Béla Hamvas
Béla Hamvas (Eperjes (današnji Prešov), Slovačka, 23. ožujka 1897. - Budimpešta, Madjarska 7. studenog 1968.) bio je madjarski pisac i esejist.
Životopis
Odrastao je u Bratislavi kao dijete protestantskog svećenika. Godine 1915. upisuje kadetsku školu, i ubrzo odlazi na ukrajinsk i talijansk front - dva puta biva ranjen, doživljava živčani slom i odbija primiti odlikovanje. Nakon rata se sa obitelj seli u Budimpeštu gdje Hamvas od 1919. do 1923. studira njemački i madjarski. Izprva se uzdržava novinarstvom radeći kao esejist i prevoditelj. Radove objavljuje u periodici, a 1927. se zapošljava kao knjižničar, gdje ga je zatjekao Drugi svjetski rat. Poslom pisca bavio se samo za kratko - poslije rata Hamvasa nisu prihvaćali komunisti. Tijekom rata tri puta biva mobiliziran, a 1942. je bio na ruskom frontu. Prilikom obsade Budimpešte 1945. dezertira, a jedna granata uništava njegov stan i u njemu sve rukopise i knjige koje je sakupljao godinama. Osim tekstova objavljenih u periodici i knjige Nevidljivo zbivanje objavljene 1943., jedini, slučajno sačuvani rukopis iz ovog prvog perioda Hamvasevog rada je kapitalna Scientia sacra. Poslije rata, 1948., zajedno sa svojom ženom objavljuje knjigu Revolucija u umjetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Madjarskoj i ubrzo zbog svojih stavova koji se nisu uklapa u Lukácsov model komunističkog kulturnog entuzijasta, gubi mjesto knjižničara dospijevajući na crnu listu, čime mu je onemogućeno objavljivanje knjiga i dostojno zaposlenje.
Nakon ovog poniženja, Hamvas u položaju koji ga je zadesio, vidi prednost za usavršavanje i ne obazire se na vanjske dogodjaje. Radi kao ekonom, zemljoradnik, pomoćni fizički radnik na hidroelektranama na Tisi, a istovremeno danonoćno radi na svojim spisima. Njegov rad ostaje u rukopisima sve do poslije njegove smrti, kada su u novosadskom časopisu "Híd" objavljena dva njegova eseja, a od 1976. i madjarski časopisi polako počinju objavljivati eseje Hamvasa pa je 1987. u Pečuhu objavljena zbirka njegovih eseja "Duh i egzistencija".
| ” | Evo me u ovom narodu, u ovoj zemlji; svaka mi je nakana bezuspješna, svaka riječ bijaše mi uzaludna, svi su mi se planovi razbili, propao sam, neprimjetno, suvišno i nepoznato. | “ |
