oženio. Nije imao neke velike političke ambicije, niti se previše zanimao za politiku, iako je obnašao neke političke dužnosti. Iz parlamenta je otišao nakon samo jedne sjednice. Izrazito je kritizirao nered u vladi rekavši kako, dok god nije sređen društveni nered u vladi, on ne može kvalitetno obavljati svoj posao. Osnovao je Novu Državu desničarsko anti-liberalističku državu koja se zadržala od 1933. do 1974. godine.

Salazarov režim nije bio krvav, jer u Portugalu tada nije bila na snazi smrtna kazna i osjećalo se prisutnost katoličke ideologije. Tijekom Španjolskog građanskog rata, službeno neopredijeljen za nikoga, slao je pomoć nacionalistima u borbi protiv republikanaca. Jedno vrijeme je bio i na dužnosti predsjednika Portugala (1951.). Posebnost njegove vlasti je bila ta što se žestoko protivio dekolonizaciji, pa je Portugal zadržao svoje kolonije i nakon njegove smrti. Posljednji se portugalske vlasti oslobodio Mozambik 1974. godine.

Prema povjesničarima, njegove rane reforme donijele su političku i financijsku stabilnost, a time i gospodarski rast, nakon što je Portugal ostao kao politički nestabilna i financijski kaotična država poslije portugalske Prve Republike (1910-1926).

Dugo se održao na vlasti, a povukao se tek 1968. i to nakon moždanog udara kojeg je pretrpio. Predsjednik Portugala ga je smijenio. Neki izvori govore da je Salazar sve do svoje smrti u 81. godini vjerovao da je još premijer Portugala. Umro je u Lisabonu, a pokopan je u rodnom mjestu. Veliko mnoštvo se okupilo na njegovom ispraćaju želeći mu odati počast.