Apoksiomen iz Lošinja

Apoksiomen - ἀποξυόμενος iz Lošinja (ranogrčki kip iz antičkog brodoloma): - Apoksiomen (ranogrč. apoxyómenos: 'strugač') je uobičajena poza kipa kojim su antički Grci prikazivali atlete. Nakon vježbanja, športaši su znoj i prašinu s tiela skidali srpastom naprovom, grčki zvanom ksistra - ξύστρα (rimski: strigilis), pa kipovi Apoksiomena prikazuju vježbače u takvim pozama.

Najpoznatijeg antičkog apoksiomena oblikovao je iz mjedi Lisip iz Sikiona (dvorski kipar Aleksandra Velikog) oko 330. pr.Kr. Očuvana je antička mramorna kopija otkrivena 1849. u Trasteveru, danas je u rimskom Museo Pio-Clementino. Za hrvatsku kulturu motiv apoksiomena je osobito zanimljiv zbog nedavno kod Lošinja otkrivenog, odlično sačuvanog i umjetnički iznimnog antičkog kipa, tzv. Hrvatski Apoksiomen iz Lošinja.

Apoksiomen kod Lošinja

U novijoj hrvatskoj kulturi Apoksiomen (tzv. "Hrvatski Apoksiomen" ili "Lošinjski Apoksiomen") je naziv antičkoga brončanog kipa iz II./ I. stolj. pr.Kr, odkrivenog 1996. i izronjenog 1999. u moru uz otočiće Orjule kod Lošinja.

Nalaz i izlaganje

Kip je 1996. našao belgijski ronilac René Wouters uz otočić Vele Orjule, na pješčanom dnu između 2 stijene na dubini oko 45m. Nalaz je Ministarstvu kulture Republike Hrvatske prijavljen 1998. Ronioci Specijalne policije i stručnjaci Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru izronili su kip 27. travnja 1999.

Nakon dugogodišnje desalinizacije i brižne restauracije, kip je bio izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu, od 18. svibnja do 17. rujna 2006.; od listopada 2006. do 30. siječnja 2007. nalazio se na gostovanju u Italiji, u Firenzi (Palazzo Medici Riccardi), gdje ga je vidjelo oko 80.000 posjetnika. Sada je taj Apoksiomen smješten u Malom Lošinju, u Palači Kvarner.

Značajke tog kipa

Lošinjski se Apoksiomen razlikuje od Lizipova prvenstveno po tomu što drži ruke u visini boka, a ne podlaktice. Smatra se da lošinjska kopija potječe iz II. ili I. st. pr.Kr., kako tvrde povjesničari umjetnosti Nenad Cambi iz Splita i Vincenzo Saladino, iz Firence. Kip sličnog tipa nadjen je 1896. iz Efeza u Turskoj (sada je u Beču, Kunsthistorisches Museum). Veći broj fragmentarnih nalaza upravo ovog tipa upućuje na njegovu popularnost u antici.

Apoksiomen u more kod Lošinja nije došao odmah nakon izrade (dokazuju to i nalazi unutar kipa), već - po radio-karbonskom datiranju organskog materiala - približno od Kristova doba između 20. pr. Kr. i 110. po Kr. Početkom II. st. po Kr. Apoksiomen je već bio antikvitet i moguće da je putovao u veći grad, poput tadašnje Akvileje, Ravene ili Pule.

Opsežna podvodna pretraga (pomoću metalnih i drugih detektora) na području od 10.000 četvornih metara oko mjesta nalaza, kao i pretraga 50.000 kvadratnih metara podmorja pomoću robotske sonde tu nije odkrila tragove antičkog brodoloma: nadjeni su samo dio rimskoga olovnog sidra, pet ulomaka amfore iz II. st. po Kr. i podnožje našeg kipa.

Restauracija

Lošinjski je Apoksiomen izronjen prepun morskih organizama (školjaka itd.) priraslih uz stienke: za uklanjanje tih inkrustacija nisu se rabila kemijska sredstva. Konzervatorski radovi, prvi takve vrste u nas, provodili su se izključivo mehanički, preciznim ručnim alatima i povremeno uz pomoć stroja.

Kako je kip imao niz napuknuća i veće oštećenje na bedrenom dielu desne noge, sanirani su svi spojevi. Izradjena je i posebna konstrukcija koja iznutra podupire cielu figuru. Nadjeno je u blizini i originalno Apoksiomenovo brončano postolje, ukrašeno ornamentom kvadrata i svastika.

Ine napomene

U unutrašnjosti skulpture Apoksiomena su nadjeni komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje, ter mišje gniezdo maloga glodavca. Taj Apoksiomen je 2007. godine dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine.

Još od pronalaska kipa, arheolozi su podieljeni oko toga, je li model po kojem je kipar radio bio ljevak ili dešnjak. Talijanski ministar školstva Giuseppe Fioroni po zanimanju liječnik, pri posjetu firentinskoj izložbi hrvatskog Apoksiomena uočio je kako su mišići lijevog ramena razvijeniji od onih na desnom, iz čega je izveo zaključak kako je živi model bio ljevoruk.

Summary

Apoxyomenos (the "Scraper") is one of the conventional subjects of ancient Greek votive sculpture; it represents an athlete, caught in the familiar act of scraping sweat and dust from his body with the small curved instrument that the Romans called a strigil. A complete bronze Apoxyomenos of this model, who strigilates his left hand, held close to his thigh, was discovered by René Wouten from the northern Adriatic Sea between two islets, Vele Orjule and Kozjak, near Lošinj in Croatia, in 1996.

Rene Wouten found the bronze statue fully covered in sponges and sea life. No parts of the statue were missing, though its head was disconnected from the body. 1.92m long, the statue is currently thought to be a Hellenistic copy of Lysippos’ Apoxyomenos from the second or first century BCE; it is conserved in Zagreb's Mimara Museum as the Croatian Apoxyomenos.

Referenca

A condensed digest, almost loaded by GNU from the Croatian Wikipedia.